-

imam teoriju zašto su neki ljudi agnostici.

zato što se pitaju jesu li možda ipak oni drugi u pravu.

Link

mislim da to nije u redu

to su dijagnostici, agnostici su oni drugi

valjda

ili su neodlučni, ili su oportunisti.

pa čekaju vidjeti gdje će biti bolje:)

ja sam agnostik i ne zanima me ono poslije
zanima me ovo sad...
dole korizma i post

a neki samo čekaju sabah sa šejtanom.

nije li ti onda jednostavnije biti ateist? možda nećeš imati vremena ptredomislit se, ri.

pogotovo ako nitko ništa ne javi kako je na drugoj strani.

nećeju oni niš

mislim si malo kako se ukopamo u neko uvjerenje, ali...
ali.. šta ako su oni u pravu?:)

jbg u horoskopu vaga ..
volim biti napredan pa ostaviti mogućnost da ipak nešto postoji .

ali ne bih se radi goluba gore odrekao vrabca sada ... ni za sve hurje

a ne da mi se bit oportunistički agnostik i čekat depešu dok drugi probijaju ledove umjesto mene.

pa budu me zaboravili tu, jebemti. i otišli bez mene:)

ako su u pravu
dva boda za njih .... sranja se dešavaju
ni u paklu nije loše ..toplo je

viš da si oportunist?

brzo se deklariraj kao ateist:)

mislim da smo svi vjernici

ateisti vjeruju da ničega nema

agnostici vjeruju da je stvar neizvjesna

zapravo, trebali bismo biti prilagodljiviji prema novim uvjerenjima.
ali kad je poznatost tako izvjesno udobna.

i tak, ipak svi vjerujemo, možda zato što ne znamo

ako će biti mir u svijetu i ti ćeš me više voljeti

ja sam ateist

hm...ne vjerujem dok mi se ne dokaže! iako bih rekla da sam ortodoksni ne-vjernik, ne vjerujem nit kad mi se dokaže...netko ipak mora bit čvrsto na...drugoj strani? kad vi svi koji kolebate i bi i ne bi propadnete (onak, ispostavi se da se razočarate jer nema ništ) mora vas netko primit (ateist) tko vjeruje...u vas!

tko od vas bi bio spreman sada okrenut ploču i zamijenit izvjesnu, ali dosadnjikavu udobnost
za nešto novo?

ono, promijeniti navike koje ti čine 2/3 života.

djeco
dok na svijetu bar jedan čovjek vjeruje u Boga
Bog postoji barem za njega ali nije u crkvi

ja sam uvijek mislila da mi je to lako.
sad vidim da sam postala konformist.

ja

kre, otišao bi u vijetnam živjet na tri mjeseca i vozit moped,
makar ispalo i loše?

ma, ne bi. jer nisi. samo tiho želiš:)

i ja.

pa, zašto onda, pobogu, ne živimo svoje maksimume?
oportunistički čekamo da netko javi da je tamo preko nešto zaista bolje?

nisam imao vremena, gledaj me druge godine

ne-da-nam se mijenjat više.

faking starimo:)

ne može gotovo nikad biti baš posve onako kako bi htjeli

brdo je limitirajućih faktora

kak da sjebem lovu na vijetnam, a klinka mi nije gotova s faksom

skeptičan si.
ne mora biti onako kako zamišljamo.
možda može biti bolje.

(da nisam skeptična, ne bih napisala možda)

i tak, kompromisiram neprestano

ne zanima me ono preko .. točka
a da riješim svog nasljednika matrijalno i omogućim mu normalan nastavak života
mogu bilo gdje
ali da odem sad naprasno u budiste ..ili u Afriku ,Polineziju ... neću i nemogu jer mi to ne dozvoljava racio koji mi govori da imam obaveze prema drugima a ne samog sebe

zivim maksimum, zelim jos vise.
vjerujem u sebe.
biram iskoristavanje prilika kak koja naide.
ovo sto si ti navela-vijetnam, kod mene je bila druga drzava u pitanju, poklopilo se sve - i tip i drzava. ispalo je da tip nema vjere, konformist.
pojavila se slicna prilika, zasto ne?

a sto se tice onoga kaj si navela gore, oko agnostika bla.
sam odlucujes.

e, to je. kompromisiramo si.

pomalo se divim pionirima koji znaju biti radikalni kad treba presjeći.
ja ne znam. blaga sam prema vlastitim slabostima.

a volim tvrditi da sam npr. ateist i da sam odabrala.
odabrala sam ono što mi je komfornije, ali ne nužno i bolje.

ja nisam masu vrlo jednostavnih stvari napravila zbog "mogu i sutra" i "nek netko javi kako je".

a pogotovo zbog "pa šta mi fali i ovako":

i znam da sam još daleko od maksimuma.
a sjetim se toga kad vidim kako netko skoči u novo bez fige iza leđa.

i mislim si: "jbt, to je dobar način".

i žao mi gledat se kako čekam da mi javi kako je preko:)

malo ti fali do odluke.
odluci se.

stiksa, takva pitanja (glede promjene) si više ne postavljaš nakon pedesete! ne zato kaj nemaš razloga i bojiš se već naprosto zato što si već davno odgovorio nanj! e sad netko reče...ne bi nikad! a netko samo pita...kad idemo...ili samo ode! nema tu pravila, važno je da ti znaš!

:)

ajd, vidjet ćemo.

javim:)

no, ti imaš još dva sidra,krelec jedan...pitanje si čovjek postavlja kad ih više nema? iako je uvijek za neći neko sidro...ili djeca ili starci...ili novac..ili kuća...ili stan! a sinje more čeka i ne plovi se sa sidrom! moš ga uvijek bacit a moš s njim uvijek i po mulju...reklo bi se da je do....graha?

ne slusaj mai.
daj sve od sebe i nemoj javljati o tome.
mir sa sobom je najvazniji, odluke, one nove iznjedre i nova rjesenja koja nam se cesto puta cine i nemoguca.
sve se moze dok je hrabrosti i volje.
sretno :)

mai, ma teško se odlučujemo nekad i na one male, strukturalne skokove koji ne traže promjenu odnosa, samo pomak.

zapravo se ulovim na sitnicama kako čekam da vrijeme odradi umjesto mene.
i sigurna sam da svi tako.

a mogla sam do sad...

u x stvari već biti "preko".

strah nas je prestati pušiti, početi vježbati, pospremit ormare, napisat roman.

strah nas je vjerovati, i strah nas je nevjerovati.

i nije istina da na x stvari nismo spremni.
jer se inače ne bismo snalazili ni kad nas promjene zateknu.

samo nas je frka.

konformističko oportunistička bagra:))

eto. gibam nešt konkretno.
možda:)

strah se rada zbog neznanja u sto se upustamo.

strah je pobjeden samo vlastitim djelovanjem. daj si to iskustvo.
pa u hodu...
ajd
ocla

eto kaj dela strah od konačnosti :))