Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

Kad si nekom tek opcija,...prije ili kasnije shvatiš da mu nikad nećeš biti prioritet.
Poznajem jednu opciju, gastarbajtericu, koja se iz petnih žila trudila postati prioritet.
Zbog truda je napredovala u tek jednu od opcija, ali to je proširenija verzija priče.
Nekad joj se obećavalo prioritetno rješavanje opcijskog statusa. Nakon nekoliko
godišnjica, kao utješnu nagradu ima nekoliko bonsaia. Jer on je stručnjak u
kresanju i oblikovanju. Pa dođe i kresne.
Nekim čudom (među te patuljaste biljčice), smjestio se i jedan mali buda, priznaje
ona - od jednog kojem je bila prioritet i koji joj je dozvoljavao rast.
Imala je opcije, ali je odabrala biti gejša u bonsai šumarku.
I sve je bilo - idila, do nedavno dok jedan bonsai nije uvenuo.
I to baš onaj u čijoj hladovini sjedi mali buda.
On se jako uznemirio. Nikad ga nije vidjela tako zabrinutog. Ni kad je slomila ruku, ni
kad je bila u bunilu od gripe....A pale su i optužbe da je bila nemarna...
Iznenada je narasla. Preko noći. Odrezala svoj prioritet, koji više nije ni opcija.
Vratila mu i bonsaie. Osim onog uvelog. On joj je najdraži.
I tek sad primjećuje da se mali buda smješka :)

https://youtu.be/PDBCg5qeSqs

https://youtu.be/b5dexpeO-l4

obično te priče pričamo kad su...pase!
neka, dobra je!

istina mai :)
priča mi je ispričana u vedrom tonu...:)
jer joj je ovo prvi praznik u kojem se ne osjeća usamljenom
a sama je....

Zaista zanimljiva prica..

Mali Buda ti se smiješka,
kada gladiš njemu Snješka.
Jer kad Snješko glavu diže,
još bi htija biti bliže!

I dok u tom vrtu malom,
pod malenim,sitnim stablom,
Snješko za tobom uzdiše,
sve se više diže,diže!