Muškarci i žene...i nešto između

'se netko sjeća Robin Rounda, krugova priča koje smo ovdje nekad pisali i čitali? (bok Kristalna! :)
Samo dvije godine je prošlo, a kao da se vrijeme umnožilo i po nekoliko puta .

Jedna od....



Svima je poznata istina da je situiranom neženji supruga neophodno potrebna.Osim njemu.
Godinama se fura na frajera kojemu je vrijeme i gravitacija irelevantna kategorija. Brojčane oznake na osobnim dokumentima samo su zakonska regulativa postojanja. Protok vremena u godišnjim jedinicama obilježava samo promjenu godišnjih doba.
Oženjeni frendovi su budaletine kojima su žene stavile omče na sve raspoložive ekstremitete, a dječurlija su nepotrebna nužnost. 
Njemu je sloboda potrebna da može disati. Misliti. Hodati. Biti. 

Obično krene s takvom spikom poslije n-te pive, mutnog pogleda usmjerenog ni u što. 
Uvjeravati ga da sam sebe, već dulje vrijeme uvjerava u nešto što je odavno ostalo u nekim prošlim vremenima, uzalud je. Odustala sam odavno. 
Poznamo se od srednje škole. Bio mi je poput brata. Ma, dobro, baš i ne. Probali smo, ali nije išlo. Skužili smo na vrijeme da upropastiti prijateljstvozbog polusatnog mrdanja na tjednoj bazi, a ništa više od toga, loša je varijanta potrošnje zajedničkog viška vremena. 

Kaže – treba mu mlado meso. Čvrsto. Sisato. Emotivno nezahtjevno. Prostorno raspoloživo. Anatomski kompatibilno. 
Pitam ga – zakaj?
Odgovara – žensko si, ne kužiš.
I ja njemu – da, glupa sam.
-Nisi glupa nego te hormoni jebu.
-A tebe jebu godine koje nećeš priznati.

Obično završavamo pričom da nema nastavka priče jer smo oboje ukopani u mjestu na kojem smo, ne čujemo onog drugog što govori.
Ako i čujemo, ne razumijemo. Ili nećemo.

Jučer su ga opet uhvatili bubrezi. I naravno da je mene nazvao. 
Našla sam ga sfrkanog na fotelji u dnevnom boravku. Prevrnuta šalica čaja na podu. Prazan talon pokljucanih brufena. Hrapave brade, s podočnjacima kao podsjetnik na neprospavanu noć u kojoj je jutarnje svjetlo uvijek predaleko.

Kad se vratimo s hitne, pitat ću ga da li da nazovem Kseniju, Sandru ili Ivanu, da mu pravi društvo popodne. 
Znam odgovor….




S odmakom, ovo bi mogao biti i podsjetnik na naše drage muškarce koji ne žele odrasti.
I na nas žene koje takve muškarce majčinskom ljubavlju volimo i brinemo da li su gladni, da li im je zima i imaju li papirnate maramice u džepu. ;)

Danas, njima je jednostavnije u životu. I zabavnije.
A nama?




Dobro vam jutro! :)

Bit će zanimljiv dan, ako se po jutru pozna - suseda sam pozdravila s laku noć, u dilemi da li obučem gumene čizme ili ne, preskočila sam tenisice i otišla u antilop mokasinkama, sparkirala se na sumnjivom mjestu i smrzla se do posla.
:P

Inače, i dalje volim kišu, ali znam da vam to i nije toliko bitna informacija.
Kao ni meni volite li vi poriluk ili ne ;)


Blog spava?

Jutro :)
Čitala sam Round Robin priče, super mi je to bilo.
I sama ideja i zapisi su bili nešto posebno...

da, baš...šteta kaj je sve to tu otišlo u maminu, a tata je lijen da nekaj promijeni :)

I da...
Sinoć bila na babinjaku, ovaj mi posebno drag.
Nas 4 curke, odrasle skupa, znamo se još od osnovne, roditelji nam skupa radili, družili se obiteljski tamo prije ovog nesretnog rata.
No, svakako...nakon prisjećanja na prve ludosti, ljeta iz Savu i tulume u vikendicama, jedna se požali na svog muža.
Uvijek razgovori završe na m/ž odnosima.
Kako se u zadnje vrijeme žali da joj ON nije na prvom mjestu, nego djeca, posao, ostali.
Da ga ne doživljava, da ga zanemaruje.
I pitamo mi : koliko ste vremena sami, samo vas dvoje?
Veli ona : pa stalno su tu djeca, pa njena mama, odnedavno udovica.
Veli treća : morate biti sami, bar par sati tjedno.
Začini stvari.
Ja svako malo na prevaru ga odvučen u kino a zadnji put nakon kina odvukla ga u hotel, na " dnevni odmor" :)
Lako se ljudi udalje, to sam htjela reći.
Možda muški ne očekuju tetošenje, nego malo začina.

Ovaj muški iz tvoje priče ne spada u istu kategoriju sa spomenutim nezadovoljnim mužem, da se razumijemo.
Of kors...ali ima dosta koji se osjećaju gurnutim u stranu u braku, vezi, ne znaju ili ne mogu verbalizirati, objasniti, pa se dure i dure...i očekuju čitanje između redaka

ti babinjaci, kao i muška društva uz tekme i pivu punjači su naših baterija :)

u dvoje, postanemo nekako navika jedan drugome, pogotovo kad se godine staža broje dvoznamenkasto
eto, kihnula sam.. .istina :)

prije koju godinu, još dok je blog bio blog i muška ekipa brojčanija, popisale smo im, u satima, naše dnevne obveze i kak to izgleda kad nam je pun kufer oko 10 navečer, a oni su se tek razbudili
možda su skužili zakaj nas boli glava ;)

ofco, pa i mi to radimo i veće smo durilice od muškaraca :P

Al se nekad dobro je(..)lo...
jebem ti život u uspomenama i sjećanjima :)
Jutro

a štaš, kiša budi sjetu :P

slušam jutros u autu M.Bublea, kako taj mali glasom priča... ;)

Je,najdraže mi probuditi se ujutro i pomisliti kak mi je nekad bilo ljepše...moš mislit!

Zvonac, što ima loše u tome povremeno se prisjetiti dobrih stvari?
Živjeti u uspomenama i od uspomena?
Ne, hvala...
A o durenju.
Gadno je kad durenje postane način neverbalne komunikacije.
Malo se durim u sebi pa kažem : Pizdek, a zašto me nisi nazvao ili rekao to tad i tad?
Pa kud puklo...

Ako je nekad bilo lijepo, tko kaže da i sad nije lijepo...
Meni jest :)

pa i sjećanja su dio nas. ovo kaj smo danas, nadogradnja je nas nekad
ali ok, kad počnem pričati..znaš kad sam imala 20 godina....mam se sjetim staraca i njihovih priča o nekim prošlim vremenima, i kak sam na to kolutala očima :D

Čim se krene čeprkati po uspomenama,znači da si mator/a....simple as that!

Ajte lijepo i vas dvije čistit i podmazivat puške kao i ostale :)

Zvone, baš ti hvala, jer bez tebe i tvog komentara ne bih znala koliko imam godina :)))

kaj nikad nisi poželio da neka sjećanja možeš vakumirati i spremiti od zaborava?
ja da, imam ih i nikom ih ne dam. s vremena na vrijeme ih očistim od prašine, stavim pokrajnjih nove lavanda jastučiće da ih moljci ne pogrizu i.....kad kiša pada rado ih proluftam ;)

Mani sentiš priče,nego skuhaj lončinu sarme i nosi u Savsku.

neću! ne ratuje mi se....ne tu. više ne.

Ne moraš ratovati,samo odi i podigni momcima...moral :)

tako rijetko sam cendrava na blogu, a ti bi da se primim kuhače
neću ni to! :P

Odeš i otpjevaš im pjesmicu,pa podijeliš svoje fotke u korzetu.Tak je i Merlinka radila amerima u 2.svj.ratu :)

ako misliš da ćeš me povući za jezik da se pridružim političkim temama na blogu, danas, ne bu ti uspjelo :P

Nisi ti prava hrvatica,zato nećeš :)

ma jok, ja sam ti kombinacija dalmatinca i zagrepčanke :)

Vidi se da nisi od "lipe vire".
Sram te bilo!

nosi mi se bila bojaaaaaaaaaaa :)

idem off, pa se čitamo kasnije, ak ne buš otišel spavati :)

odo spat.Off

Mi dogovaramo novi babinjak, u proširenom izdanju, pidžama party :)
Sentimentalne starice koje ne žele odrasti, štaš ;)

Inače, i ja volim kišu.. :)

nebitno... kao ni to što mi se ne događa ništa čudno... sve mi već normalno. :))

a vezano za tvog frenda - Ne bi ja njega ništa pitala ..dovezla sa hitne i otišla, nek se sam pita.. :))

Oči, strpala si muške u kategoriju; Majmun radi što majmun vidi, ili onu drugu: " Crnac je svoj posao obavio, crnac može ići... Postoje, nažalost i vrlo kvalitetni ljudi, pametni, vrijedni, pošteni koji se očituju i kao muškarci i to moraš priznati. Smijem se tako suprostaviti jer prelazim granicu u ulazim u starost gdje se sve može i treba razumijeti i opravdati...

ima ona jedna...iz "Blagajnica zeli na more"....."..mater me takvu naprav'la" :)

isto vazi i za muske...

pa nekako i za mene.. :)

jel?

Medo, to je dio estrogenskog folklora, niš osobno....ako moš u to povjerovati :)

Dugo, meni su frendovi kao obitelj, u takvoj emotivnoj kategoriji vezanosti
a ovaj gore, imaginarni je, iz jedne od RR tema, iako bih i da je stvarni, jednako reagirala, ali bi uz picek juhu, dobio i jezikovu :D

pimpi, a jel to vrijedi i obrnuto, za nas?
pitam, da se znamo postaviti i tvoj odgovor koristiti kao kontra argument istoznačan komentaru :)

mei :))

purp, ti si kriva za reprize, tak da znaš :))

Samo ti daaaaaaaaaaaaaj..uvijek priču kad ponovo čitamo doživimo malko na drugačiji način. :) Još da ovi pempe hoće deneti neku svoju, di bi mi bio kraj ;))

pa ...u tom kontekstu je i izasla ta recenica u filmu.

ja sam predznak promjenio ...iz plusica u strelicu :)

purpurna...

nevolim na silu ..

kad dodje ..

pimpi, kažu da pametni tak naprave, da njihova ideja tuđima bude kao vlastita :))

hmm...

eh da sam bar jos i pametan, pa di bi meni tek onda beskraj bio :)

Znam pempe :) Ni ja ne volem silovito...:)

ak ne budete pisali, bum vam keljila svaki dan reprize. jednostavnije vam je, a i zdravije, da se primite tastature :P

imam jednu ljiga trakavicu, u 4 nastavka :P
rok za vaše zapise je do ponedjeljka u ponoć :D

(bome, ja ponekad volim :P)

cek cek purpurna.. malo si me krivo shvatila :))

a mei..eto pisem...

tockam...

smajlam :)

Mei..sam ti keeeeeeeeeelji...:) Ja ću sve pročitati, prostudirati i dati si misliti :))

pempe...ponavljam da me skužiš ot druge...ne volem na silu stvaranje umnih pisanih zapisa, oliti pričica ::.sad dobro??? :))

ou yeah purpurna :)

komplitli :)

:)

ja niš ne kužim :P

Meni najljepše kad me iz čista mira obuzme, i onda se prepustim...pisanju ;) Kužiš Mei sad?? :)

ma kužim i malo poticajno zekam :)

ugodan vam vikend, ljudi!

mah-mah :)