...mislima ću i poslati,ono što vidim..
Kako da zaboravim?Nostalgija je sve veća,svakim narednim danom...Sjenke tuge vuku se po meni,kao sablasti u noći...Zašto nemam mira od tebe? Još i danas me ponesu misli prema tebi,i sva ona ljutnja i ljubomora na trenutke izviri iz mene...sve dok ju ne pobjedim i potjeram te duhove prošlosti od sebe..A ti? Nema ni traga ni glasa od tebe,a ipak si tu negdje oko mene,prisutan sa ljudima sa kojima ja radim,koje poznajem...znači tu si.A nisi..Najrađe bih te sada ubila u pojam riječima,mojim najjačim oružjem,koje si oduvijek tako mrzio.Napravila bih to sa guštom.A ti bi pošizio,znam to...a opet mira nemam..osjećam kao da titram negdje,izgubljena u nekom međuprostoru...otpadnica od života.Živa,a mrtva.....
13.04.2005. u 12:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Koliko tuge!
Autor: robertw | 13.04.2005. u 13:25 | opcije
Nažalost da.Previše je tuge.
Autor: crnapantera2004 | 13.04.2005. u 13:30 | opcije