jube

Samo hrpa sjećanja,razmišljanja,ljubavnih otisaka.I sučeljavanja.....Nalazim samo još sreću u malim stavarima.Poklonjenom vremenu,pogledu,riječi,slovu.I to je postala velika privilegija.Posebno ako je iz duše i srca,ako nije nametnuta,ako je odsanjana.Čežnja?!......Za rječju,ljubavi,toplinom,koju osjećaš i kad je nema.Neka viša dimenzija.Šta je pripoznaju dva bića.Koja se nikad nisu srela.Ni pomirisala.Dva čudaka.I posebna bića koja se sretnu,jer im je i nesreća bila slična?!A svaki trenutak koji provedu na bilo koji način skupa,za njih je velika privilegija.Jer vrlo je mala vjerojatnost da se pronađe i takva sreća.Druga i drugačija?!Naša?!