Laprdarij

Znam, nisam originalna. Dijelim čovjeka radno na tri glavna dijela: spolni organi/seksualnost, srce/osjećaje i mozak/razum. I sebe, naravno. Važno mi je da sva ta tri dijela budu u ravnoteži, i kod mene i kod meni bliskih.

Nazvala sam ovaj blog tronožac jer je stolac na tri noge najstabilniji, no više mi smisla ima raspored prema čakrama, spolni dio dole, pa srce, pa mozak gore. Što će reći, srce je veza između mozga i seksualnog dijela. Ako je srce začahureno, nema protoka između mozga i spolnog dijela.. Ako zapinje u srcu, onda od spolnog ne dođe do mozga... i obrnuto. Pak sam zaključila da je srce glavno križanje u tijelu, i ako je zdravo regulirano tada promet dobro teče u svim smjerovima.

Kod velike većine dominira jedan dio, drugi kako tako, a treći jedva. Ono, kad je netko hiperintelektualni tip, ali nije u stanju ostvariti emotivnu vezu, pa time ni dobar seks. Pod dobrim seksom ne mislim na vratolomije i maštovite poze, nego seks sa žmarcima po leđima :) Ili je netko sav u spolnosti, i brižan, topao, ali ne može spojiti dva i dva. Ili ima toliko otvoreno srce da je na svim semaforima stalno zeleno pa dođe do krkljanca.. Nit seksa nit razuma, a velika patnja..

Ravnoteža u kojoj ima i razuma, i ljubavi, i strasti, to je poželjno. Dobro izbalansirano..

Povezuju se slični ljudi po tom pitanju.. Zapravo se ljudi ne povezuju prema sličnim sklonostima, nego prema sličnim nedostacima.

Idem još toliko daleko da ću se usuditi reći da se povezuju prema načinu regulacije u srcu.. Začahureni sa začahurenima, zeleni sa zelenima.. s istim glavnim i sporednim ulicama..

Kako god, srce se ne može preskočiti niti zaobići..

U svakom slučaju ak kreneš samo
sa jednom "nogom" nebu se dobro
završilo :)

Nebu :)

Treba imati štake onda

Cigareta, alkohol, drogica..

I to je dobro rješenje
ljubavnih jada :)

http://youtu.be/mVVgEQ8aweE

Da, izvrsno! S vremenom ne treba ništa osim štaka..

Da, Iskro :)

coco...a kako to onda uskladiti?
recimo...ne možeš srce naučiti da voli
ili voli ili ne voli
ali problem je kad srce kaže da...a mozak ili
spolni dio ne prate to
dakle...sinkronizacija ne štima...a to se
već da uskladiti...samo treba volje

Hej, paradajz, sad sam te vidjela

Slip, kažu - treba voljeti prije svega sebe, i onda se sve uskladi. Ako sami sebe volimo, neće nam blizu doći netko loš po nas..

Slip, ako razum kaže - bježi, a srce ipak hoće, hmmm, ima li tu sreće? Nije to iz ljubavi onda, nego iz nekog drugog područja, neka patologija

Križanje ne funkcionira dobro, bit će

a ne znam coco
zašto nam onda nije uspjelo?!
( ovo je više retoričko pitanje..)

recimo..naši brakovi?
ok..ok...o tom bi se dalo...ali
to mi prvo palo na pamet

O svojem sam braku pisala i pisala, a u međuvremenu sam puno naučila o sebi. Ne znam zbog čega je tvoj propao, što se tebi čini?

hm...ne stane to u ovaj dio za komentiranje :)

jednom...kad sve kockice posložim...stavit ću to svoje viđenje
na papir...možda i na blog
da bude vjerodostojnije ( meni)
nastojat ću biti objektivna..baratati činjenicama...jedino
će moji dojmovi biti subjektivni..kao i osjećaji (a kavi bi i mogli
biti nego subjektivni)

naime..još uvijek mi nedostaju neke kockice da bi
slagalica bila potpuna
pozabavit ću se time ovih dana
ovo je pravo vrijeme za introspekciju...čini mi se :)

Ja mislim da su svi nasi brakovi i veze uspjeli.

Koliko je trebalo.
Ili se dalo.

I mislim da je ok sto su prestali postojati kad su prestali.

I još mislim da je bedasto pomalo očekivati savršeno preklapanje.

Barem dugoročno.

da nadodam
tako sam ja razmišlja ,,, sto puta se dnevno pita ,... zašto nam nije uspijelo ..
zašto se nije ostavrilo ???.. ono dok nas smrt ne rastavi .????
zašto je moralo tako bit???.. onaj scenarij koji nismo ni u ružnom snu sanjali .
zašto je bol bila toliko velika, kad se sve rušilo kao kula od karata???
a onda vrijeme pokaže ... sve ... nekog nam drugog pronađe i smijesti nas pored nekoga ..
kad pogledam sve te slike iz života... spakovanog u neko skladište ,,,
sijetim se i rečem - ej čovječe.. nešto je jače od tebe i vodi te.. a ti sa ko slijepac samo slijedi srce , ono kaže najviše ..
tako da postajem onaj , koja vijeruje da niko nije kovač svoje sreće i sudbine ..
nego slijed i niz nekog zadatka i cilja koji je čovijeku određen ,,,

Najdragocjenije kaj sam naučila od muškaraca u svom životu je spoznaja što mogu a što ne mogu prihvatiti.
Praktično naučila.Bilo je izuzetno lijepih i bolnih prihvaćanja..a bome i okrutnih i oslobađajućih neprihvaćanja.

sve je imalo svoj cilj
svoju svrhu
i sve ispunjava neku zadaću ...

Valjda su i oni od mene nešto naučili.
I etoti smisla.

Bez puno obostrano izgovorenih hvala, ma dobro je i oprosti ne ide kod mene.

vjerovatno si u pravu božo

ali ima nešto i u ovome što coco kaže
sinkronizacija je bitna...zbog nas samih

da sam bila sinkronizirana vjerovatno uopće
ne bih ušla u taj brak...a zbog te sinkronizacije
vjerovatno neću ni ostvariti neku dublju vezu

kod mene uvijek negdje šteka :)

:)
Hm.
Ja mislim da u životu imamo jednu..max 2 prilike ako smo sretni jako.
I to je to.
I sad..ako je prošlo? Hah..jebatga.
Uma i drugih puteva.

Uma=ima.

Što sam ja od svih žena koje sam volio naučio ili shvatio .
Kod žena je urođeno da vara na malo i na veliko, svjesno i nesvjesno, namjerno i nenamjerno,
a vrlo često i bez ikakve zle namjere.
I čak sasvim često iz najbolje namjere:
u najviše slučajeva, samo da bi se većini dopala. 
to je taj radar u ženama ... koji muškarac treba prepoznati ...
ženska je prevara , jedan obrok koji nije propisam dok joj traje dijeta ...

Bez otvaranja ne ide u dubinu :)
Pa se ti usudi.

Kod svakog je tako raky.
Nije prevara kraj svijeta.

Ja mislim da to samo treba raširiti kao špil karata po stolu i pokušat dokučiti razloge.
Sam sebi.I onda gledati dalje.Korist i šteta.
Vrijedi li.

kažem da nije ...kraj svijeta
ali zašto žene kažu da je to izdaja ,,,

Izdaja je.
:)
Ali nije kraj svijeta.

misim da nema nekog savršenog scenarija ..
sve ovisi o šansi i prilici ... neke se stvri dese .a onda se pitamo zašto baš meni

sreća da je ovaj svijet okrugao i mali ... tako dane kraja ,,
ja samo se pitam zašto jubav umire kod prve prepreke ,,

A ni štaka se ne treba bojati.
Ako pomažu.
Ljudi malo pretjeruju kad je o odbosima riječ.Ako mene pitate.

Zato što joj je red umrijeti.
Ne bi da nije.
:-)

http://youtu.be/9CMjKCvhDIk

Bilo prošlo.
Bogufala ako su svi živi.
Kvit.

Idem.
Cmok!

svi smo mi u redu za umrijeti , samo se pokopajemo nekako bez reda ...
i tako sve je to tu u našim glavama ...

Dalo mi malo misliti...o svemu i svima, a najviše mom balansiranju sa to troje, pa još sinhrozirano zaplivati s drugim.
Nije ni čudo da se rijetko poklopi...
Ili sretnu srodne duše.
Ko dobiti na lutriji :)

Naročito ako ne uplatiš...

i mene ponekad čudi
ljudi kao da su ludi ,,, zašto se ne prepustat životu kao nečem što prolazi
a mi se ponekda pnašamo kao da biramo neku robu , nalazeć mane i vrline , kao da neko reče
ma nosit ću te pet dana zbog promijene ,,
utijecaj šoping kulture ,, i puno razmišljanja ,,, što bi bilo kad bi bilo i što ako se loše desi ..

Treba dosta uložiti za dobitak....a.opet uložiš i pokušavaš i nitko ništa ne garantira
Ok, možda uzbudljiv i nemonoton život je zagarantiran, ako se usudimo :)

Bar ti ne mre biti dosadno :)

Ja se svako malo malo bacim na glavu, otvorenog srca, malo skrivenim raciom...i sletim na...hm ;)
Nekad je to wooow spust...nekad traje...
Nastavi niz, ovca ...

previše kalkuliranja , razmišljanja i poslaganja , spremanja ,,
od svega ostade ništa ... loša taktika i bez boda ,,,

Zvonac, men je rijetko dosadno, ne volim se začahuriti, nisam ziheraš ..

a ja se sjetim svoje četvrte iskričarske kave
bilo je odma direktom u glavu , da se žena šokirala i lipo me k vragu poslala
a lipo sam je ispila,, i baš me poslije toga začudilo , zašto se nije digla i otišla

a jbte se :)
o čemu pričamo?
bacim se odmah na njega...pa onda zajebem herc
a poslije lupam glavom
dakle ...sinkrono...ne štima
i to je to

I da....kako iskra veli gore, za ljubav treba imati...i dušu :)

Slipi, vidim ja, ni tebi nije dosadno...
;)

nemam vam ja vremena ljudi moji
za neke redosljede
samo čekam proljeće...i ljubičice:)
a ako usput naiđem na cicamacu...ok

Neće srcu ništa biti od toga...kaj ga čuvaš za 75. rođendan?

ovči
nije mi dosadno
meni bitno da sam zadovoljna..ne zadovoljena ( to mogu i sama )

a općenito ..vrijeme liječi sve rane
je...al ko ima vremena čekati
staviš antibiotik...i furaš dalje

Ja znala naći i krajem siječnja ljubičice, slipi :)))

majketi :-)

A nisam daleko ni išla, samo treba prepoznati...
;)

I da, slipi, moramo biti zahvalni flemingu na penicilinu...pa.moremo pičiti daje :)

Uvijek kvalitetna Koke.
Razlog za razvod braka i prekid veze:
JA te više ne volim.
Ne osjećam NAS.
Nema u nama više MI.
Ne divim ti se.
Ne želim igrati ULOGU.

Kako bi to bilo npr. partner ima sve osim što ga ja ne volim? Iz poštovanja prema njemu i sebi i našem vremenu, inteligenciji ne mogu zanemariti "detalj".
Jel to greška ili lov na iluziju koja nigdje ne postoji- ne znam. Ali reakcija je uvijek vjerodostojna i to bi tako trebalo uvijek biti- iz poštovanja.

Npr. voli te divan muškarac, ti njega ne voliš- da li je oportuno zanemariti tu malu sitnicu? Da, tko može mislim da je sretan čovjek, zamisli si da voli i riješi problem. Ja to ne mogu. Meni je to nenormalno. Uostalom nisam s nekim zato što ga poštujem, nego pored toga treba biti i baznog goriva. To bazno gorivo nosi ljude preko mora govana. I onda je to ok.

ma ima tu i još koječega drugoga. ono kaj mi uvek zapne ko komad slomljene čačkalice med zubima je ova trihotomija srce-mozak-pimpa/o. a slobodno sve to stavit u mozak, gdje zapravo i spada. ne kažem pod "razum", nego u mozak. ljudi drugačije sazrijevaju, poneki imaju drugačije vrijednosne sisteme. koji nisu kompatibillni s našima. no, mi to, mladi, nadobudni i naivni, još ne znamo. jer nemamo blagog pojma da mogu postojati toliko različiti ljudi, i to tu, kraj nas, ne neki tamo iz tibeta ili tihooceanskoh otoka. možda na početku imamo iste interese, no onda nam se sve počme razilaziti, drugačije sazrijevamo, iili neki ostanu u emocionalnom planu na istoj razini, usavršavaju samo tehniku, nauče kako teoretski i praktički zadobiti ono kaj hoće. a nama zgleda bijedno da je to kaj oni hoće nespojivo s onim kaj hočem ja i ti.a mi najprije ne vidimo, a onda ne želimo vidjeti. jer - to bi bio i kraj naših kula bjelokosnih. priznanje da nismo imali pojjma o ničemu. porazni podatak da smo, eto, krivo odabrali, u svojoj bedastoći, da nismo vidjeli, nismo bili u stanju vidjeti, votever, u svakom slučaju bi nas ta spoznaja šupila kao pokazatelj naše vlastite nesposobnosti. ili bismo se ljutili ogorčeni što smo, eto, tako prljavo prevareni od nekog šufta...ako smo i zapazili da nešto ne valja, da nismo kompatibilni mozgovno, srčano, donjoorganski etc. nismo se obazirali nadajući se da će se stvar popraviti, da će sazreti, da ćemo se priviknuti, na koncu konca, pa moramo biti i tolerantni, svako ima neku manu, bla, bla. bla. doduše, nikad nije kasno zbrisat i spasit se, mimoići ili ne osjećaj luzerstva, grižnju savjesti zbog koječega, iscrpljenost koja je zbog nužnosti postala dugotrajno stanje uprezanji zadnjeg bljeska energije da se stvar održi na površini i da ne potone zajedno sa svim članovima te kobne priče na dno marijnske brazde.... aaah, malo sam se previše ulamentirala, a još me čeka večeras toliko toga za obaviti. evo, coco, uživam u osjećaju slobode pisanja, makar samo kao komentar tebi i mai, ovi me gadovi iskričarski admini ne puste da samostalno pišem po blogu, nemam pojma zakaj, ma nema veze, čitam ja tebe :)