Muškarci i žene...i nešto između

Gospon Fulir je u toplicama. Stisla ga reuma. Hofira i dalje, po starom dobrom običaju, ponavljajući se jer je zaboravil kae bilo jučer.
Perica više nije mali Perica. Upisal je faks. Ostao mu je još jedan ispit za jesen.
Kod Žnidaršića više se ne cuga na "tekicu", ali se često spominje Linić. I njegova familija. A Goge i Stjepka su u Tkalči, na cugi.

-Joj Goga moja, fakat ne kužim zakaj žene stalno jamraju na muškarce; em su ovakvi, onakvi, uglavnom nikakvi. Pa još kad postanu bivši, a niškoristi su, najbolje da ih napune piljevinom, prepariraju kao podsjetnik na svoju glupost, i šutnu u podrum da skupljaju prašinu.
Meni to onak' jako tužno. I ružno. Se sjećaš Liduške kaj je prošli tjedan pričala o svom Dinku? Ni danas ni mi jasno, ak' je bil kreten kakvim ga je opisivala, zakaj mu je dala da joj tolike godine grije dupe i hrče iza leđa? Ma, ja ti njoj više niš ne vjerujem. Vidla sam je neki dan na Trgu.

Goga i Stjepka znaju se godinama; ona rastavljena, s uspomenom na bivšeg muža u mjesečnim ratama za otplatu njegovih dugova, a Stjepka nikad sastavljena, ali u stalnoj potrazi za ljubavlju koja će je, kako kaže, učiniti sretnom ženom.

-Nisam ti pričala? Zezaš me, kak' nisam? U utorak ili srijedu išla je prema Maloj kavani tak' utegnuta da je, vidlo se i na daljinu, plitko disala. Na štiklama je jedva održavala ravnotežu, mrdala lijevo desno isprčenim dupetom, a šos samo kaj joj nije popucal po šavovima.
-Ma da? Stvarno? – Goga je jednom rukom pokušavala limunu istisnuti dušu i čaju dati kiselkastu aromu, a drugom izvući maramice iz torbe.

Već je danima prehlađena, ali Stjepkin poziv na kavu nikako nije mogla, a ni željela odbiti.

-Moš mislit' kak' je išla na pauzu. – Stjepka je nastavila - Ja teglim k'o mazga u tih pola sata, da ne moram poslije posla. Inače ne stignem se ni popišati. Ak' se ne sredim k'o jučer....
-A kae bilo jučer? – Goga nije dočekala odgovor jer Stjepka nije ni čula pitanje.
-....znaš i sama kak' izgledam. Muka mi je kad se sjetim - ak' imam love za frizera, nemam vremena, ak' imam vremena, nemam love, kad imam jedno i drugo, ne da mi se. I tak' da, ma kaj da ti pričam. I prije mi nekaj ni štimalo. Bila mi je sumnjiva, uvijek zrihtana, a onaj njen zgledal je sav pocufan, ko bogec uz nju. I ne vjerujem kaj je pričala o sebi i njemu. Prije da je on nju znogiral jer ga je varala. Ziher je to! – Stjepka je mogla kucnut u drvenu ploču stola, potvrditi svoje riječi skvrčenim kažiprstom desne ruke, ali s istinom skrojenom po svojoj mjeri samo se Gogi zadovoljno osmjehnula i zavjerenički namignula.
-Ej Stjepka, sad si me podsjetila, pa to već duže traje! Ljetos se prčila da Dinko puno radi i da ne mogu zajedno na godišnji. Kak' da ne! Je i ona dela, samo kaj i s kim? I umjesto da je brinula doma o mužu i malom, landrala je po gradu. Nema kaj udana žena šmucat se po kavama. Zna se kakve su to žene. Ma, bolje da šutim...

Utonula je dublje u mekani jastuk iza leđa, zaustavila pogled Stjepki iza ramena i sjetila se svog Mihe i njegovih poslovnih sastanaka u 6 popodne, utorkom i petkom, i jedne subote koju je dočekala budna, bez njega, na svojoj strani kreveta.

- Dromfulja jedna, kak' je nije bilo sram! Imaš praf, Goga! Ali zato je moj Željkec baš simpa. Slatki je kad se smije, ima rupice na obrazima, sočne usne i najzelenije oči koje sam ikad vidla. Joj, kak' mi je...ma znaš, kaj da ti velim, kužiš me, ne? Sorry kaj ti se jučer nisam javila, bili smo na ručku.
-Na klopi? Super! – Tek sad Goga je postala svjesna da integralno pecivo u kombinaciji s light jogurtom samo je jedna od tehnika zavaravanja želuca limitiranog trajanja, a glad poslije zadnjeg probavljenog zalogaja ima još veće oči.
-Aha! Ajme kakvu sam tremu imala. 3 dana sam dežurala po wc-u. Molila sam Boga da me ne prišarafi na pol' puta. Ali u stvari, to je super. Ma mislim, ne trčkalica, nego se sjećaš da sam ti rekla da po nervozi znam da je to to, da je on on. A imam i fino speglan trbuh, ne moram ga uvlačiti. Znaš i sama koja je muka kad te sve špana i nemreš disati.-I di ste bili?

Goga, sad već znatiželjna pažljivo je pratila svaku Stjepkinu riječ, tražeći na njenom licu i nešto više od tih riječi.

-Nemam pojma. Ostavila sam auto u Savskom gaju, tam negdje kod rotora. Sva sreća da nisam išla dalje jer mi je nekaj pod kuplungom grdo roštalo. Jebemu ak' je opet otišla lamela. Ante je rekel da ne bu dugo zdurala, ak ne pazim kak' vozim. Nemam pojma di bum spuknula lovu za servis. Već dva mjeseca, otkad su nam skinuli plaću, gaće su mi na štapu.
-Dobro, lamela, nema veze...dalje...
-Kaj dalje? Niš, nema dalje, bu popravil. Tak' i tak' me je prošli put zveknul previše, a rekel je da bi bilo i skuplje da mi je ugradil originale.
-Daj, fućkaš auto i Antu, mislim na tvog Željkeca.

Goga se naslonila laktovima na koljenja, dlanovima obgrlila bradu i čekala nastavak.

-A na njega? Joj, kak' je drag, nemaš pojma. E, tam di sam se sparkala dočekal me. Zamisli, pridržal mi je vrata od svog auta. Znaš da nisam baš tak staromodna, ali mi je drago da je pažljiv. Znam da sam i ja njemu draga, inače ne bi bil takav, kaj ne? Tak mi je bilo milo oko srca, ali sam skužila i da mu nekaj ne štima sa suvozačevim vratima jer prije nego ih je zatvoril, moral ih je malo podignuti, pa tek onda zalupiti da škljocne brava. Fura golfa dvojku, crvenog, ne običnog. Ima i dupli auspuh. Kak' je to meni foraaaaaa. I ima super šminkerske felge. Onak', spušten je k'o sportski, ali mi se čini da mu to i nije pametno zbog naših graba; drmuckali smo se po rupama, ili su mu morti malo amortizeri razlohani. Išli smo, nemam pojma kam', ali sjećam se da smo skoro jednog kokota pobrali na cesti, i neki babac je mahal za nama. Ak' sam dobro čula, spominjal nam je užu i širu familiju i mahal srednjim prstom. Ma bezveze, kak' su danas ljudi nervozni, a čude se kad im čir proradi i ostare prije vremena.

Goga se ne sjeća kad je Stjepka, kao danas, o nekom muškarcu toliko pričala, ovakvim glasom i s maglom u očima. Da nisu prijateljice, da joj nije draga, sigurno bi olabavila jezik i pustila da ljubomora odradi svoje.

-A ručak – mumljajući, Stjepka je nastavila – tak' fine čevape davno nisam jela. Bilo je baš romantično; karirani crveno-bijeli stolnjaci, vaza sa svilenim cvijećem koje samo na dodir skužiš da nije pravo, domaći ajvar, tak' su rekli, ali isti takav sam kupila u Konzumu, prošli tjedan na akciji. Ma, nema veze, bitno je društvo, kaj ne?

-I kaj priča? -Gogina podignuta lijeva obrva uvijek je označavala onu točku u kojoj se njena koncentracija preklapa sa znatiželjom, ali ovaj put uspjela je samo slušati i ne previše zapitkivati.
-Tak'. Onak'. O svemu malo pomalo. A zakaj svi dragi muškarci imaju bivše žene koje im ne daju disati i stalno im pušu za vratom? Veli da mu ova njegova, odmah poslije plaće, iscica svaku kunu. Baš mi ga je žao. Vidi mu se na faci da je dobar. Ma zamisli koja gadura, nagovara ga za jamca, za nekakav kredit, da treba za decu i kajaznam za kaj još. Rekla sam mu da nema frke za klopu, da ak' nema, da bum ja platila, ali nije dal. Kaj nije galantan?
-Je, je... – Goga se u zadnji tren zagrizla za jezik i ispustila pod stol svoj komentar o njegovoj galantnosti, čevapima i kariranim stolnjacima Bogu iza nogu.
- A kak' izgleda?
-Zgodničko. Simpa. Fura cvike. Baš je onak', k'o da se znamo iz osnovnjaka. Veli da je na dijeti i da planira do kraja godine skinuti najmanje 10 kila. Pola glave je viši od mene. Malo prosjedi, kratko ošišan. I imal je šminkersku, smeđu, pletenu vestu na kopčanje, s kožnim zakrpama na laktovima i plave samterice.

Zaustila je Goga kroz zezanciju, ali pomalo i ironično nadopuniti njegov izgled spominjući prugaste čarape i bokserice s medekom na strateškom mjestu, ali Stjepkin zanesen pogled zamrznuo je njene riječi na pola puta.

-I znaš kaj, cipele su mu bile zglancane k'o pesja jajca. A ti znaš kol'ko mi je to važno. E, nisam ti rekla da i ja imam nove. Ajme kak' su super. Kod Roberta, za 120 kunića na dvije rate, one, svijetlo sive sa šarenim kamenčićima koje smo zadnji put gledale. Sva sreća da od auta do restorana nismo puno hodali jer su me fest nažuljale. Opet me zajebava natisak na istom mjestu. Bum morala do Ančike da to riješim. Obukla sam haljinu na cveteke, tvoju, koju si mi poklonila za rođendan. Malo sam je skratila. Sad, kad sam se zdebljala koljena mi nisu više tak kvrgava, i taman mi je. Baš sam si bila zgodna.
-Pa ti si se zabumbala u njega!
-Ma nisam, kaj ti je? A dobro, jesam. Malo.

Goga Stjepku dobro pozna. Dovoljno je da na trenutak uhvati njen pogled usmjeren ni u što, pa da zna da opet žuri.

-Poslije ručka smo otišli na još jednu kavu, do, kak se zove ona pizzeria na Horvaćanskoj?
-Misliš tam di smo bile na lazanjama? U Baschieri? – Goga je, ne pitajući pojela, nakon svog i Stjepkin čajni kolačić, ostavljajući samo nekoliko mrvica na rubu njenog tanjurića.
-Tam, da tam. E, stara moja, svaki put kad bum išla liftom, bum se sjetila Željkeca.
-Zakaj? Kae bilo?
-Niš!
-Kak niš? A smijuljiš se.. - pomalo smijuljila se i Goga.
-Znaš one špigle?
-Da, i?
-Stajal je iza mene. Pa sam otkopčala gumb na kiklji. Pa smo se gledali u tim špiglima. Ono, kužiš: gle-da-li. I onda mi je najednom stavil ruku na dupe. Prvo jednu, pa drugu. Onak fino sočno primil. I pošmucal se uz mene, nekoliko puta Nisam znala kaj da napravim. Malo sam se zacrvenila, malo mi je bilo vruće, malo neugodno. Ne znam kae on mislil kad sam otkopčala gumb, a samo sam htjela izvaditi mrvice kruha koje su mi zalutale u cice. Ali znaš kaj, baš me briga, i nemoj se smijati, a ni krivo gledati, pasalo mi je. Uf, i onda se lift zaustavio.
-Ti nisi normalna!
-Zakaj? Daj, nemoj! Osjećam da smo srodne duše. Znaš-on, ja, jedno. Ma, ovaj put bu bilo drugačije. Znam. Sigurna sam.

I Goga bi bila sigurna da prije nekoliko mjeseci nije čula istu priču.

-Kaj sad, prije ili kasnije. – Stjepka se nije dala smesti - Tak' i tak' je svejedno. Sutra ili idući tjedan, ruka sim ili tam. Čuj, a je l' i tebe tange žuljaju? Meni su bezveze s tom žnjoricom. Bolje su mi one obične gaće, pamučne i mekane. Jučer sam se cijelo vrijeme meškoljila. Došla sam u napast da ih skinem, ali bilo bi mi bez njih, onak k'o propuh doma. Joj daj, kaj si tak blenula? Pa ni niš bilo. Morti bu danas. Drž' mi fige. Obećal je da bu mi pogledal kae s osiguračima. Opet sam u subotu ostala u kmici.

Stjepka je pomalo nervozno cupkala na mjestu, nemirnim pokretima preskakala vrijeme i u mislima bila već u sutrašnjem danu.

- Buš ti platila? Moram do DM-a, imaju nekakve parfemčeke na sniženju. Ak' i niš ne kupim, bum se samo malo pošprickala. Čujemo se. Bežim. Zvrcnem te sutra. Pusa.


Na drugom kraju grada, Željko je kupio nekoliko različitih osigurača i dvije zidne utičnice.
Pričala mu je Stjepka da se svaki put namuči kad pokušava ugurati bilo koji utikač u utičnicu pokraj frižidera. Sutra će kupiti i kolače kod Vinceka. Možda i cvijeće na Cvjetnom. Zna da voli kesten kocke i šarene latice.




(Stjepka i Željkec su obrisali profile prije 3 i pol mjeseca. Viđeni su jučer kod Arkada; on je nosio veliki cvjetni aranžman, Stjepka je lagano uz njega hodala, provučene ruke ispod njegove.
Goga je odustala. Tu je. Možda baš netko s njom od vas tipka.)



-baš mi paše za današnji dan, repriza zapisa-

:)

Opet ga prećera ćerce!Skrati....

čitaj svaku 10 rečenicu, u pauzi popij čašu vode i odi na wc :D

Issa ti,toliko nisan pročita još od škole....

Drago mi je,,, baš mi je drago,, ma zdovoljstvo mi je da se prestavim,,
Ja sam iz jednog sela u srcu Vlajiladna , Dalmacija , znaš ono vino smokve , ulje maslinovo , tovar, karte i balote , ojaklica , rera , oja noja , Hajduk , ma to je ka svetac od sela ,, ja sam Ćipe , a zovu me Ćipeeeeeeeeeeeeeeee , ej Ćipeeeeeeeee.
znam sve o traktorima , u Ukrajini , pingvinima u somaliji , a volim ti pismu , žene i narodne bičaje, a,e ,
Ti voliš Zg, a ja volim zagrebčanke, a,e .

Ćerce imaš li ti dušu?Pa skrati issa ti!

raky, moji korijeni su s juga, s Korčule.
naučila sam imena ajdukovaca, generacija Šurjaka, Sliškovića i ekipe, prije nego sva slova abecede :)

i da, dalmatinski su mi uvijek bili zanimljivi, ali sam "zaglavila" s domaćim :D

Zvone, ak pročitaš, kupim ti čokoladnu torticu. može o colu

:D

Samo slano,ćerce.Cukar,znaš već.

Da Zagreb je o.k. Zgodan industrijski i tranzitni grad srednje Evrope. Steta da je konkurencija prevelika pa nikada nece dozivjeti globalni image jednog Praga, Beca ili Budimpeste, ali barem je glavni grad otocima, Splitu ili Dubrovniku koji su ipak malo jedinstveniji u ovom djelu Evrope i bas nemaju neku konkurenciju. Zagreb ne zeli decentralizaciju pa se to ocituje i u migracijama. U Bernu bas i nema dramaticno puno ljudi iz npr. Basela ili Zeneve, ali to je i normalno jer npr. drzavno odvjetnostvo ili ministarstvo vanjskih poslova i nije u Bernu. A ni jedini ozbiljni universitet. Ima ih vise pa su malo i "rastrkaniji" pa je onda valjda tako i s populacijom;-)

ok, malu porciju ćevapa, Zvone, tam di su Željkec i Goge klopali :)

Mislija sam na neš domaće slano,ka one štruklje ili onu ticu s mlinovima.

daleko, je...nikak mi nije jasno zakaj u ZG-u mora biti stacionirano ministarstvo pomorstva ili poljoprivrede, npr.
decentralizacija bi se trebala prvo dogoditi u mnogim glavama, pa u dupetima :P

Pa i Brodarski Institut je u Zagrebu,ne?

a da ne bi još i s peruškom po dupetu, prije popodnevnog hrkanca? :P

Ćerce,mere!Da mi malo škinu izmasirtaš?

ma naravno..i zgazim leđa štiklama ko piceka :PPPP

inače, ovdje na blogu jako malo ljudi piše u zg slengu

A kome će pisat kad ih niko ne razumi?

:-) zg sleng....Zasto pricati los njemacki, ako ga mozes pricati bolje;-) sala mala

kaj, to znači da bih trebala poštokaviti se? ne bu išlo :P

Ćerce,baš bi mi pasalo da me malo počeprkaš štiklama!

kaj ima u toj metropoli, ak se bu vako nastavili , ima da vam svi dođemo u zagreb, zagreb bu ka šta je Manila ,
pa se vi bute mislili , i bute nas mrzili kaj nismo zagrbčanci ,

daleki, uletil si s komentarom :)

mogu kajkati. mogu i čisto književno, ali me i se ne da, ne ovdje ;)

Zvone, aj otrči dva kruga oko zgrade, pa se vrati :))))

Poželjnije je da ojkaš :)

raky, mogla bih živjeti na moru. i ljeti, iako volim miris asfalta
(i nitko nije mijenjao svoju adresu iz puke obijesti i dosade, nego iz potrebe)

Raky, htjeli to priznati ili ne,
ali brdo studenata ostane u zagrebu nakon fakulteta
Naprave i velike karijere, čak i svjetske, ali on je "naš",
"zagrepčanec", kaj ne :)
Recimo, i pokojnog Dražena Petrovića se prihvaća kao
Zagrepčanina, iako je on, formalno, samo došao poslovno u Zagreb

Ima na Trešnjevki oni dobar lokal,tamo volin otić.Zove se Hercegovina.

nemam bas vremena za komentiranje ili da citiram Bandica: "Idemo delati" (ZG sleng;-)

ma meni to sve glupo, vječito prepucavanje tko je otkud, da li s juga, sjevera ili....
ima nas toliko koliko je jedan omanji eu grad
a u svakom takvom gradu, u jednoj ulici ima toliko različitih narječja, da nitko nikom, vjerujem, ne skače za vrat i čeprka po korijenima
očito smo jako, još uvijek kao ljudi, skučeni

Ma neka nas svih tu,kad čeljad nisu bijesna,ni kuća nije tijesna.

Da, mi Hrvati nismo konzervativni vec konzerve:-)

je slažem se , ma evo ima neki studenata koji sad u zadnje vrime ka imaju problema jer su iz dalmacije ili pripiudine , a to je loša klima , neću o tome jeli , nego
nekad se izrađiva beograd , sad zagreb ,a ko zna možda poslije i split jeli ,,,
šta mene smeta , ništa . ljudi ka ljudi, dobro i pusa svima,
a politika , tribala bi gradit ono oko sebe ,.a e da se svi ne sele u gradove , jeli ima mista i za druga mista
ali to je Zagreb jeli , lipota ,
bože moj , ljudi uvik idu za poslom, pa onda tako i ostanu ,, a jeli ,, normalno je to ,,

Mi Hrvati...kako to gordo zvuči....

Kad sad ovi prodaju Dalmaciju s otocima (kao svi vladari do sada u povijesti),neće ni ostat drugo.

je bitn jeeeeeeee
ko je odakle ,
ne more Dalmatincu bit prirodno stanište zg

da, gordo u kombinaciji sa konzervom, pogotovo

lako za kuću, Zvone
ali kad je vlastita koža na knap i sužen vidokrug, e to je onda problem :P

daleki, nikad se neću odreći nacionalnog identiteta, bitan mi je, ali neće me on određivati, a bome neću ni druge ljude, samo po njihovom mjeriti

Ćerce na dijetu,pa ti neće bit tisna koža :)

raky, ali mi se nekako (ne)svjesno limitiramo
prilagodljivost je nužna, ako nema druge opcije

Sposobnost prilagodbe je inteligencija,ne?

sinko, imam dobre gene i nikad ne bum bila buckasta :P

je. i nužnost opstanka, u svim oblicima

Ali imaš velku rit :)

Za povijest par desetaka godina i nije puno. Ipak je sjeverni dio bio pod utjecajem germanske kulture, a juzniji pod latinskim utjecajima i to stoljecima. Hrvatska kuhinja npr. nije bogatija od lokalne kuhinje "mjesne zajednice" u Italiji ili Austriji.
E sad kao i sve u zivotu to moze biti i prednost i mana.

je, jako je velika....i voli mekane jastuke :P

.

a mislim da je isto i s guzama....moze biti prednost i mana:-)

Bolje da ljulja nego da žulja,ćerce :)

daleki, na puno toga kaj je oko nas možemo gledati dualno, ovisno s koje smo strane
ali nitko nam ne može osporiti raznolikost - na tako maloj udaljenost, spoj različitih, uvjetno rečeno kultura, tradicijskih vrijednosti, da o klimi i ne govorim
to je bogatstvo svih nas!

ako se tako gleda onda je to prednost:-)

koliko li wc papira troši pusićka
ne može joj rola dan

Jedva čekam da ukrajinke i poljakinje pojačaju tu raznolikost u Zagrebu :)

agentice, to pokrece drvnu industriju:-)

haha
onda je triba odlikovati

babac, nekima i tri dnevno nisu dovoljna :)

Vrijeme je za novi biznis:proizvodnja suvenira sa Milanovim likom.Gotovina se već slabo prodaje.

Mozda je i milan nastradao zbog pusicke jer pokretanje drvne i papirne industrije nije bilo dovoljno pa je morao u dil sa poduzecima koja se bave reciklazom

Jos malo pa cemo imati vise mucenika nego Italija svetaca.

bit će ovo zanimljiv tjedan. rekoh ja još ljetos, i jesen

:)

čitamo se kasnije. mah vam :)

Nema poznatog Hrvata da nije bio u zatvoru ili je u njemu ili se sprema, a postoji i cijela grana privrede koja tom fenomenu daje infrastrukturu.

politicko gospodarstvo je nesto sto u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Tito i Spiljak, Cinober i Dudek, a danas je na vrhuncu svoje moci

dugačko i dobro

Ojla....moj stav o Hercegovcima se ovdje zna....no prvi put..prošle godine, u Beču.....ugledam ja stare semafore..na nekakvim visećim žicama...ljulja ih vjetar....nakon što prođe oronuli tramvaj iz 41. valjda. Preko puta birtija...kakve smo mi u Jugi..valjda, zadruge imali...baš ovo..s kariranim stolnjacima. Pizzeria. U kooj se puši. Dok jedeš. u gradskoj kavani..u centru Beča....konobarica u borosanama...i treba joj 45 minuta da donese kavu......a pred 80% spomenika i kulturne baštine Beča...nema jedne jedine...proklete klupe da sjedneš i podiviš se pogledu. Tad sam rekla: E HVALA ti Bandiću...što moj Zagreb izgleda ljepše. Poslije sam još bila zahvalna na školskim knjigama za klince for free....i što je frendica uz njegovu pomoć uspjela oformiti vrtić za romsku djecu ...for free....uveo infrastrukturu u ruralna područja...baš romskih zajednica...i tako zaista...učinio da Zagreb bude dom...mnogima. Sa zadovoljstvom. Mah -mah. (ps. navodno je pronađeno nekoliko punktova s otrovanom hranom....sad se snima TKO je ostavlja)

ovo leti u kasne '80te ili rane '90te :)

mladenacki, zivo, zdravo....

ha? :)