Laprdarij

Mi znanstvenici možemo eksperimentirati s neznanstvenim, jer nas toga nije strah. Sve je to istraživanje.

Kad recimo roditelji imaju (psihološku) zabranu na sreću, drugim riječima, kad su se kao klinci smijali, a nije im se to odobravalo nego su možda i batine pobrali, normalno je da takvi i svojoj djeci brane sreću. To je samo jedan od primjera, a ima ih brdo, koliko i psiholoških zabrana: na sreću, na bijes, na znatiželju/istraživanje, na uspjeh, pa na neuspjeh, na pogreške, na seks i sve u vezi s time, na eksponiranje, na izgled, pa i na spol.. (Usput, pitam se je li homoseksualnost potaknuta zabranom na spol - ono, htjeli kćer, a ono sin, pa mu oblače haljinice - to je ekstrem, ni ne moraju mu oblačiti haljinice ali se prema njemu ponašaju na razini drugog spola, nesvjesno mu 'brane' muške stvari i potiču ga na ženske. Ili je trebao biti jako željeni sin, a bila kćer, pa asketski odgoj, itd... Hm, to bi moglo objasniti zašto su homoseksualci češći kod braće istog spola pa kad se kao neko sljedeće dijete očekuje dijete drugog spola.. A znamo i one muške kojima je nepojmljivo i nepomirljivo što imaju kćer).

No, ovaj tjedan mi je palo na pamet - možda ljudi kastriraju svoje ljubimce zato jer sami imaju zabranu na seks/strast i reprodukciju. Ili ih ne puštaju van zato jer sami imaju zabranu na istraživanja. I slično.

Osim toga, što je znanost? Samo organizirani sustav koji omogućava ponovljivost dokaza. Nije znanost nešto izmislila, samo je uočila i to uspjela ponoviti. Ako nešto ne možemo znanstveno dokazati, to može značiti ili da je stvar bez veze, ili da nismo pronašli sustav kako dobiti ponovljivost. A to je funkcija vremena. Ono što je jučer bilo nemoguće dokazati (ponoviti), danas je moguće. A tek sutra... :)

Događa se da se pronađe sustav, i dobije se ponovljivost, ali se iz nekog tradicionalnog razloga ne vjeruje u sustav. Ili je nepodobno vjerovati u to trenutno. Ili nije profitabilno. No, to je pitanje vremena.

dobro jutroooo
evo biće ovo sunčan dan, i odma se bolje osijećam kad mi sunce dođe na prozorčić
jutroooooooo

Jutro, Raky :) Lijepo je vidjeti plavo nebo, i čuti ptičice.. Jesu li otišle lastavice, tko zna?

ptice pjevaju, ne osijećam onu buku sa A1, dobro je,
miris jutra, vruće kave i pogled daleko.. rekli bi kod nas,, Di ovo ima , ko to more platit...
a nisu se makli od zavičaja, osim kad bi Hajduk negdije gostova, e to je lipota života.
rodna gruda, malo lada i domaća kužina ..

a da se vratimo temi.. i ja bi nešto reka,

Reci

e znaš, nije to uvik ka šta bi tili mi da bude , nego kako se namisti ,
don Jere je reka , da niko nije krv , a da sve to svori društvo, ekipa , ulica , škola ,crkva i tako dalje ..
to ti je ka jebena ljuska sudbina ,,
u mom selu bilo je budala i biće ih pa bi rekli , Pajdo moj ćer ti je ka promašena investicija ,a sin je ka loza jer da nebi kuća ostala bez dima, ako je kojim slučajem sin peder to je velika sramota za sve do 16 kolina ,
i o tome se nije smilo reć , bome,, ni svećeniku,

a odgoj. a to Keko je reka , jebi ga ćaća na brodu, mater na poslu , a baba ka baba ne pismena , tako da mene nije niko odgojija, dobro sam i ispa ,,

Da, sve to utječe na to kakvi ćemo biti ljudi. Meni se čini da je ipak temelj svega ono doma, rano djetinjstvo negdje do 7. godine dok je dijete doma, gdje dijete gradi svoje stavove prema onome što doma vidi, i gradi način preživljavanja. Jer prvo treba preživjeti - roditelje. Ovi ljudi dalje modificiraju, i ako postoji zdrava klica u djeteta, to će na kraju i izaći van.

Nek je baba nepismena, ali ako te voli, to je dovoljno. Pa ne trebaju djetetu znanstvene rasprave.

a onda kad je spolnost otkrija konobaricu Vinku je oženja i onda do danas ona njega odgaja, sad je ka treće dite kod svoje Vinke i Vinka kaže , ajme meni jadna ja koga sam za zakonitog uzela, pa se stalno nešto žali, ka da tuguje i šta je najgore zna reć , Ajme meni mogla sam se udat bolje, i tako ona krivi sebe , Keko sebe , a onda ljubav je ka pas i gosodar , to se triba znat i jedno drugo jeli poštivat , tu nauka ne igra,,, ka ni kod karata ...

Raky, znaš što sam nedavno čula? Da je kod Dalmatinaca sramota da otac šeta s djetetom. To nije 'muški'. I tek da je nedavno to malo popustilo. Je li to istina?

Teško je saznati unatrag je li bilo i koliko homoseksualaca. No kad je obitelj velika i kad se ima osmero djece recimo, različitih spolova, onda djeca odrastaju normalnije. Možda i zbog brojnosti djece je pojavnost homoseksualizma bila manja, jer su jedni druge odgajali, imali su od ranih dana kontakt s vršnjacima suprotnog spola.. itd..

dobro jutro društvo! jutros baš i nisam za neke znanstvene doprinose...noćas glavinjala do pola 2!

je uloga i odgoj do 7 godine , a vidi kako nam se sve nameće , puste reklame, đirevi , sve skupo i kvragu dica kako rastu traže svoje ,, a šta je najbitnije triba ih čut , razumit , sist ili leć i dopustit da reču svoje ,,
previše je to udaljenosti..
ovo vrime kaitalizma , koji nosi blest egzistencionalnog vakuma , razdire roditelje , svađe , besparica, besposlenost
i to je najgore , a onda ka jeb ga roditelji se ne spuste na nivo dice ,,
i boga mi sve je teže , ili je teže nego je bilo nama, a mi vidimo da je nama mladost bila bogom dana ...

Coco sa ovim zadnjim kom se slažem ,
nas je bilo cilo selo , i svi skupa ,, danas je nešto drugo ,

danas imamo zakona, brošura, papira i svega , i net ma sve ,
kako odgojit dicu.. sve je to ok , samo me malo stra da je k vragu nestala ona tradicija , usred ovog nereda, globalnog
i to je ono šta smo mi izgubili..

a ja se raspisa , ajme skužaj me,

raki, sve to istina al ipak je do čovjeka! svatko od nas može izabrat (ono kaj može) oće li bit poslušnik ili vlastiti mogućnik. normalno, izolirat se iz društva i bit pojedinac ima svoje probleme no nije nemoguće ak želiš biti svoj! postoji onaj daljinski koji moš isključit, il bar ton? ja npr nemam pojma o svim tim reklamama...a bome sam odolijievala i dok sam djecu imala. rekla sam im, ako želite nosit marte i ostale marke, zaradite si lovu! i bome jesu...danas su to vrlo pametne cure upravo zato kaj sam ih drilala da ne nasjedaju na kolektivne drileve!no, lako se nakon bitke pravit pametan. ne daj ti bog da je npr koja završila sa drogom ili alkoholom...što je danas pošast! koji je smisao tako se ubit u alkoholu kao što to čine mladi? mi smo se opijali (ja ne jer mi bilo dovoljno vidjet starog doma) al ne ko zemlja?

ode nam koko...no možemo i nas dvoje čavrljat uz kavu?

Evo me, narezala poriluk i sad moram piletinu spržiti. Nemam što dodati, gledam djecu kako rastu i pitam se - gdje sam sve fulala? A znam da jesam. I pitam se kako će se to vidjeti.

mai, ne kažemo ,ja , moji , naši , gledam okolo na dugo i široko, ne trebamo uvijek gledat samo sebe i naše
znam masu koji ulože u dicu , to je nabolje investicija, ejmo redom, trenira tamo nešto i kad nemaš za platit jeli znaš kako to ide. onda se dijete razoćara, tako i škola i nekim drugim stvarima ,
i to je onaj problem, dijeca imaju san . cilj, a šta se tiče tih poroka , pa jebi ga, to nitko ne želi, ali desi se, čisto onako kako kažu , ako dijete nema dan ispunjen, onda ima dosta praznog vrimena, a šta ovoj dijeci ostaje, kad je danas sve plati, ako ne želiš prepreke, i to je to, društvo. mreža, nezaposlenost i da ne nabrajam, to je problem, problem je ovo šta se dešava kompletno u društvu, a za što se okrivljuje roditelje, i to mi je bez veze,
znači , kad bi bilo, da vlast vodi brigu o pojedincima, obitelji, dijeci, kao šta seljak vodi brigu o svom vinogradu , onda bi bilo ok , a ne da dođe u vinograd kad se treba popit čisti proizvod ,,

ma koko, normalno da si fulalal kao i svi roditelji! kao što će i naša djeca fulat! nemre bit drugačije. nikad dijete nemre bit u koži roditelja niti roditelj u koži djetata iako je nekoć bio dijete! i to je taj zajeb koji sam shvatila. dugo si predbacuješ, propiituejš i onda se pomiriš, what done can not be undone! gotovo da je upisano...da griješiš! jer sve činiš iz svoje perspektive i mogućnosti...može to bit najbolje, al morti oni baš trebaju nešto drugo! i tako se to kolo stalno ponavlja. mi isprvljamo greške naših roditelja pa se ponašamo drugačije, a nismo svjesni da ne znamo što je ispravno glede naše djece i tak...no, znaš dođe vrijeme kad se prestane sve vrtit oko djece..konačno na kraju svog života dođeš ti sam u centar svog svijeta! istina, uglavnom prekasno jer mnogi to shvate tek na odlasku..a neki se još malo tek tada poigraju sobom! budi ova druga!

Klasika od pitanja, di sam fulala,
tako se pitaju i neki koji se razvode , di smo fulali ,
a život ode tamo, dok smo mi nešto drugo planirali

ovoj kao i svakoj djeci, raki ne treba solfeđo, klavir, tenis, sto tečajeva...treba im samo ljubav i roditelji koji su s njima! a nisu, pa stoga plaćaju sve i sva da bi djeci dali to što im na taj način nemreju dat! u stvari, roditelji su zaboravili biti s djecom...gledam te mlade danas...i oni se uglavnom zaavljaju s mobitelima, bulje u njih nema više razgovora, dodira...postajem cyber ljudi!

Jutro..
slažem se s Rakijem da je sve u
obitelji..
Naučeno ponašanje...
Neki stručnjaci tvrde da se osonbnost
formira do 4g života.
Ovdje kod mene na selu je čist normalno
da pozdraviš susjede suseljane..
pa i više puta na dan..
u Zagrebu sam živio u neboderu 19g..
moja djeca su pozdravljala sve i dan danas..
ima súsjeda kóji ih neče nibppgledati...
moj sin ima danas 17g.. s jednob5-6g
me pitao ..ţata onaj striček nije dobar...
rekaó sam mu ..možda nije imao mamu,
tatu,didu,baku i nije naučio to..

raki, nisi razumio moju besjedu o fulanju! dakle, ne radi se o osobnom fulanju. nisam od onih koja vidim krivnju u ljudima...govorim generalno o načinu i obrascu ponašanja...koji smo naučili od naših roditelja...i ko onaj stroj kaj štanca replike...tako i mi uglavnom funkcioniramo...naši roditelji nisu to bili (npr nisu nam bla bla bla) pa ćemo mi to dati svojoj djeci (a onda ćemo fulat u nečem drugom...etc)....nije to ničija ekskluziva! jedino je poanta da se čovjek treba trudit napravit najmanju moguću štetu...trudit se oko djece, ljudi, životinja...sebe! tada, kad tad ipak neki vrag (dobar) i ostane!

mai pa i oni su ljudi , sa i bez svi ti pizdarija, mi toga nismo imali pa smo se igrali sa onim stvrima i zato smo se rastegli ,
kako nema , i kako će biti , kad za preživit treba radit, kad radno vrijeme traje 24 sata, i kad roditelji nose masu kredita , za stan , auto, i sve da bi živili , ponekd se ni ne vide nego ako su sretni nediljom poslije popodne ,
ej to je današnji svijet i borba za egzistenciju ,

da, waxi sve je u obitelji...ali i ono loše a ne samo dobro! odnosno, što danas mogu djeca naučit u obitelji kad su im roditlji do 18 sati navečer u uredu. iscijeđeni od jebenog kapitalističkog šefa, ili moje radnic koje rade i subotom i nedjeljom, nemaju slobodnog dana (osim kad im poslodavac nađe zamejenu)...ili npr imaju slobodan ponedjeljak a zna se da djeca ne idu u školu nedjeljom, dakle umjesto da je obitelj na okupu..kud koji mili moji! pa neka djeca ne vide roditelje zajedno mjesecima? a di su godišnji odmori i zajedničko druženje? nema love više za to i tak...famozna obitelj koje dugo već nema? odgaja ulica, mobitel, net...,zato i jesmo postali tako robusni, nasilni i bez emocija! ekran nemre zagrlit, poljubit, reć neku lijepu riječ?

ha ha raki, vidiš da isto mislimo!

I da samo naglasim, moj pok otac nije tija čut za stan ni za život u neboderima ,,
tvrdija je da je to nešto najgore šta se dešava , da tu nema ni mira ni blagosova i da se u tim gajbama , čibama i betonskim blokovima dica ne odgoje , žive ka u ćelijama ,
stari je ima pravo , to je istina , Šta da dijeca rade u betonskim ćibama ..

I ja tak mislim. No, ne predbacujem se što sam griješila s djecom, ali sam svjesna da sam griješila, nešto znam ,nešto ne znam. I to je tak, nema idealnog djetinjstva. a i tko zna što bi bilo idealno..

Mlade obitelji , treba selit iz grada i betonski bloketa , za dobrobit svoje obitelji ,,
omogućit im život u prirodi , i onda bi sve bilo drugčije ,,,
a toliko lipe naše , eto u betonu nebodera , i sva industrija propala , selo samo ostalo , državu boli kurac , ona samo muze
a niko da riješi problem , burze , ne zaposlenosti ,,
tako se uništavalo u jugi , seli sa sela u stanove , a onda nek se tamo pobiju,
raki ti si lud , aj popij rakiju onu medicu ,e,a

hm...odrasla tak u gradu u tim nekim kak veliš ćibama! morti zato danas i vapim za odlaskom iz grada u neki mir i tišinu i želim svoju kućicu, vrt, drvo? no, znaš onu što se babi tilo to se babi snilo! ono što je tebi normalno, meni ispada znanstvena fantastika? pa kako će sama žena (zaposlena još uvijek) sama na selu, pa kuću...etc! i svaki put kad odlučim otić, sposadne me strah? ne mogu ja to? a želim! hm...jel se fakat rađamo ko seljaci il ko građani (mislim na teritorijalnost a ne na ono u glavi)?

Jutro..
slažem se s Rakijem da je sve u
obitelji..
Naučeno ponašanje...
Neki stručnjaci tvrde da se osonbnost
formira do 4g života.
Ovdje kod mene na selu je čist normalno
da pozdraviš susjede suseljane..
pa i više puta na dan..
u Zagrebu sam živio u neboderu 19g..
moja djeca su pozdravljala sve i dan danas..
ima súsjeda kóji ih neče ni pogledati...
moj sin ima danas 17g.. s jednob5-6g
me pitao ..ţata onaj striček nije dobar...
rekaó sam mu ..možda nije imao mamu,
tatu,didu,baku i nije naučio to..
Dijete ko dijete ..poslije par dana stojimo
pred liftom..striček ..baš sam tužan zbog vas
što niste imali mamu,tatu imam ja didu
ideš sa mnom kod njega i vidječeš kako
on svima kaže bog..volim s njim iči u selo
svi mi kažu di si mali Luka..isti ko dida..
Ja u zemlju da propadnem..
Čovjek se zagledao u dijete...i progovori
tako mi i treba..prúži mu ruku ..ja sam Miro
a tko si ti malí covječe..

I mene žalosti što se obitelj raspada, ta jezgra u kojoj smo svi mi bili zaštićeni i sretni, žalosti me što nema više djece po obiteljima, pa svi su naši stari odrasli u velikim obiteljima, i uglavnom su bili sirotinja..

eto pored tvog mišljenja , takvo mišljenje ima masa iz grada ,
a onda od kud sto i pedeset tisuca , za jedan problem , krov nad glavom.
a i drugo neka tebe u betonskom bloku, kućnoga ljubimca ,
i to nije riješenje,, svi mi ponekad griješimo , a onda ni ne gledamo niti mslimo na dijecu, nego eto sad kad si tu , ja sam lud da ti nešto savijetujem , šta ja znam , stari je pilana , i tako sve je u šoldima ,,,
u šoldima je sve , a onda i nije , nisu pare za bećare ,,

Coko , kako imat toliko dijece u 50 m kvadratni , oli dica ne traže svoj komad mira u kući ,,
od ijece dijeca , zar obitelj nebi trebla ic dalje, a ide nazad, jer masa se ne želi vezati, niti temlje udariti, masa se seli ,
a šta bi drugo , kaže mi jedan momak da ide najprije u canadu , i šta ćeš tamo
a šta da radim ovde ,
živi doma , da mama tri , otac dva kredita, a frižider svaki dan prazan u njemu cipele držim
idi na selo , pa počmi od nekuda
e nemogu jebi ga
kako
ni dijed se sa bratom nije podijelija , ničija zemlja ,a bi majke mi
šta veli ćaća
pije i jebe sve po spisku , kaže da bi mu smrt bilaka da je dobija na loto
a mater , a ona kuva i stalno je na kom ,
a da , daj dva piva ...
to je slika danšnjeg življenja ,,
nas dva brata i sestra i bez nekog cilja , jebat ga ,
da se udam bogato
to ti i nije baš ludo ...
a šta ako me jednog dana izbaci iz svje palače
ufff
a da ima mostova , podvožnjaka , itd

Eh, kao da ja nemam zašto kukat! Sreća je za hrabre...

Najlakše je po pivi i jadan ja. Nitko me ne voli, svi su protiv mene, i otac i mater i dida i baba, svi su me zeznuli... klasična hrvatska priča. Hrvatski junaci za šankom. Zato nam i je tako, čeka se da drugi riješi problem.

Sretnem prijatelja i pita me - u koju školu ti se je upisao sin? Ide za plesača, rekoh. A joj, vidiš, mene učili od malena da se mora raditi, stvarati, proizvoditi (frend je Hercegovac), i da jedino tako vrijediš. Da sam barem bio svjestan kako se može i na druge načine živjeti. On je. naime, započeo biznis u garaži, veli vani -10, a u garaži jedva zgrije na +2, ruke mu se lede, ali on radi jer tako treba. Danas ima firmu i okreće milijune. Nek ti sinu bude sretno, pametan je, nek uživa, veli on.

Već sam to bila rekla, današnji svijet ne želi trpjeti, želi sve odmah. Nema strpljivosti, polakog građenja, stvaranja temelja, svi bi rado bili bogati preko noći. Veli jedan moj drugi poznati, ja bih rado imao veliku količinu love kako bih radio ono što volim. A ja njemu - hej, pobrkao si lončiće, put je obrnut. I tka većina misli, valjda su svi zaslužili biti odmah bogati, a onda će tek vidjeti što i kuda će.

I tko čovjeku treba dati cilj? Netko izvana? Zamisli, oni su bez ciljla... Imaju cilj, ništa ne raditi, i druge orkivljavati.

A kad je trebalo učiti, onda je isto falio cilj. uh..

Dobro jutro mamama i ocevima, sve sto trebate je dati djeci moralna podrska kad im je tesko i dobro pripremiti
za osamostaljivanje.
Ne biti s njima grubi , vrijedjati ih i ponizavati, i rec im da postoje i losi ljudi koji ce ih pratiti, i dolaziti u zivot.

Moji su bili zaigrani roditelji, ali i spartanski strogi ponekad.
Cesto su govorili da nisam njihova, a ja sam mislila da oni nisu moji, i tako nastala mala cyber.

Jako mastovita cyber, To ja Mai plasim sad :))))))

Sreca je relativna stvar, nije samo za hrabre, vec treba naci inspiraciju u svemu sto nas okruzuje,
Nije cak ni lijenost u pitanju, vec nas mentalitet, i sve u svezi drzavne politike, puno je faktora, na koje ne mozemo
utjecati, zato je djeci tesko, potice se sve negativno, jer drustvo ne mari, ne mogu sve roditelji odraditi.

da klasika , rvatska priča ,
kao da vi putujete svijetom , živite i radite sa drugim norodom i narodnostima
pa da , kod nas je sve ok ,,
piva šank i tako klasika
a onda i bolje je ne reć ništa , nek vrijeme bude kao svijedok ,
zato je i to tako , a opet nije loše

i evo ja dođo do zaključka ,
da je obitelj familija , loza , ženidba udaja ,
samo za budale , i bez veze ,,,
kažu bori se sine , ili drugim riječima ko te jebe ,,,,
i tako je to kad se rodiš tamo u vučijoj jazbini i zavijat ne naučiš , odijebu te kao samotnjaka
a ema veze , bar imamo otvorene granice , pasaporte i svijet je lijep , a nejteže je uspit kod kuće ..

Raky, ti to mozes promijeniti uvijek :)

Pazi nevista , On je mamin sin , a ti pazi šta ćeš radit s njim ,,
I tako mnoge mame spizde svoje sinove, i mene je moja neravno jeli
i onda ka eto nisam bija sposoban ni vridan ženi, pa onda ona mene tila priodgojit ,a ja se nedam
ima i ja svoje ja , i onda fijasko nesrića , i tako s kolina na kolino
pa koji mi kurac vridilo , ženit se , stavrat , jebat i tako će ona sijebat našeg sina , da će ovaj sa svojom ženom se borit
to ka s kolina na kolino , i kvragu i tava i jaja , ali ja sam mamin sin i pazi ako mi ne budeš dobra kao mama , e onda si najebala.... podne sviće , a di si ti da mi kavu serviraš u toplu postelju ...
a di si ti , kad te trebam nema te , i tako , ja sam mamin sin , jebi ga ,,,

Vani je prekrasno sunce. Zaboravite na brige, ljude, probleme, uzmite si vrijeme i bris na sunce :)

ja moram ručak, kuvat , peglat , generalno sređivanje,
i tako dalje , neko mora i to..

raky, ja ti nisam ni konvencionalna ni konzervativna,
znam o cem pricas, zivimo kako nam pase ako smo solo, no u braku mora
biti kompromisa, popustanja, inace nismo za brak ni bili, ja priznajem, sve sam isprobala, i odlucila da jos se
nije rodio takav za mene .)))

idemo purpurna, idemo juhuuuuu :)))