Laprdarij

Prvo nastaju promjene u energetskom polju. I to je univerzalno pravilo, prirodni zakon. Primjer za koji su svi vjerojatno čuli su bolesti, prvo se poremeti naš energetski sloj, a onda tek ide na materijalno. No, to vrijedi i za događaje. Prije događaja mijenja se polje, vjerujem da svi to osjećaju samo ne znaju prepoznati. Zatim dođe misao, to je prvi jasni znak. A onda se sve materijalizira - dogodi.

Ako i ne osjetimo promjenu u polju, misao ne možemo zanemariti. Eh, možemo naravno, tko još ozbiljno shvaća misli koje lete i ima ih stotine. No, tu neku bitnu misao lako prepoznamo. Jer je kristalno jasna. Kao da nam netko pošalje mentalni sms. A osjetiti promjene u polju - to možemo vježbati. Može se u dvoje. Ponekad to radim s djecom.

Evo detalja ako želite probati. Stanite se jedno ispred drugog i gledajte se u oči. Dovoljno dugo da osjetite povezivanje. Dakle, ne gledate u oči kao u plakat na autocesti, nego osjetite vezu s tim čovjekom ispred sebe. 'Uspostavljanje veze' i nije neka mudrost, to se spontano dogodi osim ako baš imamo veliki otpor. I tada postavimo u sebi pitanje na koje želimo odgovor. Ovaj drugi ne zna što je točno bilo pitanje, ali osjeti polje, padne mu neka misao na pamet, tj. on osjeti potrebu ponašati se na neki način. Na njemu je samo da slobodno slijedi poriv. Ako mu se bježi, nek pobjegne. Ako ga stisne na veliku nuždu, nek ide. Koja se god reakcija pojavi, nek ju slobodno odradi. Ako se osjeća neugodno nek veli. I to je odgovor onom drugom. Ako imate nekakvu dilemu, zamolite neku blisku osobu, ili nekog tko želi, ne mora biti blizak, i postavite pitanje. Stvar funkcionira.

E, sad, ako je to tako, a je, onda misao generira polje. Ako je netko ljut, oko njega je polje ljutnje. Sad se pokušavam sjetiti nekakvih brojki u vezi s veličinom polja, mislim da je oko 1,2 m polumjer polja oko nas, zona sigurnosti, nisam sigurna. Uostalom, svatko osjeća svoju zonu sigurnosti pa nek izmjeri. I nek netko tko nije ljut uđe u zonu ljutnje tog drugog, inducira se ljutnja. Zato svadljivi ljudi imaju argumente za svađe, pa kako i ne bi kad siju ljutnju oko sebe.

Zapravo, sve je to jedno veliko spetljano klupko polja, i misli. Dobro je razaznati koje polje generiramo sami, a kad padnemo pod utjecaj tuđeg polja.

Recimo, djeca dijele s majkom polje relativno dugo, neki kažu do 7 godine, neki se kasnije odvajaju. U tom kontekstu - kolika je odgovornost majke? Ogromna. Ako nije svjesna toga, kolika se šteta napravi djetetu! A i kasnije, ukućani su svi u interakciji s poljima, odgovornost je svakog ukućana za 'atmosferu'. Najveća je odgovornost na onom tko najviše zna. Onda nije ni čudo da ljudi to ne žele znati. Znaj to i živi s tim!

To s mislima je zanimljivo. Polje generira misao, a misao generira polje. Kako smo moćni!

Ima još, budem drugom prilikom..

uf, jebate. od tolko pameti i obrazovanja svake vrste- sin ti se obraća kao zadnjem smeću sa: "koj kurac ti hoćeš?!"

i ti se usudjuješ nekome dijeliti savjete o odaslanim energijama? tvoj komentar na mom jučerašnjem postu je dno dna osobe koja, jednostavno, nema čip za ljubav. nemaš. šlus. pitaj Luiz štać sad sotim... odvratno nešt'. baš baš... ko autist koji lamaće uokolo, apsolutno nesvjestan svog baznog nedostatka.

emocionalna sirovino, neobradjena, pride... aj se sad srami malo il malo plači... u ćošku :) a ne javno. ko što imaš običaj. cmok.

Učila sam na vlastitim greškama, i još uvijek učim. Čemu ovaj cmok?

super-5+ dobro jutro

Dobro jutro, 000011. Ili se to čita 3?

Kako znamo tko zna najviše?

Ja ti mislim da djeca znaju puno više od odraslih.Pogotovo o bazičnim stvarima.Neopterećena su.

Uvijek mi te drago čitati i promišljati o onme što pišeš. Nastavi, zanimljivo je :)

Pitam zbog odgovornosti koja je na onome tko zna najviše.

Budući da svatko misli da zna najviše, onda je njegova odgovornost najveća :)

Hvala, Purpurna :)

Ja mislim da ti prenabriješ jednostavne stvari.I onda predaleko odeš.

Ja klincima zabranim svađu za ručkom npr.
Ono..režim.
Kad klopamo, odite i svađajte se.

ili za Božić.
Ili nedjeljom.
Uglavnom..kad sam doma nema svađe.

Jebe mi se za njihova polja.Meni je Božić.

Neki dan razgovaram s kolegicom koja kuži te stvari, i govori ona o odnosima u grupi u kojoj radi koji nisu baš bajni. A budući da je ona vjeorjatno jedina svjesna u cijeloj grupi kako uistinu stvari stoje, složile smo se da je na njoj i najveća odgovornost. Ona jedina može izvući grupu iz slijepe ulice. A može i odlučiti da je bolje ovako, možda ljudi moraju naučiti lekcije. Nadam se da me kužite

onaj koji misli da zna najviše je I---t

Ili nedjelja.

A što klinci zapravo rade kad se svađaju pred tobom? Bore se za tvoju pažnju. Koja im očito fali. A ti im nisi spremna dati, pa im zabraniš.

Velim ti..jebe mi se.

Ima ljepših načina za doći do pažnje.
Nek mikupe cijeće drugi put :)
Tak im i velim.

A na komu će vježbati dobivanje pažnje ako ne na tebi?

Boža, ti si isto mama koja bježi od svoje djece. Lakše je ganjati karijeru nego davati pažnju. A to ti velim jer i sama radim iste greške.

svađom?

tebe previše fura krivnja, Koke.
Bzvz.

A tebi najlakše definirati da mene proganja krivnja. A ne proganja me, zato jer se trudim i dajem sve od sebe. Bolje ne mogu.

Znaju da sam tu kad me trebaju i znaju da mi baš ne mogu peglat po glavi jer to nije ok.
Kad zaborave na bilo što od navedenog..dužna sam ih podsjetiti.

A volim analizirati. I učiti iz situacija.

Ma ok je to.
Ali uvijek krećeš s idejom da si u pravu.

Baš ti ili baš netko s kim se slažeš.

Možda je baš ta kolegica kriva za situaciju u grupi.Npr.

Peglanje je traženje pažnje koja im očito fali. To im treba.

Neka kupe cvijeće.

Majčici :)

Naravno da krećem od ideje da sam u pravu. Ako želiš tim riječima.

i to stalno vidim ovdje.
Svak ima svoj metar i određuje kakvi su drugi prema njegovom metru.
Daleko odu ljudi.

Hoćeš da postanu ulizice? :) Ovo je bio zicer, sorry.

Zašto ne?
Umiljato janje može imati 2 mame bez beda:))

I ti imaš svoj metar. I bome zabriješ..

odbijam reagirati na takva "traženja pažnje" pažnjom.

Jer postoje ljudi koji su takvi.Mrsko im se potruditi malo pa krenu đonom odmah.
Zašto njegovati to?

Jesi ti svojoj mami kupovala cvijeće? Ili si se svađala s njom?

Kćer mi je takva.Mislim da mi je posao naučiti je drugačijim načinima.
I fora ispada mala.

Mami sam brala cvijeće.Stalno.

Jednom sam susjedi potamanila sve tulipane.
Ono..tridesetak.

Oni su DJECA još, i ako ne steknu sigurnost doma kod svoje mame, i da tu mogu bit svoji, neće bit sigurni nigdje u svijetu.

A daj, pisala si da si bježala od kuće, i sl.

Pa jesam :)
Kasnije.

Da si mogla doma biti svoja, ne bi bježala.

Imala sam malo previše pažnje...onakve kakva mi nije odgovarala.
Uvijek je netko bio doma i bla.Htjela sam odrasti na miru.

Koko, ja tebe vizualiziram kao kiparicu koja svakodnevno radi na svom djelu, sebi samoj. Postavila si kvalitetne temelje, kostur, oslonac i sad samo lagano dijetkom obrađuješ dijelove. Brusiš, poliraš, dodaješ. I to rijetki ljudi rade. Svjesna si da okolina ne voli baš preveć takove ljude. :)

Nemreš nikad bit potpuno svoj.Ako si u interakciji s ljudima.
To tivelim.
Moramo ih učiti prilagodbi.
Ono..tvoj loš dan ne mora značiti i moj loš dan.
Fino dođipa mi reci.

Malo znamo o tome , bar ja... a u suštini je sve energija koju šaljemo..koju primamo.
Naravno da će svatko naći argumente za svoje ponašanje bio on svjestan ovog ili ne.

Ustali su klinci:)
Gibam.
cmok!

Purpurna, hvala ti još jedanput, i ja samu sebe tako doživljavam :) Nikad kraja, ali uživam u tomu..

Dječji loš dan je i naš loš dan. Tak ja to gledam. Tu smo da im pomognemo shvatiti zašto su loše i kako da budu bolje. A ne da se ogradimo od njih. Pa i dok imaju svoje familije, opet smo tu da ih razumijemo, iako bi ih najradije u top strpali. To je to sigurno mjesto koje im treba. Opet, ponavljam, to je moja vizija.

Tvoj blog i tvoje zapise doživljavam upravo kao trenutke koje posvećuješ tome. I nastavi samo. Rad na sebi je mukotrpan posao i nikad neće biti dovršen. :)

OBD, da, izgleda da je sve energija, ne moramo mi znati o tomu puno, ali možemo eksperimentirati i nalaziti najbolje načine preživljavanja. Ne znamo ni kako vešmašina radi u detalje, ali smo naučili stisnuti gumb.

Sviđa mi se ovaj eksperiment..probaću ga.. :)))

Purpurna, meni su ovo trenuci samo za mene, nekakav oblik meditacije. Introspekcije. I dok pišem, samoj mi se razbistri, padnu mi na pamet neke nove stvari. Ili napišem i onda velim - ne, to ne stoji, moram to nekako drukčije reći. I to mi je super :) Ponekad napišem cijeli tekst, i ne objavim ga jer kao - provjerit ću to još.

Razumijem ja tebe...taj proces ja zovem "čišćenje" ili "fino brušenje". I uvijek iznova jer misli su misli, lete, lete i odnose i donose mnogo divnih stvari o kojima je vrijedno na trenutke promisliti, zar ne? :)

Coco kraljice :-) Sviđa mi se ova tema, pročitat ću je tokom dana još par puta . Ugodan dan ti želim :-)

Da, a i za misli treba imati pripremljeni teren, da se mogu uhvatiti. Imam dojam da kad se tako otvorim, da mi upravo dolaze misli kao pazli, baš one koje trebaju, ili se baš takve uhvate tada, i taj proces je fantastičan! Ponekad znam čitati te tkestove naknadno, nakon par mjeseci, i iznenadim se - otkud mi to?

Caffe :) I tebi ugodan dan :))

Ako budeš poučila svoju djecu ponekim tehnikama rada na sebi, ostavila si im izvrstan "alat" za budućnost.Ostalo je na njima. :)

Prenosimo često na djecu i nesvjesne svoje strahove, dvojbe, stavove. Stvar je u tome što nismo toga svjesni. Naravno da svojoj djeci želim prenijeti ono najbolje, ali samo sam čovjek.

Ponekad iskoči iz mene nešto , iznenada, naravno da to djeca vide :-)

Postoje emocije prenatalne, predkoncepcijske i druge.

Preporučam za to : http://www.emoclearing.com/

Pa to mi i je krajnji cilj, da svojim klincima olakšam koliko mogu :) No, svatko ima svoj put i svoje lekcije..

Caffe, hvala na linku :))

You're wellcome :-)

Ja probala - divno je :-)

Caffe, evo, možda je ovaj zapis i ovaj razgovor trebao biti zato da dođem do ovog linka :)) Zvuči jako dobro :)

I ja sam to pomislila :-)

Misliš si, ma ne može to tako lako, ali - možeeeee .-))

I baš mi to treba sada.. a sve što vrijedi je - jednostavno :)

Slažem se :-)

Sretno nam :-)

Tak je:) Sretno nam :))

hm...čitajuć ovak post festum (mamku i božu) nemrem se otet dojmo da ljudi koji ovdje nisu u stanju napisat tri suvisle rečenice u vidu bloga, al su zato uredno u stanju okarakterizirat čovjeka kojeg uopće ne poznaju da je ovakav ili onakav. samo temeljem nekih zapisa ovdje...koji su oprostite mi na izrazu, kurac od ovce glede zapisa za spoznaju osobe koja ih piše. otkuda ta smjelost? oliti drskost prije? eto, ja koku relativno poznajem (mislim da mi je dovoljno desetak puta bit s ljudima da mogu reć koji su i kakvi su) pa mi ne pada na pamet solit ili korigirat nju, njezino ponašanje, napadat njezin integritet zato kaj mi se npr nek stvari kod nje ne sviđaju! često se nit meni ne sviđaju njeni zapisi al karakterizirat čovjeka temeljem toga, hm...kao što rekoh nije hrabrost već...glupost! a ne volim bit glupa žena. ovo će opet bit doživljeno kao moje držanje štange koki, but...to mogu reć za bilo koga ovdje od vas! neki ljudi nam ne odgovaraju, njihovi stavovi su nam strani, mišljenje naporna ili kaj got već...ali tak ružno okaraktrizirat nekog kao ti, mamko...e to je posvemašnja nekultura dijaloga. citiram:

"...i ti se usudjuješ nekome dijeliti savjete o odaslanim energijama? tvoj komentar na mom jučerašnjem postu je dno dna osobe koja, jednostavno, nema čip za ljubav. nemaš. šlus. pitaj Luiz štać sad sotim... odvratno nešt'. baš baš... ko autist koji lamaće uokolo, apsolutno nesvjestan svog baznog nedostatka.

emocionalna sirovino, neobradjena, pride... aj se sad srami malo il malo plači... u ćošku :) a ne javno. ko što imaš običaj. cmok. (Autor: mmmmmm_da 04.01.2015. u 10:19)