Laprdarij

Prošli tjedan družila sam se s frendom koji se rodio vani, odškolovao u Hr i nakon škole opet otišao van. Dijete naših gastarbajtera. Oženio strankinju i ima kći sad oko 20 godina staru. Profesor je na faksu, a završio je jedan faks no poslije se predomislio pa je promijenio struku, i to skroz suprotnu, i to doktorirao. Sad predaje nešto interdisciplinarno, svaki put ga pitam čime se to točno bavi, pak zaboravim. Neki spoj društvenog i tehnologije. Toga kod nas nema i ne bude tako skoro, takvo što si mogu priuštiti samo visoko razvijene zemlje.

Razgovaramo mi i kaže mi on: znaš, ovdje u Hr ljudi cijene one koji ostave ovo doma i otisnu se van. A ja ti više cijenim ove koji ostanu doma, i ovdje preživljavaju. Jer ovi koji su ovdje u stanju preživjeti, oni mogu svugdje preživjeti. S druge strane, oni koji odu van, ponesu i sebe. Ako nisu ovdje bili zadovoljni, uglavnom nisu ni vani, jer svoje probleme odnesu sa sobom. Ako netko ima problema s autoritetima, imat će ih gdje god bio.

Nadalje, veli on: bio sam u Arena centru s rođakom, i nisam mogao vjerovati! Znam da je Hrvatska u krizi jer sam u kontaktu s prijateljima, vidim na ulici kako ljudi hodaju, vidi se da nemaju, velika je nezaposlenost, penzije male, nesigurna radna mjesta, a vi izgradili Arena centar! A u Arena centru jedan dućan skuplji od drugoga, i meni skupo, pa tko tamo kupuje? Tamo gdje živim ne znam postoji li takav šoping centar s toliko skupih marki na jednom mjestu, nisam ga vidio, jer tamo ljudi ne luduju za markama. Veli on, nije mi jasno tko je to otvorio i zašto? A opet, vidim da ima ljudi i da ulaze u dućane.

E, moj frende...

Priča on i da imaju doma namještaj stariji od njega samog , malo su ga popravljali, ali je još dobar i trajat će. Glavno da je u funkciji.

Nedavno je kupovao novi auto. Prije je imao citroena ali je ovaj ostario. I sad bira novog, pa razmišlja. Ako uzme neki rjeđi auto, a oni putuju dosta po Europi, treba li mu servis teško ga je pronaći. Koji automobili imaju najrazgranatiji servis - VW. I on odabere škodu. Veli, omjer cijene i kvalitete je najpovoljniji.

Taj je od moje vrste :) Zajedno smo odrastali i sad tolikih godina gotovo jednako razmišljamo iako smo u potpuno drukčijim svjetovima.. Nije bitno gdje si, jel..

To je zato što niste iskompleksirani.

Fala, Paske :))

Nema na cemu. Imam ja gdje promatrati i vidjeti kako se ljudi ponasaju prema stvarima. Jedni cijene funkcionalnost i prakticnost, drugi trebaju stvari kao cvijet u kosi (za dojam). Sklona sam misliti da su ovi drugi povrsni i iskompleksirani. Prvi nisu iskompleksirani i promatraju stvari kroz njihovu upotrebnu vrijednost.

Ako je pak nekomu jako važna estetika doma, da sve bude savršeno, neka, sto ljudi sto ukusa. Ako si može priuštiti, fala Bogu nek ima. Ono što mi se čini kod nas je da ljudi vole pokazati više nego što zaista mogu, pa se onda nadam se osjećaju bolje. Važno je što će selo reći.

Ako je nekomu važan namještaj, nek u to ulaže. Ako mu je važna obleka, ok. Ako mu je važan auto, ok. Opet, kažu da sve što radimo, radimo kako bismo došli do boljeg seksa :) (Ajd, do nastavka vrste sa što kvalitetnijim partnerom. )

I točno je da je važno što će selo reći. Ne živim na pustom otoku. Ali je važnije što ću ja samoj sebi reći.

o ta uska varoš...uski ljudi reče matoš davnih dana! nažalost, do danas je još i više važnije imati nego li biti! nije baš ugodno kad npr pozovem ljude k sebi i moram se opravdavati da mi je npr važnije imati brdo knjiga nego li najnoviji namještaj? ili imati neki auto koji vozi a ne bijesni...ići da skijanje ne da se skijaš već da budeš viđen u pink skijaškom odijelu i tak...no navikne se čovjek (iako nikad nisam) da je većina baš takva...a nas drugačijih je malo! zato smo valjda mi hrvati i zmislilli uzrečicu...use, nase i podase? no, da imam ne bih ništa imala protiv npr đusine kuće koja je prekrasna i takve raskoši...iako bih ipak rajše moju brvnaru. ili npr onakvu krasnu kuću u kojoj sam bila za doček...baš po mojoj mjeri! još uvijek nisam odustala od želje da odem na selo...a tamo ipak ljudi drugačije gledaju i manje su snobovi?

Da. Preko svojih mogucnosti.
Zato su ljudi jako zaduzeni.

Zato se nekako grupiramo po afinitetima, i to je lijepo :).. s nekim tipovima ljudi nemam o čemu razgovarati, osim o vremenu..

Preopterećeni smo imanjem,niš drugo.

protiv sam potrošačkog mentaliteta, ali eeto i sama sam se dovela u situaciju da neke stvari koje volim, pretjerah! netko voli putovanja pa će se zadužit kako bi otišao nekam. i to mu život znači. stalno sebi predbacujem kaj kupujem krpice, a onda me jednoć pitala jedna znanica (bavi se pomalo okultnim) jel nosim te krpice? pa rekoh, da! pa zašto onda...da ih ne nosim to bi bio snobizam, kupovati radi kupovanja (ili čak bolest) al ak uživam u tome...ja to kažem da si kupujem svoju sreću! a sreća je skupa (osobito sa kamatama na karticama ha ha)...no, jedan je život...treba si se priuštit dok si živ (tako bar ja mislim i umrijet ću siromašna al sretna ako sam si priuštila ono kaj volim)!

Reče jedan moj znanac..... Ako si doma ne znaš guzu obrisati i po svijetu ćeš zasran hodati......

Eh, Mai :) Bila sam skijala po krasnim skijalištima, jedrila, bavila se zanimljivim stvarima, no 'šminkeri' me nisu shvaćali 'ozbiljno', za krepat :)) A bavila sam se time jer me sadržaj zanimao, a ne forma. Nisu mi vjerovali :) Zato jer se po ponašanju u svakodnevnom životu nisam uklapala u sliku.

Ne znam,ali mislim da je ljepše biti bogat u sebi nego na sebi.

Ja se jako ugodno osjecam u vasem drustvu djevojke.
Lijepo mi je cavrljati. Opusteno cavrljati.

Ako je netko zadovoljan s onime kako si je složio život, živi ispunjeno, onda se to na njemu vidi, i osjeti se. Ako se napinje da bi bio netko, i to se vidi i osjeti. Preferiram ove prve.

Paske, i meni je lijepo :)

Koji su istinski ciljevi koji nas vode nekamo? Pretpostavljam da je svima važno da imaju nekakvo cijenjeno mjesto u društvu, bila to obitelj, posao, šrijatelji, kvart, općenito društvo.. Lijepo je biti cijenjen.. No, to mi je nekako 'suhi' cilj sam po sebi. Pravo bi pitanje bilo - kako biti cijenjen, po čemu? Je li to nešto kvalitetno do čega se je došlo težim putem, gradilo godinama? i

ja sam glupo muško pa mi treba crtati da shvatim

da li ludujem za markama, ako volim Caterpillar cipele, Timberland,Henri Lloyd....
a ja mislim da samo mrzim kupovati pa volim da mi odjeća i obuća dugo traje ..
rekord mi je Henry Lloyd jakna iz 1993 ...

Ako primijenimo prirodni zakon da što odašiljemo to nam se i vraća, onda oni koji cijene druge, i sami su najcjenjeniji. A da bi cijenio druge, nužno je cijeniti samog sebe. I sve se vraća u prvo lice.. A da bi cijenio samog sebe, istisnki cijenio, nužno je to naučiti. Većina ne zna kako cijeniti samog sebe, to je moje iskustvo. To nije arogancija i oholost, one idu iz straha.

Podic' djecu.

Da, podić djecu, da budu sretni i zdravi ljudi, uh...

Da bismo bili to u stanju, poželjno je i da smo sami sretni i zdravi :))

A biti sretan i zdrav bome je težak posao..

RI, a kaj se tebi čini? Hm, ja imam neke jakne, pa hlače, iz 80'-ih. Ajd, ne nosim ih često.. Ok, jesu marka, no takve robe ni nema no name.

Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftino.

Meni se ne čini ništa ,ali ne znam da li sam pro ili kontra iznesenog u blogu ..
Ne poznam puno ljudi koji su Vani ali mislim da nnitko od njih baš ne popravlja stolice ako se raspadnu , ne kupuju dizajnerske ali ih ni ne popravljaju
odu u Ikeu ili Kiku i kupe ...

jutrance sunčano:))) baš je lijepo kroz prozor :))

normalni ljudi u normalnom svijetu

a to sa potrošnjom..ne znam meni se masa ljudi čini kao da su zaista pobegli iz teške neimaštine..pa se kupuje kupuje kupuje

a s druge strane znam neke koji vječito spremaju i čuvaju sve za ono..."možda bude trebalo".."jednom bude dobro došlo"pa su to gomile svačega..
ima raznih
a jedna zgodna knjiga (relativno stara) baš o tome sakupljanju recikliranju i svemu napisala je slavenka drakulić: "kako smo preživjeli komunizam i još se smijali"
zanimljivo štivo
gdje se opisuje kako smo sakupljali staklenke i poklopce, rali ih, pa ih koristili za nekaj drugo..itd

Ups, ja još uvijek skupljam staklenke, perem, i čuvam. Najgore su mi etikete koje s nekih nikako ne silaze. I onda pekmez u njih spremam, ili kiseliš, ajvar, ili ih nosim kao porcije na ručak jer idu u mikrovalnu.

Ali da, poznam nekoliko njih kramara, to mi je bez veze.. jer čuvati nešto zbog dijelova - a obično isiti dio ode prvi na svim aparatima, ili autima.. Skladišni prostor je skup.

Baš bum pročitala ovu knjigu, iz svog vremena :)

Npr. "dobra" spavaćica za bolnicu.
To se sjećam bake.

I gaće i grudnjak :)

Bome i kad idem na pregled provjerim imam li kakve rupe na untervešu, ili jesu li mi se čarape izlizale na prstima..

ooo da, taj veš za u bolnicu je posebna kategorija :)))

i one bombonijere i fine koje su onda na kraju kružile okolo..a prošo rok trajanja :)))

Aha, i samo bi lud jeo dobivenu bombonjeru :)) Griote bi znale biti skroz suhe iznutra :)

moja baka je znala čuvati i vrećice..nekada ih je i prala!!?? a one ljepše je znala fino slagati, na policu u špajzi:)))

Prije 15-tak godina sam spremala stan od žene koja je godinama skupljala vrećice, to kaj veliš, čak je i vrećice od mlijeka prala, i a i kartončiće od kutija cigareta je čuvala gumicom povezane.. Da ne govorim o starim novinama iz 60 i neke...

hahaha i onda nama danas objašnjavaju ovi neki novi..kako bi što više toga trebalo reciklirati
a kaj pa mi smo svojevremeno sve reciklirali i više puta koristili..od stakla, plastične posudice od margarina ili sladoleda za u frižider stavljati, sitnice ili zamrzivač, pa staklenke, gumbe,, gomile gumica za nedajbog, pa onda staklenske ili posudice gumbe razne , čavliće, sitnice i tak

Imala je još plave kartonske kutije od 'Opatije'

Moj je pak tata čavle ravnal i čuval.. ajme..

uglavno sve se više puta koristilo i svakako imalo više od jedne namjene :))

A gumbe imam od pokojne tete, šnajderice, baš su lepi i šareni, ima dosta i sedefastih, volim se igrati s njima :)

A iste gumbe bi našivala na komad kartona, da bude uredno

eto...fakat smo još kolko tolko sakupljači i reciklatori :)))

Na selu se još uvijek tako živi, minimalno se baca. U gradu puno toga nema smisla čuvati.

Ja sam i kondome ispiral i sušil...

Ekološki osviješteni :)

I wc papir....

pa da--ekologija ionako zagovara što manje toga ili više puta koristiti
voila
mi bili ispred svog vremena

A rokovnika :-))) iz 76te na više :)))

joj a lepi papir o d poklona..pa se preslagival ili odrezalo ono zgužvano a ono ravno se čuvalo skup sa mašlekima i trakicama :)))

Hm, ja i danas čuvam te papire za zamatanje, one lepše :) I mašleke i trakice :)) A pogotovo vrećice za poklone.. Nadam se da ne vratim vrećicu istomu, a još se nadam da i zaborave što poklone..

Gumbi, šarafi, komadi žice, puna špajza- sortirano :)

Virt, dobro je dok ih nisi krpal..

Jooj :) moj je tatek tak sortiral čavle, šerafe, nekakve pločice, a ja to još uvijek čuvam, jer je on napravil posebne drvene ladice za sve to.. I volim to pospremati :) A najvolim ladicu u kuhinjksom stolu u kojoj ima svega

Pak zrežem kutije i napravim pretince od njih, pa u jednu olovke, u drugu pincete, pa škare, pa selotejp.. mmm..

Oboažvam ladice :) Da mogu, sve bih držala po ladicama.

sindrom hrčak...mislim da svi malo patimo od toga :)))

Ma, borim se sa sobom i stalno bacam hrpe stvari, a opet ih imam previše... No ove neke sitnice me vesele

Koko ne krpaju se,samo zvežeš vuzel na vrhu.

Ono kaj fakat hrčkim to su najlon vrećice iz dućana. Imam ih brdo, dva brda. Teta koja mi je čuvala klinca se svaki put zgrozila kad bi otvorila vrata od sudopera a u njemu velika kutija puna vrećica.. kaj će vam to? One konzumove velike koristim za smeće, takvog mi je formata kanta. A ostale čuvam iz vremena kad sam išla na izlete pa bi stvari zamatala u vrećice da se ne smoče, i otud mi ostalo da čuvam..

Zalihe :)

dva fakulteta, profesura, doktorat...
i čovjek kupi ŠKODU ?!

A korisne zalihe mi ne idu baš.. sad se tek učim da doma imam uvijek brašna, soli, ulja, šećera, jaja, mlijeka..

ma ok komadić ovoga komadić onoga..ali kad na kraju nemaš više gde kaj staviti postane problem

ja se sjećam kad sam bila skroz mala starci kupili neki namještaj, regal hrastovina tak nekaj nekaj masivno ...jel da traje.:PPP..eno imaju ga još uvijek :))) a fakat traje i niš se ni zgrebalo ni zlohalo

no znam da sam bila u dilemi..a kaj bumo mi tu potrpali da je sve prazno
bogme natrpalo se brzo
a sad se već jedna zatvaraju neke ladice od količine )))

Dies švabe kupuju Škodu bez kompleksa.Odavno.

Kvasca..

Davno je prof.Bosanac sa FER-a vozao biciklu,a bio bogat ko krez.

dies..imala sam prilku svojevremeno nekaj delati za čoveka sa stanom u centu pariza, vlasnik nekoliko jakih firmi..love kolko oš, stara škola...kupil si je najmanjega citroena..jer mu je to najpraktičnije tam za po gradu..stančuga savršeno uređena pol moderno pol nasljedstvo i? on je sada kao tobož.škrti i ne zna uživati???
a kod njega sam jedinoga dobivala bonuse.+ uskrsnicu + božićnicu

obično je tak da ljudi koji fakat imaju i oduvijek su imali
nemaju potreba za pokazivanjem sa markama
ok sve na njima je lijepo, ili po mjeri ili skupo..ali ne šljašte

najbolje mi je kad ovi naši domaći kupe RL majicu a preko pola prsa simbol- marka
meni to seljački
em (pre)skupo..em bum ga ja reklamirala za badav?? ma nemoj

Bila emisija o članovima britanskog parlamenta, bio jedan koji nema auto i ide na posao podzemnom. I to mu je najnormalnije. A nisu ni drugi bili puno drukčiji

Mrzim snobizam :(

hahah sjećam se jednom..trebale su mu neke cipele..finije..i sad ga sekretarica naša vodila da si kupi kod nas u zgb pacciotice.. na kraju je reako da nikada nije čuo za tu marku..da su mu bzvzne za na nogu..i kupil si je kod našeg privatnika za manju cijenu a po mjeri, full koža :)))

a najviše je nosio košulje, normalne..jednobojne..uz odijelo..ili traperice, pa sportivo sako...opće niš pretencioznoga

Taj je faca :)

i odsjedao u hotelu u ilici..jer mu je bio praktičniji, bliži ..ne sheraton, ne westin

Takav ne služi novcu, nego novac služi njemu..

pa meni je bio zaista ok
od odnosa do ponašanja..jednostavan fin pristojan uljudan korektan
kuži se da ima
kuži se da može
ali jednostavno nema potrebe za špinčenjem takvim izvanjskim

Treba znati biti bogat, a zadržati sebe. No, netko je već spomenuo, to su ljudi koji odrastaju uz novac, koji nemaju tu unutrašnju glad i velike oči za šljaštom. Kao što i vladati treba znati, ne nauči se to u tjedan dana. Zato nam je naša vlast takva jer nemaju iskustva, tradiciju..

a i rodbina kad dođe sim iz bijelog svijeta
kod njih (škola)baš nije normalno da klinci imaju mobitele pogotovo ne ove skupe..tek pred kraj školovanja osnovnog većina ima mobitel
i nije da im kupuju adidas ili nike ili koje već trenirke..
i tak ima svega
al mislim da najviše ima kompleksa
ali da je pritisak ostalih jaki...bogme je
od ruganja do nipodoštavanja
ako nisi sav "markiran"

ove priče su ideološke norme,
a u sferi demagoške forme

ali meni se recimo sviđa i ona fora konkretno- kanada- toronto
klinac od 16 godina preko vikenda pomaže u dućanu i zaradi si džeparac
(ok kod nas nema nikakvog posla, nažalost za nikoga)
ali klinci ovdje nećeju pokositi susjedu (stari a ima love al nemre i ima kosilicu) dvorište za novce jer je to kaj? sramota?

Mislim da su tu roditelji najviše krivi.

Treba decu terati raditi odmah poslije završene osnovne.Barem mjesec dana.

virtue...roditelj je kriv čim je roditelj :)))

ali daj imaš klince..znaš i sam koliko je tu ruganja i nipodoštavanja od onih koji kao imaju i koji kao nemaju

Sezonski.

Moji oba rade tijekom praznika.Kaj je tu loše?

Radili su*

nije loše
ali ja recimo čujem nebulozne cifre koje su spremni izbeljiti za krizmu ili poklone krizmaniku...meni je to out of mind
od skutera kao poklona do 10 ljudi u restoranu

bemti kaj više niko ne zna doma napraviti svečani ručak..ili za rođendan?
pa kolač, tortu
to sve ide u neke centre, igraonice..

I opet,krivi su roditelji.