jube

Dobro jutro blogeri!Jeste kavicu popili,jeste se naspavali?Ako niste,nastavite,sebi malo opuštanja priuštite!Nedjelja je dan upravo zato.A meni i za odlazak na misu,također lijepu naviku.Danas sam prilično sjetna,jer je 15godišnjica smrti moga oca.I onda se sječam svih sitnica,detalja i kako nam roditelj uvjek fali,treba,nedostaje i kako ta ljubav nikad ne prestaje.Večer pije smrti od srčanog udara bio je kod mene i o svemu smo pričali,napravili sažetak naših života.Neke stvari mi je zamjerio,a ja upitam sa suzam a"Dali se mogu popraviti?"A on na to"Sad je kasno!"Otad se pitam dali čovjek zna i osjeća kad mu je kraj?!Ovo je bio mali zapis u spomen na osobu,moga oca.Pa možda i vaše očeve i ako su živi,da ih danas posjetite.Ugodan dan želim!

Svaki dan pocinje sa zorom ljepom ili losom pa se kazepo ju tru se dan poznaje a ljubav jos nije definirana da li je to vjerovanje obveza dava ili pava najprije plane ko zvjzda repatica i kako starimo ostavlja svoj trag i polako se gasi pa ne treba ocajavat mozda kroz upoznavanje i razgovor malo olaksas dusu i kazes hvala ti sto si poslao nekog da me uslisi.