Laprdarij

Upravo pogledah film "Obični ljudi" na HBO. Naravno da sam čula za njega, ali ga sve do sada nisam gledala. A film iz 1980. Tema samooptuživanja, i tema odvojenosti od osjećaja - sviđa mi se kako je to napravljeno. A ta koja je bila najodvojenija je - majka. Film se zove obični ljudi, i dobar mu je naslov. Jer koliko god to u filmu izgleda pretjerano, to je tako često! Tako su česte majke koje ne grle svoju djecu. Koje ne potiču osjećaje. Čija djeca niti ne znaju što osjećaju. Imam rođakinju koju pitam - kako se osjećaš kada... ne znam, veli ona, nisam o tomu nikad razmišljala. Veli mi - postavljaš čudna pitanja.

Tzv. ledene majke. I ja sam bila ledena na početku, trebalo mi je vremena da se otopim. A bila sam ledena jer se nisam mogla opustiti. Nakon puno godina željenja konačno sam dobila dijete, i bojala sam se da će nestati. Da je sve samo san. Bojala sam se vezati, jer što ako... Mučila sam i sebe i dijete. S drugim sam se djetetom odledila, jer se smanjio strah. I nekako sam počela vjerovati da to ipak nije samo privid. Teška je to tema.

Imala sam sreću pa sam sve to osvijestila. Sreću? Bila sam otvorena, i sreća je došla. Jer moja mama mene nije grlila. Ne sjećam se da sam joj sjedila u krilu. Ni poljubila me nije, koliko se sjećam. Nije me baš ni hvalila, baš naprotiv, osim pred drugima kad me nije bilo blizu. Nije znala, sirota. Jer ni nju njezina mama nije grlila, ostavila ju je kao malenu kod neke rođakinje da bi je pozvala k sebi s njezinih 22. Ta moja baka je bila stroga, voljela je mojeg bratića i njemu bi poskrivečki davala banane. A čuvala nas je oboje. Hja, ipak sam ja neko bezvezno žensko. Nije bila nimalo nježna prema mojoj mami, jer ni ona nije dobila majčine topline, njezina je mama rano umrla. Ali, kad smo joj došli reći da joj je kći (moja mama) umrla, žena se je taj čas izgubila. I tako je bila izgubljena godinu dana, kopnila i umrla. Od tuge. Ta ledena mama.

I to su obične majke. Prosječne majke. I gotovo svako dijete pati zbog majčine hladnoće, jer se to vuče generacijama. I da bi tu hladnoću dalje prenijelo na svoju djecu. Hvala Bogu što sam to osvijestila. Što ne znači da sam savršena, daleko od toga. Ali osjetim kad zeznem, ili kad pogodim.

Promatram svoje kako se ponašaju u blizini male djece. Oboje ih vole, igraju se s njima, uzimaju ih u krilo, i sin i kći, i sretna sam zbog toga.

divna ti je zadnja rečenica. aj. baš mi drago :)

:)

znaš kaj je najgore,...to skužimo tek kad je sve pase...dok smo roditelji mislimo kak sve dobro radimo, a tek potom čujemo od djece kak to baš i nije bilo tak! eto, nit moja ne pamte moje poljupce i nježnosti (jedna barem tako kaže) a bilo ih je! sumnjam da i tvoja mama nije ih tebi udijelila...no nekako to baš ne pamtimš! i koliko god da ih je i bilo dosta, premalo je (u mom slučaju bilo da sam primila ili davala)! uvijek je premalo. no, svatko od nas ima priliku ispraviti to kaj je dobio u amanet, no nažalost uglavnom ne uspijevamo...štancamo jednake sebe u s vojoj djeci. drago mi je kaj ti kažeš da si uspjela. no, sačekaj da ti djeca odrastu da čuješ što će reći? obično drugačije vide stvari nego mi kad odrastu? ne mislim time reć da je jedino važno što djeca misle, činimo najbolje što možemo i znamo! često, to uopće nije najbolje. i tak generacijama...to je ta matrica s koljena na koljena osobito kod ženske djece! no kako bilo da bilo, ne možeš to nadoknaditi...već tek tvoja djeca kod svoje djece!

Ma ne kažem da sam uspjela, samo tu i tamo primjećujem neke znake pa se poveselim..

:)) fino si ti to primjetila
a i skro da bi potpisala - mai

i sve si nekaj mislim u tak tim razmišljanjima da ono kaj je nama "nedostajalo", klincima nekako nije važno To, već ih počne "žuljati" nekaj drugo
i bla..uglavnom "krive smo"..

"mama valjda daje sve od sebe da upropasti život svom djetetu, iako je čitav njezin život napor i trud da dijete učini sretnim"m.g.

Da, pa moraju djeca nešto ispravljati, bilo bi im dosadno :)

al sviđa mi se kaj si općenito napisala kao temu, jer sam se jučer baš nekaj izrazgovarala tome nečemu sličnome..proba ovo, proba se ono...nekaj ide, nekaj opće ne
pa sam i došla do sličnih zaključaka

:)

Pase? A kaj je to,jel ono kad netko pase travu?