Laprdarij

Tako ja to gledam. Kad već ne mogu kod Mai komentirati, onda ću ovako. Ima Mai pravo. Imati 50+ je iskustvo za koje treba imati 50+. Netko je ugurao više u te godine, netko manje, no krivulja ide u nekom smjeru, mi se više ili manje dobro držimo, imamo više ili manje energije, no to su godine u kojima prevladava nekakva zrelost, računi su već napravljeni pa ajmo sad uživati, neopterećeni biološkim i društvenim satovima, pa društvenim statusima, roditelje više ne možemo sramotiti jer ih nema, djeci smo nezanimljivi, uglavnom - puna sloboda. Boli nas što netko misli o nama.

Sa 40 sam još bila u naponu snage, prštalo je oko mene, svuda me je bilo a najmanje doma, iako su tu bila mala djeca. I dođe mi žao kad gledam curke od 40 kak se tu kisele sa mnom 50+, i kako su pobabile, i kako se već svrstavaju među ocvale, kad je već ta riječ korištena. I kad njih čitam kao da čitam vršnjakinje, i to one vriti. Tu Mai ima pravo. No, doći će one do 50+ pa će pogledati unatrag i pitat će se - što su radile sa 40? Mi neke od 50+ imamo više života i svježine u sebi nego ove od 40. Za Žuži sam ja curica, pa zašto se ne bih tako osjećala? Jer sa 70 ću se pitati - što sam radila s 50 i sitno? A ove od 40 se osjećaju kao da imaju 80, i umjesto da ovdje dodaju novu svježinu, još nas potapaju..

Vrijeme je najdragocjenije što imamo, a ovo vrijeme provedeno na blogu mogu reći da je izgubljeno vrijeme. Osim ako napišem neki tekst i razmjenim par dobrih rečenica o temi nakon čega se osjećam sretnom, a to je taman jedanput, dvaput tjedno. Ok, ostanu neke misli, neke ideje, ali nestane li struje, svega nestane. To mi je poput igrica na koje se navukao moj sin i dolazi mi se pohvaliti kako je došao na taj i taj level, kako je među prvih x u sviejtu po rangu, a ja ga pitam - miki, a da nestane struje? Nema tu pobjednika ili poraženih. Osjećaš se moćno i uspješno jer si nekoga pobijedio, a kad stisneš off nema ničeg. Nema dokaza, tragova, ne možeš nekomu reći - ja sam bolji u tom i tom, znam to i to. Vrijedim više. Sve je to iluzija. Gubljenje vremena. Veli meni sin - ali ja razvijam reflekse. Da, i za što ćeš koristiti te svoje reflekse? No, njemu treba taj osjećaj pobjede, i moći, lakše to nego primiti se učenja, a sve to može objesiti o klin. I tako samog sebe zavarava da nešto radi, i da djeluje, a ne događa se ništa.

Objašnjavam mu kako se treba dokazati u reali i da treba graditi svoju vrijednost na zdravim i stvarnim temeljima. Cilj je u životnim borbama pobjeđivati, sa stvarnim ljudima postizati dogovore i ostvariti svoje želje, družiti se uživo, upoznavati prirodu i osjetiti prostor. Toliko toga nas čeka..

Jebeš Blog, koji vas nema...

Nekome je pisanje bloga razonoda,razbibriga...netko dolazi ovamo,da bi nekoga a i sebe zabavio,a netko da bi samo netkoga iziritirao...nekome je to hoby...kao npr Blog.hr ili Bloger...koji su ipak različiti od Iskrice blog...možda nekome i nije izgubljena stvar...netko voli pisati...netko se u pisanju pronalazi,ispunjava...natko samo čita,a ne piše...Možda to baš i nije toliko izgubljeno vrijeme...za mene je izgubljeno vrijeme kod onog kojemu sve tipa zabave na internetu,a između ostalog i blog postaje prioritet,do te mjere da postane o njemu ovisan...