Laprdarij

Slabi. Jako slabi. Energetski paraziti. Ako su bez vlastitog napajanja, onda to vrijedi i za sve ostale dramske uloge. Drama (kontrole) i jest igra kojom se crpi energija od drugih. Jer se nema vlastiti izvor. Dramske uloge su zgodno opisane u 4. uvidu Celestinskog proročanstva.

Uglavnom, svi smo u nekim dramskim ulogama. A to je zato jer je to reakcija na dramske uloge koje su imali naši starci. Agresivnije uloge stvaraju submisivnije, ili još agresivnije. To je pak opisano u 6. uvidu. Ja sam sad na tom uvidu i proučavam drame svojih roditelja. S mamom mi je bilo relativno lako, njezina dramska uloga je bila vrlo jasna. Ali s tatom sam imala problema. I onda skužim - moj tata nije bio u dramskim ulogama! On je to prerastao, skužio je! Veliki čovjek!

Pa kaže, drame naših roditelja formiraju naše drame. Mi, evolucijski gledano, nastavljamo njihov put. Osim tjelesnog i onaj duhovni. "Čitajući" njihove životne puteve možemo previdjeti naše, što je to što su naši zadaci koje oni nisu stigli ni mogli ostvariti. Što je duhovni slijed njihovih života? Prezanimljivo!

Postoji valjda i neka alternativa vječitom preispitivanju vlastite uvjetovanosti. Ili misliš da "uvid" o kojem pričaš
donosi zaista neku bitnu promjenu? Zar zaista tako misliš?

Ne kužim naslov. Ili su Marsijanci (likovi iz crtića?) ili su ljudi.
Svaka osoba ima vlastito energetsko napajanje, neovisno o drugima. A to što mi "osjećamo" kako nas ovo ili ono iscrpljuje, naš je problem i nitko drugi nije za njega odgovoran, niti je dužan rješavati ga.

Čini mi se da ljudi vole vjerovati kako su njihova vlastita djeca produžena ruka njih samih. Pa iz toga, moguće, proizlazi da mi sami slijedimo put naših predaka. Odbijam to vjerovati. Iz čisto sebičnih razloga.

Eternise, a koja bi to bila alternativa? Ajde reci mi.

Kad bi svaka osoba imala svoje vlastito energetsko napajanje, svijet bi bio savršen.

Naravno da je naš problem ako nas nešto iscrpljuje, pa o tomu i ja govorim.

Ako nije očito iz napisanog, onda naglašavam - ja rješavam svoje probleme, i usput o tomu nešto napišem. Ne zadirem u vaše probleme, barem mi nije namjera.

Svijet i jest savršen.

Coco, pisala si o energetskim parazitima. Dakle, o onim "drugima". Nisu bitni ti "drugi". Oni ne postoje. Postojimo mi i naša svijest o njima. Kakva će ta svijest biti, ovisi o nama i isključivo o nama.

Oni drugi bih mogla biti i ja. I bila sam ponekad, možda često. Ako raspravljam o ljudima bez vlastitog napajanja, to je zato jer ne želim biti jedna od njih. Što ne znači i da nisam.

Draga Coco, alternativa je u pre.šaltavanju uma u. tzv "neuvjetovani mod"

Dragi Ete, a zašto tebe muči u kojem sam ja modu?

Ivančica, sviđa mi se tvoje razmišljanje

Ako si ti dosegao ono o čemu ja ovdje pišem, onda ove tvoje izjave mi se nekako ne uklapaju u to.

Slažem se da je svijet savršen. A ja bih mogla biti još bolja u tom svijetu. Vidim puno prostora da budem bolja.

Sretni vi koji ste već sve napravili, sve dosege dosegli..

Ono što me vuče to su moja djeca. Moji najveći učitelji. Ako ni prema komu, onda prema njima imam odgovornost biti boljom. Rezultat će biti kakakv će biti, no namjera postoji.

Ne muči mene niš sličnog. Ne znam odakle takva pomisao. Pitala si me i ja sam odgovorio, vrlo je jednostavno. A sad ti vidi koju transakciju žželiš pokrenuti. Mene ne zanimaju igre. Ajd ugodan dan, povlačim se, bolje mi je

Ti si pokrenuo transakciju. Mislila sam da želiš nastaviti.

Pretpostavljam da si otvorena raznim mišljenjima o zadanoj temi ako koristiš javni medij. No ukoliko osjećaš da zadirem u tvoje osobno pritom rješavajući vlastite probleme, sklonit ću se sa tvog zapisa.

Svojevremeno sam i ja neke ljude i prilike doživljavala "parazitskima". Događa se to i danas, ali "obrazac" je, čini mi se, mnogo jednostavnije prekinuti.
Čak sam se i sama ponekada osjećala izrazito slabom. Ovo je zanimljivo, meni barem: to su bila razdoblja kada mi je iz ovog ili onog razloga bila potrebna tuđa pažnja i tuđe odobravanje.
A ono za čim sam odista čeznula bila je neuvjetovana ljubav mene prema samoj sebi.
Drugi tu nisu igrali i ne igraju nikakvu ulogu.

Ivančice, došla si na moj zapis i napisala da se ne slažeš s ovim mojim. I to je ok. No ja ostajem pri onom što sam napisala. Jer sam došla do toga promišljanjem, čitanjem, razgovorima.. I nemam problem s tim izaći u javnost jer stojim iza svake napisane riječi.

Ivo, o tomu i ja pišem. Jedino mi ta riječ 'neuvjetovano' ne leži baš. Prejaka je, prestroga.. Jer je moja spoznaja da je sve na ovom svijetu uvjetovano, samo se možda ti uvjeti ne vide, i ne mogu koristiti ti riječ.

U redu, poštujem :) I ja isto stojim iza svojih riječi. Jer sam do njih također došla promišljanjem. Isključivo promišljanjem. Možda se ono kosi sa tvojim, ali eto... sto ljudi, sto čudi.

Jer da bismo osjetili tu neuvjetovanu ljubav prema sebi, puno je uvjeta potrebno ispuniti.. meni se to čini kao put prema nedostižnom cilju

U pravu si. Ali tu neuvjetovanost o kojoj govorim možemo postići jedino disciplinom.

Što znači disciplina? Sila. Kod mene ništa ne ide na silu. Tek kad mi nešto sazrije u meni, onda je to moguće. I radim na tom sazrijevanju. Kod mene disciplina ne funkcionira.

Ako kod tebe funkcionira disciplina, super!

Moramo naučiti živjeti u istini sa sobom. To je ono što ja nazivam disciplinom. Nema tu sile i nameta.

Ne moramo :) Ali recimo želimo

Nekada smo prestrogi sami prema sebi, pa se ljutimo, pa kontempliramo, pa se radi neslaganja s našim mišljenjem upuštamo u rasprave bez kraja i konca, ali to je sve put ka nekim novim saznanjima. Sve je to škola. I ono što je danas, sutra će već biti prošlost.

Treba biti nježan prema sebi, poštivati svoj tempo, ako ide - dobro, ako ne ide, opet dobro..

I mislim da se ne radi o nedostižnom cilju :) Ali, znaš onu narodnu o mišljenju..
Da bismo mogli biti dobri i blagi prema sebi, moramo biti dobri i blagi prema drugima. I obrnuto. To ne znači da ne bi smjeli reagirati ukoliko situaciju u kojoj se nađemo ne smatramo ispravnom. Upravo suprotno. Trebamo živjeti svoju istinu. Da bi nešto iz nje naučili.

mogli bi :)

Ljutnja je drama, nema tu sreće.. Imaš li ti dojam da ja drugima namećem svoje razmišljanje, i da ih uvjeravam kako njihovo ne valja?

Je li i samo stavljanje zapisa na blog - agresija?

Mogu biti kraljica drame, ako to poželim :) Ali to iscrpljuje. Pa radije biram mirniji put. A možda sam i u godinama ;)

Ne stvaram ti ja, Coco, ozbiljne dojmove na temelju nekoliko pročitanih postova. Dojmovi su varljivi, jer djelomice su i proizvod subjektivne procjene.

ljutnja je znak da je tvoja istina uzdrmana, sama sa sobom projicirana.
to je na neki nacin -ispit istine koju zivis.
i onda mnjas smernice koje su ti i dalje put tvoje istine, rastes, radis na svojoj ljutnji.
sve dok se ljutnja ne promeni u prihvacanje, pa ides dalje putem svoje istine.

Zanima me tvoj dojam o ovom gore tekstu, tvoj subjetkivni (ionako ne vjerujem u objektivno)

Jer mi izgleda da ljudi ovdje doživljavaju ono što napišem kao provokaciju. Kao da hitim rukavicu pa ajmo se fajtati. A ja se ne volim fajtati, bacim u tekst svoja razmišljanja i da, rado bih se nekim izmijenila riječ na temu, ali nježno..

Ne sjećam se kad sam ovdje osjetila ljutnju, ali osjećam da ju u drugima izazivam.. neki je tu nesklad.

Vidim da si se u tekstu pozivala na Celestinsko proročanstvo. Tu sam knjigu čitala u srednjoj školi i jedino čega se sjećam jest da mi se svidjela. Meni su te, nazovimo ih filozofske, teme oduvijek bile zanimljive i često se "prelistavajući" portale zaustavim ne bi li pročitala tekst tog tipa. Nekada komentiram, nekada ne. Ovisno o raspoloženju, vremenu koje mi je na raspolaganju, itd, itd... Ne smatram tvoj log agresivnim. Log kao log.

No, nek se svatko nosi sa svojom ljutnjom. Naše rekacije su ionako posljedica naših vlasittih iskustava, i kvalitete podloga na koje se informacije lijepe

Ja sam čitala Celestinsko proročantsvo prije desetak godina, ne sjećam se točno. Neke stvari sam tada razumjela, neke nisam. Sad ga čitam i razumijem puno više, ali još uvijek postoje sive zone koje mi ne sjedaju. Tu bi knjigu trebalo pročitati recimo svakih 5 godina i promatrati svoj napredak. A u međuvremenu to proživljavamo.. i sami spoznajemo

Neslaganja su dio našeg folklora. Kada kažem "našeg" mislim na folklor čovječanstva. Svako ima svoje mišljenje, a nekada je ono podložnije događajima koji su nas zaokupili proteklog dana nego konkretnoj situaciji u kojoj se nalazimo sada i ovdje. Ne treba sve uzimati k srcu. Moramo biti dobri prema sebi.

Ovaj 6. uvid nisam mogla razumjeti prije jer nisam imala dovoljno iskustva, ni spoznaja.. sad sam zrela za njega. Možda, možda i nisam još, ali naslućujem u kojem smjeru ide, što je već puno

Ma da, baš sam razmišljala kako bih je mogla posuditi u knjižnici jer se zaista ne sjećam pročitanog. Samo emocije tijekom čitanja.

Moram ići sada, lijep ti pozdrav! I svako dobro!

Pomalo, Coco, pomalo. Tako su nekako i Latini govorili ;) Bok! :)

Bok, uživaj :)

ja se e bum uacivala u raspru..samo vas hoću pozdravit :)

koko

amy

ivaščica ( dugo te nije bilo)

ne bum *

pročitala...i nemam što dodati! niti tebi koko niti ivančici! osim sebi...još ponešto! iako mi jee danas sve potaman! no kao i obično u prirodi čovjeka j da bi još! više, bolje, jače...pitam se pomalo gdje će svi ti mlađi, neki čak i znatno mlađi ljudi biti npr za 5...10 let? jer znam da ja nisam bila ovdje prije 5...10...bila sam negdje drugdje, netko drugi. neka!