Laprdarij

Posuđujem tekst iz Janardaninog bloga od 09.04., hvala Ti Janardana na tim podacima.

"Na dnu skale s razinom od 20-30 Hz su krivnja i sram. Tuga je 75, strah 100, ponos 175 Hz.
Ljutnja je na 150.
Hrabrost je 200 Hz i tu počinje zona istraživanja prema postignućima.
Iznad hrabrosti su frekvencije ljubavi na razinama kao što su Spremnost (310), Prihvaćanje (350) i Ljubav (500). 500 je razina istinske sreće.
Mir je na 600 Hz. Jedna osoba na razini mira poništava negativni utjecaj 10 milijuna osoba na razini nižoj od 200 Hz.
Na razini od 700-1000 Hz funkcioniraju osobe poput Isusa, Budhe, Krišne..."

Zgodno je to vidjeti ovako napisano. Svi mi osciliramo na svim stanjima, ovim nižim od 500 Hz, no uzima se u obzir stanje koje prevladava.

Vidjeti ove frekvencije je isto put ka osviještenosti. U Janardaninom tekstu je naglašeno da su frekvencije ispod 200 Hz frekvencije pri kojima trošimo energiju, a iznad 200 ju primamo.

Drugim riječima, stanja ispod 200 Hz nas oslabljuju, a iznad 200 nas jačaju. Ispod 200 Hz je bolest, iznad je zdravlje. To je važno za osvijestiti.

Malo ću se pozabviti ovim stanjima ispod 200. To je zona manipulacije, psiholoških igara. S tim stanjima se igraju igre, slabi ljudi nas pokušavaju 'spustiti' u ta stanja. Ili ljudi koji imaju koristi iz tog 'spuštanja'.

Već sam i na samom tom Janardaninom zapisu komentirala koliko je ružno zaigrati igru u kojoj želimo u nekomu probuditi osjećaj krivnje, ili srama. Ta stanja su stanja najvećeg gubitka energije. Vjerujem da ljudi razumiju što znači zaigrati na nečiji osjećaj krivnje, ili srama. A ako ne znaju, tu idu rečenice: "Očekivala sam više od tebe", "Ti si kriva što ja nisam....", "Kako možeš!...." To i nisu baš rijetke rečenice, nažalost i roditelji se svojoj djeci tako obraćaju, direktno ih 'spuštaju'.

O tuzi bi se dalo.. Po meni u tugu spada i zavist, jal..

Sljedeća razina igara je zastrašivanje. "Samo probaj još jedanput..", "Ne znaš s kim imaš posla..", "Tužit ću te.." i tak dalje, jel. Pa tko nasjedne.

Igra ljutnje je isto popularna. Nekoga ispizditi da se taj pogubi, divno je gledati kako netko naočigled slabi. Tom razljućenom se možda čini kako je on jak u toj svojoj ljutnji. No, kad ljutnja prođe onda vidi kakvu je štetu napravio sebi. Ako je imalo svjestan. Neki i ne vide. I često upadaju u ljutnju. Jest da je u ljutnji više energije nego u strahu, no daleko je to od pozitivne bilance.

Igra na ponos je finija, suptilnija. Kad se ego upeca. A egu ne treba puno, on samo čeka kako će zagrist. Mnogima je ponos jako važan. I zato su slabi jer ih se lako ulovi u igru. A ponos sam po sebi je zapravo unutrašnji neprijatelj. Zavodljivi, ali neprijatelj.

To su igre koje ljudi igraju međusobno. Ono čega treba biti svjestan je da je današnje potrošačko društvo utemeljeno na ovim igrama. Igraju na naš sram (osjećaj manje vrijednosti), osjećaj krivnje, na zavist, a pogotovo na ponos. I onda nam uvale neki svoj proizvod s kojim bismo riješili to što nam fali i porasla nam frekvencija. Aha.

I još malo o zdravlju. Ako ni zbog čega drugog, a onda bi se zbog zdravlja trebalo zamisliti. Osjećaji dugotrajne krivnje razvijaju teške patologije, to je korozija organizma, tu spadaju najteže bolesti. Tuga isto izjeda organizam, srce i pluća uglavnom stradaju. Strah je naravno isto opasan, on sjeda na probavni sustav i bubrege. Ljutnja razara jetru, središte metabolizma, tvornicu organizma. Ponos - to najviše udara na psihu, 'lomi' ljude. Naravno, nije to tako jednostavno, ali ovo su glavne crte.

A sve ovo sam napisala između ostalog i zato da se ubuduće bolje razumijemo. Da ste svjesni da znam što mi radite. I zašto.

Jaki ljudi nemaju potrebu 'spuštati' druge ljude. S jakim se ljudima (onima iznad 200 Hz) može lijepo komunicirati na jednakoj razini.

Slabi imaju potrebu spuštati druge na svoju razinu. Po tome koju igru zaigraju znam na kojoj su razini. Ako mi netko uporno govori da sam glupa, taj želi moju reakciju dakle želi me razljutiti, a i igra na moj ponos. Drugim riječima, sam ima problema s ljutnjom, a i ponos mu je poljuljan. Ako me netko zastrašuje, znači da su mu pune gaće od straha.

Ako netko želi obezvrijediti moje znanje, znači da nije siguran u svoje. Jer da je, onda bi dodao nešto svoje na hrpu znanja, ne bi oduzimao.

Ili, ako igra na moj osjećaj krivnje, nešto ga gadno proganja.

Ovaj tekst "U azijskoj kulturi se nikada ne smije dopustiti da netko izgubi obraz. Time je osiguran uspjeh u budućnosti. Ako svojim ponašanjem omogućim drugome sačuvati obraz, čak i ako je učinio nešto loše, pridobio sam ga za sebe" B. Hellinger" koji mi piše u zaglavlju bloga upravo govori o tomu. Ne 'spuštati' sugovornika.

ovo o obrazu (između ostalog) mi je nekak najvažnija poanta koju sam izvukla! a tu misao si već napisala..čini mi se da ti je i naslov tvog bloga? ti si očito svoj mozak a i tilo noćas nahranila dobrim energijama (snom) i zato tako mudro zboriš ranim jutrom! ja noćas bila nemarna prema svom tijelu (legla tek u 2 ure) a i duša mi nešto zapuštena! no, nemam kantar i ne važem te energije! znaš koke, postaneš napredniji s godinama...mislim, napredniji u smislu da ti je sve manje važno...jer ideš tamo kamo ideš! nije to defetizam...nego naprosto svako desetljeće nosi neke nove (ili napušta stare) vidike!

eh, dobro ti jutro (moram to reć ak zbog nikog a ono zbog krelca)! znaš kaj mene fascinira svaki put kad dođem gore na plesnjak grupe (više nije armani, a ovaj holivud mi nekak nejde)...taj entuzijazam i pozitivna energija tih samaca i osamljenika! a onda skužim da se i sama stalno...bodrim!

a ovo što si rekla glede sebe..da, doista, ljudi kada nešto ne mogu postić (a vide da netko jest) uglavnom idu za tim da omalovaže i unize vrijednost tog nečeg, umjesto da sami porade na tom da postignu to što im je primamljivo! no i to naše...ljudski! sve to i mogu podnijet (na koncu uspješna žena je navikla na klipove i od drugih žena i od muškaraca)..al ne mogu podnijet zlobu (vega), jal (meija) i tako bih mogla još ponešto napakirat, al neću! uz kavu jutarnju nam dobro jutro želim...

vidim da si otišla...al još ću napisati ovo: ljudi poput tebe i mene, svjesni okoline i sa sadržajem u sebi koji nosimo dođe nam teško kad vidimo to zatvaranje ljudi oko nas u neka svoja dvorišta. time ne samo da stalno ozljeđuju druge (ratovanje prek "tarabe") već time osakaćuju i seb...svoje druženje i okruženje ljudima od kojih mogu vidjet, čut...ponešto drugačije sebe? meni nikad dovoljno ljudi...čak i tipa vege, meije, bože...jer i s njima sam dugo pokušavala dijalog! šteta za ljude!

pozdrav Coco :)

(...hvala Ti Janardana na tim podacima..)
....ma nema na čemu :)
tema je dobra...iako za mnoge teška za umno poimanje...
85% je jedna čvrsta i stabilna brojkica