Laprdarij

Imala sam 22 godine. I hodala sam s jednim skoro dvometrašom. Išli mi na izlet vlakom, mislim u Ogulin, i s nama je išla još jedna moja vršnjakinja otprilike. Sjeli mi u prazan kupe, smjestili se, bila noć. U kupe nam ulazi muškarac srednjih godina, slobodno? slobodno, sjedne preko puta nas.

Mi klepećemo, kad on ni više ni manje gurne ruku u hlače i počne mijesiti. Ja gledam i ne vjerujem. Pogledavam mojeg dečka, a on ništa. Neugodno mu je. Velim mu značajno pogledavajući onog mijesećeg, daj ugasi svjetlo. Ne znam što napraviti budaletini. Mislim si, sad vidi da znamo, prestat će. No, on još raskopča i hlače i nastavi, a dolazi svjetlo s hodnika, sve vidimo. Trkam svog dečka, on sve manji i manji. Uh! Ustanem ja sa svojih 165, upalim svjetlo i graknem na tipa: "Budite ljubazni i izađite van iz kupea!" Valjda sam bila tak bijesna da se je tip bez riječi ustao i pokupio van.

Jednom u slično doba, isto sam imala blizu 20, vozimo se vlakom s izleta doma, prepun vlak kako je to znalo biti za 29. ili prvi maj, stojimo u hodniku. Ja naslonjena na prozor gledam van jer ima šetača, koji klinac šetaju kad nema mjesta ionako. Valjda na wc, pa u vagon-restoran.. Gledam ja livade kad me netko zašlata po guzici. Okrenem se, uh, a ono - milicajac. Prolazila dvojica i jedan me opipa, a drugi se smije. E, kako žensko može biti jadno! Zašutim, i kenjam, ali je to vidio frend s kojim sam bila i popizdio. Počeo je urlati na milicajca, naglas je opisao što mi je ovaj napravio, ljudi se okrenuli prema nama, bio je spreman potući se. Bome su se policajci povukli bez riječi. Fala mu, taj mi je frend u jednoj drugoj prilici spasio i život.

Razlika između prvog i drugog je u tome što ovaj prvi ide u otpis, jer ne reagira ispravno kad je bitno.

A da.. makar je inače sasvim ok tip, dobričina teška. Ali ne zna što bi sa svoja dva metra. Drag mi je ostao..

Maknut ću onu rečenicu na kraju odlomka

Svi su ljudi dragi, samo su neki nepouzdani, a onda to ode kud treba, odnese voda vremena.

Nije svatko za sve. Taj prvi je skrban, ima sad familiju, ide mu dobro posao, ne živi više u Hr. Drugi je neuhvatljiv, nije se staložio, živi od danas do sutra, ne može se s njim baš dugo biti u istoj sobi, a hrabar je do boli. S njim i nakraj svijeta. U ovim sad godinama bolje bi mi pasao prvi. Da biram između njih dvojice.

Sve je to u redu, samo u situaciji kada muškarac dozvoljava na svoje oči kako netko vrijeđa ženu s kojom je, ja ga vidim kao čovjeka koji zbog straha oklijeva i propušta učiniti ispravnu stvar. Lijepo je što prosperira u low profile modu, ali kada je bitno treba biti muškarac.

Ja ti to razvijem u glavi do krajnosti: nema veze što drka, ne jebe ju. Onda ide nema veze što ju siluje, ne ubija ju.
Ekstremno zvuči, ali ja takve karakterne falinke toleriram ljudima koji su mi na većoj distanci od intimne i privatne sfere, premda me ne smeta njihov kvalitetan status i uspjeh na drugim područjima života.

Ovaj drugi omane u bitnom, samo ako je umro.
Sva ostala lepršavost se tada tolerira. I ja volim takve ljude.
Koji ne omanu u bitnom. To je temelj dugotrajnosti svih mojih bliskih odnosa.

Ma da.. samo takve situacije su relativno rijetke, a živjeti treba svaki dan. Sve je to cost/benefit. Uglavnom, s jednim živjeti, a s drugim u avanture :)

uhhh glupa situacija


ali meni je još veća fora što takav tip (ljudi m/ž nebitno)
a policajac i ovaj exibicionist kao i još neki
koriste situacije i pretpostavljaju

da je nama (potencijalnoj žrtvi)
neugodno..pa nećemo reagirati
pristojni smo..pa nećemo reagirati
mladi smo..pa nećemo reagirati
itd