Laprdarij

I tak on trčkara oko mene, zavodi me.. a ja se odmičem. Pa kako i ne bi, njemu 33 godine, vrckav, nezaposlen, kockar (ali ne kocka iznad 1000 kn odjedanput!), šarmantan, liči na Gorana Bogdana.. U mene zagledan i ne pušta me.

Upoznali smo se na tom ljetovanju, otok meni slabije poznat, i taj dan otišli na neku udlajeniju plažu. Bilo nam je lijepo i naravno vrijeme nas je prevarilo, vraćali smo se s plaže u sumrak. Malo smo zalutali i ne znam kako zatekli se u visokim stijenama, na početku prohodnim ali stazica sve uža i uža. Bilo je još ljudi s nama. Taj moj kavalir je otišao naprijed s jednom starijom gospođom pomažući joj, a ja cupkala s nekom ženom i njezinim desetogodišnjim sinom.

Stazica nestaje, zatekli se mi duboko u stijeni, vertikala gore, vertikala dolje.. i nailazimo na njegove cipele. Njega i gospođe nigdje.. Tu se i najmanja pogreška plaća vjerojatno životom. Gledam prema dolje i ne vidim ga, more je ispod ali i izbočene stijene, ako je pao, gotovo je..

Stanem, ukopam se, ne mogu dalje. Strah me je. Mogu možda prema natrag, no trenutno sjedim zalijepljena za stijenu, blokirana od straha. Klinac se zavuče do mene, sjedne mi između nogu, ja ga prigrlim da ne zvekne. Sjedimo tako sat, dva, možda i samo tri minute, ne znam.. No, klinac se meškolji i krene on, nekako zahvati rukom, pa nogom, i dođe na zaravan iza ugla.. Vidim može se, popustio me je malo strah pa krenem i ja. Naišli smo na široku sigurnu stazu, koji gušt!

Ubrzo selo, sjećam se cvijeća na prozorima, i malenih kuća, uska uličica.. Sjednem na kamenu klupu na ulazu u selo.. opuštam se... kad eto njega! Stiže s onom gospođom, vedar, šarmantan.. pa gdje si bio, pitam? Spašavao sam gospođu, pokliznula se je, evo, sve je u redu.. Zabrinula sam se, rekoh..

Zabrinula si se? Taj me čas zagrli, podigne (imam valjda 40 kg), i poljubi - znači, ipak ti je stalo do mene.. posložio me! zaljubljeno se predam ljubljenju, ma nek ide vrit sve, nek je mlađi, nek je kockar..

Zvao se Željko Grujić. ili Rujić, ili Rojić, i bio je iz Subotice.

(Zašto naslov 'konačno'? Zato jer sam konačno sanjala nešto lijepo, cijelu priču ljubavnu.. jest da mi je junak sve anti-, ali eto ja stječem iskustva kako je biti s nekim mlađim - u snu)

Dobro jutro, Koke.
Zgodan je Goran Bogdan.
Gledala sam ga neki dan u filmu Sonja i bik.
Nešto je s remenom radio sa Sonjom u kupaonici.
Privlačan je Goran.

Jutro, Paske :) Da, Goran je komad, pogotovo u Sonji i biku! A ta scena s remenom i Sonjom mi je presmiješna..

Vjerojatno sam njega sanjala jer sam dan prije razmišljala o tom filmu i onom umjetniku u njemu koji slika svojom spermom, a Goran se stepe od gađenja kad pogelda tu sliku :) To je pravo muško!

Ja ne znam što je bilo dalje, ali mi se svidio remen.

A i Judita je izvrsna glumica. Trenutno mi je ona najbolja naša od mlađih

A da li tumačiš snove ili ostaviš ovako u slici i doživljaju bez čeprkanja po tumačenjima?

Nisi gledala do kraja?

Meni je čitav film na prvi dojam odličan. Sve dobro teče, a i mentalitet kraja je dobro "naslikan" i sviđa mi se.
Romanično mi je to, malo kad vuče na jednostavnost.

Nisam. Bilo je na tv-u, a netko me trebao, pa sam ostavila film.

Ne tumačim, samo pamtim osjećaj iz sna. Jedino ovo što sam se zatekla u stijeni, pa ni naprijed ni natrag, to bi moglo značiti da ću naići na prepreku i ne vidjeti izlaz, a izlaz postoji i nije težak.

Moja je sestrična izvršna producentica tog filma (i Svećenikove djece, i Crno-bijelog svijeta), ponosna sam na nju.

Isplati se pogledati cijeli film. Jak je (meni), kulminacija u eye contact Sonje i bika.

Lijepo je poredano sve u snu, priča teče redom i čak i ime i prezime osobe. Jako detaljno.

Reci ti meni jesu li se njih dvoje u filmu vjenčali. Znaš da mi je to najbitnije.

Ta scena kad se Sonja uhvati pogledom s bikom mi je jedna od najjačih scena koje sam doživjela u domaćem filmu. Nemam ja neko veliko iskustvo s filmovima, i ne volim filmove, no ta scena me je oborila.

Pogledaj film :) happy ending je

Sonja i bik su isti, zato Goranu ide dobro s njom.

Koja je snaga u pogledu u oči!

Hoću, zapamtit ću film i provjeriti jel on nju upoštenio, Volim kad je happy end.

To kako se je Sonja borila protiv borbi bikova, a pojma nema, na to me i ovdje podsjećaju neki kao nešto zagovaraju, a nikad vidjeli, osjetili nisu.. ni ne znaju što zagovaraju

Mislila sam na odnos u filmu između Sonje i muškarca kojeg glumi Goran.
Sreća je što on ima iskustva s bikovima i zato mu je lakše s njom.

A ovdje sam svašta doživjela. Od toga da mi na pvt i privatno govore s kim bih se trebala ili ne bih trebala družiti ili kome biti sklona. Npr. jedan od urbanih mitova je i taj da je moja sklonost tebi i Mai kontraproduktivna za mene, jer me vas dvije, zamisli, iskorištavate. Za mene je to totalna glupost i divim se ljudima koji su takve gluposti sposobni izgovoriti. Uglavnom, smetaju me intervencije i pritisci.

Meni je čudno kako se ljudi čude kada dobiju grubost zauzvrat nekom pritisku. Uostalom, kad netko toliko toga "vidi", za očekivati je da mu tolerancija neće trajati beskrajno dugo, naročito ako se na nekim glupostima inzistira.

Bitno je imati mir i poštovati tuđe granice.

Po meni svi smo mi životinje. Desmond Morris. A on je dečko s kamenjara, s jakim nagonoom za preživljavanjem, prodavatelj osiguranja (a takvi su znaju smotati svakakve vrste ljudi) i njemu je posao bio dovesti Sonju. Nije mu baš išlo glatko na početku.

I ja mislim da je čovjek sve od zvijeri do anđela u jednoj kanti.
Odnosi su zanimljivi zbog toga što se ponašanje prilagođava sugovorniku, tj. svatko u nama provocira nešto drugo, a mi želimo one koji u nama provociraju bolje varijante nas, pogotovo kad možemo društvo birati.

Zato smo privatno čak puno rigorozniji u selekciji s kim ćemo provoditi vrijeme, nego poslovno ili u javnom životu, gdje se od nas očekuje više kompromisa u cilju odrađivanja i postizanja cilja kao što je dovršetak nekog zajedničkog projekta npr.

Puno udica nam se baca, no na nama je da izaberemo koju ćemo zgristi. Ne moramo svaku. Meni je draže pustiti udicu nek visi besposleno :)

Idem ja iscijediti neki svoj zapis, da ti mogu doći i drugi ljudi na zapis.
Uvijek je lijepo s tobom porazgovarati Koke.
Veseli me i opušta razgovarati s tobom.
Lijepo te pozdravljam.

Pozdrav :)

Pazi Koke što sanjaš, da Ti se ne ostvari...:))

bok curo! nek si se ti vratila..na blog!