Laprdarij

Znate kaj me plaši: plaši me to životinjoljublje (ali vrlo selektivno), a istovremeno mržnja prema čovjeku.

Da budem konkretna. Eternise, ovdje na blogu znaš biti vrlo neugodan, prost, bezobrazan. Ok, da govorim u prvom licu, prema meni si često neugodan. Zapravo kad god dođeš na moj zapis, podbadaš. Ne osjećam se dobro od zvojih komentara, to sam ti i dala na znanje. Što će reći da mene ne doživljavaš kao neko ranjivo ljudsko biće, kao nekog tko bi volio doživjeti lijepu riječ, nekog tko metne zapis na blog jer isto ima potrebu s nekim razmijeniti mišljenja. Ali eto, ti na mene đonom.

Pitala sam i Ane, da sam mačka, bi li me više voljela? I ona veli - bi. Evo, taj dio me brine. Koji su argumetni da je netko prema meni neugodan, a prema mačkama tako jako dobar? Što to meni (i drugima) fali, a one imaju? Ili obrnuto? Prema kome treba biti nježan, a prema kome ne treba? Gdje je ta crta? I na to pitanje bih rado čula odgovor.

Osim toga kukaš kak si usamljen, a vičeš da ne želiš nikog upoznati. I meni si se smilio nekad davno i zvala sam te na kavu. Koju si odbio. Pa kak da ne budeš usamljen kad ne daš ljudima blizu ili tjeraš ljude od sebe.

Ja vam to vidim ovako: Vi volite te životinje zato jer mašu repom kad vas vide, vesele vam se kakvi god bili prema njima, ne morate se previše truditi da steknete njihovu naklonost. Idete pak toliko daleko da im pripisujete ljudske osobine, to me isto muči. Zaboravljate tko su i što su, što bi one voljele. Baratate s njima kao vladari, kontrolirate njihovo razmnožavanje (kaže Ane da treba tako jer što bi se one nekontrolirano razmnožavale, to je usluga društvu), kastrirate ih, zatvarate u kaveze zvane stanovima, šetate ih kad se vama šeta i kuda vama paše. O hrani da ne govorim. Jadni moraju jesti nekakve sprešane splačine. I to je ljubav?

Jedan od argumenata ljubavi prema životinjama je - oni su nemoćni. A tko ih je učinio nemoćnima? Ljudi. Istrgnuti su iz prirodnog konteksta, i naravno da su sad nemoćni.

Gledam šetače pasa kojih je sva sila pod mojim balkonom, i slušam kako se razgovaraju s pesima. Od 'cici-mici' pa do 'si lud'?! Dobiju ti pesi i batina predamnom. Zato jer su napravili nekaj skroz psećeg. Kak im padne na pamet biti pesom? Jer - "treba njihov karakter držati pod kontrolom". U njima neprirodnom okruženju.

Od svega me najviše plaši ono - mi znamo što je dobro za njih bolje od njih samih.

Vi životinjoljupci, jeste li se ikad pokušali metnuti u njihovu kožu? Izgleda da niste. Meija, ajde napiši zapis kad mica maca ide na kastriranje, u njezinom prvom licu. Ili kad gleda drvo kroz prozor. A rado bi koju ptičicu lovila.

Ako vam fale ljudi, ljudska toplina, ako ste bili zakinuti za time kao mali, ako vam fali dodir, šteta je životinjama dati takvu odgovornu ulogu da vam nadoknađuju sve to, to su samo životinje.

Meni je, ukratko, žao tih životinja. Od kojih se očekuje da zamjenjuju i djecu, i prijatelje, i roditelje, da tješe, da razumiju, i da budu poslušnici, i kaj ja znam još kaj. Za krov nad glavom i splačine s aditivima.

Ključna riječ je - poštivanje. Poštivati životinju i njezine prirodne potrebe. Pustiti je da bude životinja. Poštivati i ljude i njihove potrebe. Poštivati i ljude koje ne cmizrde selektivno nad nekim životinjama. Poštivati i one koji ubiju životinju da bi ju se pojelo. Poštivati one koji su drukčiji od nas.

Sad očekujem da ćete na mene opet đonom. Jer ja sam samo - čovjek. Koji ne maše repom.

Koko eto došao je zapis sa kojim se u potpunosti slažem.

svi smo na tržištu i ljudi i životinje,trošimo jedni druge i vegani i oni drugi

Mali dodatak, ete nema nikakvu životinju.

motivi se razlikuju a od prirode nije ostalo ni p ni za ljude a kamoli za životinje

Slažem se . Zapis je odličan, nemam dodataka. :)

zoo vrtovi su imitacija prirode ili priroda

botanički vrt je priroda ili imitacija

ne spominji eternisovo ime uzalud..ako te bilo što zanima, imamo pvt..ispričavam se ako si moje komentare doživjela kao podbadanje..Nije mi to bila ni svrha ni namjera..a za svoj svijet i razloge zbog kojih ne idem (više) na kave, ne moram se valjda nikome ispričavati...doživljavao sam te kao pozitivnu osobu, i još uvijek mislim da jesi , međutim, nismo se našli na frekvenciji...a općenita naklapanja o ljubiteljima životinja su valjda izraz neke tvoje potrebe da uporno ignoriraš da postoje ljudi različiti od tebe . Pripisujući im karakteristike koje nemaju odrađuješ vjerojatno u sebi nešto što ne želim niti imam potrebu imenovati...Bi8lo kako bilo, moje isprike što sam ikako postojao u tvojem virtualnom prostoru..I ne spominji me više..Niti ću ja tebe..neka bude zaborav...Igre mi se ne igraju, umoran sam ...

jel se tvoj zapis odnosi i na ptičice? u kavezu?

Bell

što je to - ljubav prema bogu za one koji ne vjeruju

preodgoj ? rat ? zabrane ? ili suživot s drugačijima

Koko, Nuka te pozdravlja i sutra bu tu odgovorila. sad nema vremena jer je upravo mrknula pašteticu od tunjevine i ima generalku u čišćenju, a poslije bu malo zaknjavala :)

suživot ne znači ljubav nego može biti koegzistencija

Koko, ne razumijem, kak bi ti to pustila životinje da budu životinje?

Kaj bi ih raspustila, oslobodila na ulicu, ili nešto drugo...
ove naše životinjice, imaju hranu, pod veterinarskom su kontrolom, okruženi ljubavlju...pa i žene imaju kontracepciju, tak i mačke...i frajeri se operiraju...zašto bi sve to bilo drugačije...pa i ja gledam Porsche na ulici, al nemrem do njega...mačke gledaju ptičice, jbg, svak nešto želi

I tko kaže da mi oni koji volimo životinje, ne volimo ljude...ma to su dvije različite ljubavi, sasvim druga priča, nemreš uspoređivati različito....krive premise, pa je onda i konkluzija pogrešna

jel postoji ljubav prema marsijancima

Postoji strast prema Marsovcima, a trebalo bi ih sve, nogom u guzicu...

a ona pjesma-on me voli na svoj način bum,tres,šljag i onda opet refren on me voli .........

ljubav ima mnogo lica mama :)

pa šta su oni životinje ha

koja si ti mama i ticalo bi im odrezala

http://www.youtube.com/watch?v=OyIfNqpN9lg

http://www.youtube.com/watch?v=9FCKKBVmfEI

btw tnx koko na ovom zapisu! vrijedio je da se logiram jer želim napisat komentar! jesam ljubitelj životinja an ženeral. istina, tek zadnjih pet godina svog života imam svoju životinju! ona mi nikad nije bila nadomjestak za partnera...čovjeka! al daje mi toplinu, dodir i sve ono što mi nedostaje! ražalostim se jer sam ne jednom shvatila da životinji mogu vjerovat jer znam s njom na čemu sam a sa mojom vrstom ljudima, ne znam i ne mogu! žalosti me što nemam dodir blliske osobe...čovjeka! i ne može mi pas zamijeniti čovjeka! no, pas ima mjesto u mom životu i mislim da mi čini dobro! možda je to odustajanje od čovjeka? priznajem, čak i da jest...ne osjećam se krivom! i nije mi on (pas) zamjena za djecu, jer sam svoju djecu obdarila svim svojim i više od toga. i brinem o staroj mami al trenutno je pas jedino što mi je priraslo srcu! ljudi više ne. možda ćeš i ti doći za cca 10 let u tu fazu! tada više neće biti karijere, djece i pitanje je što će ti ostati? znaš, prije 10 let i sama sam imala mačku i na pse gledala posve drugačije nego sad? no, vrijeme čini svoje...mijena samo stalna jest. i drago mi je da si ustala zbog ovih pretjerivanja na blogu glede životinja...pasa, mačaka...jer i druge životinje su životinje! osobito su ljudi ljudi! a kako se ponašaju ljudi prema ljudima to je stvarno jadno. i ovdje, i vani...ljubav životinje treba zaslužiti! i moju ljubav treba zaslužiti...a moj pas ju je zaslužio! za razliku od tolikih ljudi (i muškaraa) koji su je dobili a nisu je uopće zaslužili! ne treba generalizirati...sve ima svoje mjesto. ja tako i shvaćam tvoj zapis...ne kao nešto protiv životinja ili ljudi koji vole životinje već kao pretjerivanje i preseravanje! takva kakvu te znam znam da si autentična osoba i čovjek koja voli...ne za pozornicu, ne za pljesak...ti si stvarno čovjek! drago mi je da sam sretala ne jednom tvoju toplinu i čovječnost! neki ljudi su jedno na svjetlima pozornice a drugo u svojoj nutrini i kad su u mraku svoje sobe. neki pak, poput tebe...mene...hm...mogu uvijek na svjetlo dana...kak reče seneka, sa svim svojim koje imaju sa sobom! u stvari...dugo već ne nađoh razloga za doći ovdje i nešto dobro napisati, no ti si me ponukala. hvala ti (ne pišem ti ode...ta nas dvije smo posve individualci i ne ištemo aplauze)

đusi, ima jedan problem s vlasnicima životinja (pasa osobito) koji misle da dresurom i nametanjem čovječjeg načina gledanja na stvari smo neprikosnoveni? dakle, koji je smisao dresiranja pasa da su poslušni? koji je smisao davanja kak veli koko te ljigave suhe hrane koju npr moja pesa neće nit prismrdit? al zato kuhanu hranu koju ja jedem hoće? i koji je smisao voditi psa na povodcu dugom pola metra po cesti, parku? jel to pesoljubac? ili držati mačku stalno u kući da ne zna kaj znači drvo? hm...iako "moja" mačka ima 18 let i punoljetna je gotovo nikad nije bila vani! ona ima svu ljubav (moje kćeri) ovog svijeta i zato valjda tako dugo i živi, ali u pravu je koko...držimo životinje radi svojih nekih potreba i uglavnom ne vodimo računa o njihovim? ja npr nastojim svoju lovačku pesu svaki dan vodit na savu da se istrči al je nehumano da je cijelo dopodne sama u stanu! i to me boli, to me muči...gotovo da jednako želim dvorište za nju koliko i za sebe! jer ja bih i sebe pripustila iz ovog usranog grada! no, ne mogu...moram sve što moram...i upravo tu našu dresuru kak su nas drilali prenijeli smo na svoje ljubimce? kako drugi nisu humani prema nama (poslodavac, roditelji, djeca, prijatelji, partneri) tako ni mi nismo prema onima koje volimo (životinje)! al valjda tako mora bitis ljubavlju...uvijek je nešto pogrešno! zato toliko i patimo cijeli život i tražimo se nenalazeći se (uglavnom)?