Laprdarij

Moj frend koji živi vani ima kćer maturanticu. I njegova kći izrazila želju da sad nakon srednje pauzira jednu godinu, 'da se odmori'. A onda krene na faks. Njegova prva reakcija bila je - sad kad si u štosu daj odvali odmah i faks. Pauza te može zeznuti. A njezina mama, strankinja, veli da je to ok, i da većina tako napravi pauzu nakon srednje. I ona je.

Moja je prva reakcija bila poput frendove. A onda sam čula za Tolleovu biografiju, znam za Lujzinu od prije, pa sam čula za Summerhill školu, koje još nažalost nema kod nas (http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1086912) ali se sprema, i tak sam promijenila mišljenje. Pauza je ok.

Jučer razgovaram sa sinom. Čuo on Tolleovo predavanje koje sam slušala i veli mi što je čuo i kako je shvatio. Dopalo mi se to njegovo shvaćanje. Pak mu ispričam Tolleovu biografiju i usporedim s pauziranjem frendove kćeri, i dogovorimo se da će i on tako nakon srednje pauzirati. Daleko je još do toga. Veli on, jedan iz njegovog razreda je tako pauzirao nakon osnovne škole godinu dana, išao u Afriku na mjesec dana. Pitam ga - i kako mu sada ide u školi? Loše, veli on, možda padne razred. Hm. Šteta što već ne postoji Summerhill kod nas.

Kako naučiti dijete donositi odluke kad sve važno mi odlučujemo umjesto njih?

pusti ga godinu dana
mene moji nisu htjeli, i profesori su me iz srednje odgovarali od tog i sad im je svima krivo
ja sam htjela tu godinu ići u vojsku i kvit
upisala se bila i ujac me izbacio

Paske, Baba?

Sami će se jednom pobuniti, a onda više nećeš moći
i da hoćeš, utjecati a njih i njihove odluke.

Da, pa već smo dogovorili pauzu..

Ja se nisam pobunila kao mlada. Bilo mi ok. Sad si mislim, bune li se djeca recimo u afričkim plemenima? Postoji li obiteljksi rapsored u kojem ne dolazi do pobune djece?

baba
bolje da godinu dana pauzira, nego da upiše nešto što ga ne zanima
k mene pravo
položila sve ispite koji nisu pravni - socilogiju, pol. ekonomiju, politologiju itdom me prof. pita jesam ja tu došla studirati da bih varala ljude
i ja mu rekla - normalna stvar. dao mi 4
al ostali nisu bili tako razumni

Draga Koke, sa djecom je sigurno samo to da ćemo sigurno negdje pogriješiti, a oni nam to neće dati zaboraviti.
Eto.
Tako je sve individualno i toliko je varijabli u njima koje određuju što bi oni znali ili ne znali htjeti, da smo mi tu na dispoziciji, dok nas budu htjeli savjetovati oko bitnih pitanja.

Veli meni kolegica mali joj hoće u srednju u Rijeku, pa kaže nije ona za tu ideju baš vruća. Nije vruća, ali ne smije ni čvrsto kontra, nego neka razmisli neka pohvali djetetovu inicijativu, a ako uspjeh ne bude kako treba nek se mali vraća, pa će bit po maminom.

(gornji komentar sam ja, Pasemi).

Ako može financirati školu u Rijeci ok. I to je bitno. Nek se dijete odvoji ako je spremno. Moj govori da će otići živjeti u stan koji sada iznajmljujem kad završi srednju. Može ako ćeš se sam financirati, jer meni je ta lova od najma bitna i ne mogu se je samo tako odreći, i još tebe financirati.

Moj bi živio na moru.
Može, ima kuća, neka- lijepo je tamo.

Nek si zaokruži financije i može gdje hoće.

Danas mi palo na pamet, bolje je roditi kasnije, onda se prije roditelj i makne, ne smeta :) Kad će moji imati recimo 40, ja ću 80, ako Bog da, a to su već lepa leta, a planiram u dom.. Imat će sve na raspolaganju..

Nisam za pauziranja. Neće djete postati puno zrelije, da bi znalo PRAVI izbor zanimanja. Posebno nisam za to da budući student tu godinu dana radi, jer ako osjeti "čar novca", vrlo je vjerojatno da hoće novac, a ne učenje. Imam takvo iskustvo. No, svakako, nisu sva djeca ista, a ni roditelji.

Ako bude unučića kasnije, valjda će druga baka biti u snazi.. A i moji odrasli bez baka, tužno je to, ali ide nekako

Fato, ima i onih koji odu raditi pa se kasnije odluče za studij. I takvi fakat studiraju s guštom. A ako se ne odluči za studij, i to je ok. Moj sin ionako nije nešto zagrijan za faks.

A možda će morati i u vojsku nakon srednje, ili kako to planiraju..

Nećemo trtarit, trebamo imati povjerenja u svoju djecu.
Teško je kad ih čovjek gleda dok su jaja bili, ali znaju oni, a mi ćemo podbočit tu i tamo kad zatreba.

Prije fulaju, prije će se ispravit.

Moja prisilno pauzira jer nije uspjela upisati željeni fakultet.
Positno nešto radi i mogu samo reći da treba osmisliti tu godinu pametno.
A ne samo spavanje, kave i izlasci.
Posao nije lako naći jer se traži iskustvo i tako u krug.
I sama je već pomalo isfrustrirana radi silnih odbijenica a polako se hladi od faksa.
Sada razmišlja okušati sreću preko granice ako opet ne uspije na željenom faksu.
Ne namećem joj, tu sam, ali nije tim mladima lako.

Ovco, a možda njima upravo trebaju spavanje, kave i izlasci

Nekakav odmak.. Jer otkad krenu u vrtić pa do penzije zapravo nemaju više nikakvu pauzu. Ja sam pauzirala na faksu jednu godinu, ne svjesno, ali mi je puno pomoglo da shvatim da to što studiram je upravo to što želim završiti i raditi.

ja o dici nemam pojma i zato ih ni ne želim imati (jer sam, u stvari, odgovorna)
samo znam da im je glava u oblacima (nema veze formalna punoljetnost s tim)
i teško je biti autoritet, a da im ne polomiš noge, a to ne možeš
jer ako odrastaju u strahu, nije ni to dobro
skontala sam tek s 22 godine da mi je ćaća umro, nakon 6 godine i umjesto da je obratno, što više vrime ide, svaki dan mi je sve gore zbog tog
prvih 6 godina nisam uopće kužila
i sve mi je jasnije da bi sve bilo drukčije, stvarno bi bilo bolje da je živ
nitko od mojih prof. koje i dan danas obožavam jer su super ljudi, stvarno jesu me ne bi natjerao u Zagreb nakon mature

a koja je uloga Teofrasta u ovome?