Laprdarij

Eckhart Tolle. I to nije rečeno pogrdno. Fakat mu se divim do kojih je spoznaja došao samo sjedeći na klupi u parku. Kaže da je dvije godine dolazio u parkove Londona, i klupe, i sjedio preko dana. Razgovarao s ljudima ili samo promatrao.

Tko uspije sjediti na klupi poput njega, svjestan svega oko sebe, i sjediti, upijati, osjetiti.. svaka mu čast.

Duhovni put - prvi korak: sjedenje na klupi u parku. Promatranje. Prihvaćanje takvim kakvo jest. Bez dodavanja svojeg.

Ne morate sjediti dvije godine. Može i kraće.

hej bok koko! rekla bih da sam ga već dosta davno apsolvirala...no i sada mi se zna počesto desit da u mojim poslovnim putešestvijama sjednem samo tako u nekom parku i promatram! dobar je to osjećaj...kad si dio svega a opet nisi! kad si na putu, al si i sam put! imam jednu frendicu koja me redovito opskrbljuje s toleom...pročitam...al ja to po svome! nešto uzmem, nešto bacim...no da je svakako dobro uzeti i više pa eventualno putem ostaviti nego li ništa? idem sad nekim svojim putem...ne znam jel mi on toliko privlačan jer mogu šutat pijesak vršcima tenisice ili je ipak stvar u rijeci koja se valja...sve u svemu imaš moju ljubav i poštovanje (da ne bi mislila da sam nešto jučer ružno htjela za tebe...iako je možda tako i ispalo)...idem skupit svoje komadiće...onako, uz put!

Jednom davno bila sam s frendicom na Risnjaku u Gorskom kotaru. A u dom je stigla nekakva planinarska škola, stariji instruktori i mlađahne tečajke. Ta frendica je majstor promatranja, izvrsno oko za detalje. Nama dosadno, i izmislile smo igru - ajmo napraviti priču o nekom koga izaberemo samo na temelju pormatranja. To je zvučalo kao kad Mentalist dođe na mjesto zločina. I same smo bile iznenađene koliko nam se je detalja o nekomu iskristaliziralo.

Zapravo to je scary igra. I tako mi nastavile igru i kad smo krenule prema doma, hodajući šumom. Prepričavale i dodavale detalje. I zalutale. Tako zalutale da nas je frka uhvatila. Nije bilo GPSa. Kaznilo nas. I nismo više igrale tu igru.

Hej, Mai :) Pa malo sam se pitala što je to bilo jučer.

https://www.youtube.com/watch?v=vshBnR4Z9x8

Odličan, ovo je o obrascima i zajedničkim "prošlostima".

Da, kad se uključe duhovi prošlosti.. Zanimljivo je i kad se meni recimo pridruži nečiji tuđi duh prošlosti..

Bolje reći, duhovi prošlosti su po difoltu uključeni, izgleda. Jer ih je kunst isključiti. Pogotovo s najbližima.

Da. Meni se sviđa kod njega što je duhovit, u ovom linku konkretno prepričava obiteljsku situaciju u kojoj daje naslutiti svog oca koji ga pita nešto u stilu "da li se ti još uvijek baviš onim svojim hokus pokus glupostima'" i to mi je urnebesno smiješno, jer je pored toga što je duhovit i izuzetno mi skromno djeluje. I on je samo čovjek.
Ti "obrasci" njih se treba osloboditi. Jako mi je zanimljiv i simpatičan. Sad bi ga valjalo vidjeti kakav je kad šizne, ali jako je kvalitetan i inspirativan.

Bio je jedan sličan njegov link, a odnosilo na anegdotu u susretu s rodbinom i bivšom suprugom :-)) isto zabavavna priča iz koje se dosta da "iščitati".