parablog

Zaista su rijetki trenuci kada se logiram ovdje, a da me kreature tipa Lanena i Pasemi ne prozovu za nešto što nikada nisam niti rekla/napisala niti napravila. Iz nekog meni trenutno ne posve jasnog razloga nastoje doći do informacije o mom doživljaju blogerice koja se njima naočigled ne sviđa. Njihovo se ponašanje u stručnim krugovima naziva paranoidnim, da sada ne govorim o isključivo osobnom viđenju čitave situacije. Jer moglo bi zastraniti u patetiku, da ne velim - samilost. Obzirom to dotične ne bi shvatile, kao što nisu toliko puta do sada, reći ću samo da vjerujem da nisu zle.

Početak navoda. Ljudi sa paranoidnom osobnošću projiciraju svoje vlastite sukobe i neprijateljstva na druge. Imaju sklonost da pronalaze neprijateljske i zlobne namjere u svakidašnjim, nedužnim pa čak i pozitivnim djelima drugih ljudi i reagiraju sa sumnjom na promjene situacija. Kraj navoda.

Interesantno je to što su od svih blogera i blogerica izabrale baš mene za konstantne i bezobrazne napade, tvrdeći pritom da djelujem u talu sa blogericom čija im osoba ne godi. Doduše, možda i nisam jedina, ali od svih ljudi koji tu blogericu poznaju, a njih je na blogu zasigurno više nego onih koji poznaju mene i onih koje ja poznajem, one su odlučile lešinariti nada mnom. Zašto to gospodine Budiša? Meni zapravo nije bitno. Jedno je sigurno, načekat će se. Rospije.

Svakako moram i spomenuti nick Alan4, alias Herod, koji se pokazao kao sposoban potrčko, pa čim ove oblate treću blogericu, on se brže-bolje pokaka sebi na tipkovnicu, da ne velim u usta, pripisujući joj voajerske sklonosti i navodeći pritom sve što o njenim osobnim stavovima zna, a uvjerena sam zna više nego što znam ja ili što ona ili bilo ko drugi zna o njemu i njegovim bloškim prijama, alias, lešinarkama nad zdravima, što su svojim graktanjem zasigurno u stanju razboliti svakoga ko je iole osjetljiviji od fosne.

Nisam imala priliku napisati ovo što ću sada napisati, ali eto, za sve postoji prvi put: dajem na znanje i ravnanje da je lešinarkama omražena blogerica meni jedna od najdražih blogerica na Iskrica weblogu, čitam je kad god uzmognem, što će reći, kad god sam online - iako veoma rijetko komentiram, njezina promišljanja daleko su naprednija od promišljanja wannabe Peronka, mislim da je u dobrim danima zaista najbolja blogerica što je možda i razlog zašto je ove dvije fosne ne gotive, nikada s njom nisam ušla u nešto što bi se moglo nazvati okršaj i uvijek je prema meni bila korektna i čovjek.


Eto, to bi bilo sve od mene. Nedjelja je, dan za prirodu i društvo. Radostan vam bio. Svima.


P.s. Ne zamarajte me svojim konfliktima. Rješavajte ih same. Obrnutim slijedom od onog kojeg ste ciglu po ciglu izrealizirale sebi samima na hvalu.

Otišla sam. Pa ako neka od lešinarki ima nešto za primijetiti neka ostavi kup od slova na blogu, a ja ću možda pročitati kasnije.

:)
Jutro.
Ja bih te samo upozorila.
Malomalo..
Svi koji su došli amo bi bili manje-više artikulirani i..ako ne baš normalni, onda socijalno funkcionalni u početku.
Zadnjih dana iskreno promišljam koliko je (i da li je) moja mala kap pridonijela ovoj truloj atmosferi.
Grozno je a ne znam zašto.
Mislim čak i da su "strane" nedovoljno definirane.
Možda je zbilja u ljudskoj prirodi postavljeno da se MORA znati gdje tko loži vatru da bi bilo ugodno.

Blog kao zajednica je u pat poziciji.
Čini mi se prvi put otkako sam ovdje.

Skajasta, Drle, Seros, onaj neki koji je imao Švrćicu, drmax... Plus niz manje uočljivih gnjavatora. A tko je konstanta u ovome nizu, pitam se, pitam?

Svatko ovdje baca udicu, a neki blogme razapnu i mreže; ili love dinamitom.

:)

atomskim bombama.

Netko zagrize za udicu, netko se upetlja u mrežu, nekoga raznese dinamit. Ali, koliko znam, još nitko nije umro, osim onih koji su umrli doslovce.

Ma daaj..
a virtualna umiranja?
Samoubojstva?
Sprovodi?
:)

Mislim da smo se svi barem jednom oprostili.

Neki lijepo, neki prosuli žuč iz aviona..

Pa to je dio lokalnog folklora. Joj, da, sad sam se sjetila one munjare koju sam ja, kakti, ometala dok joj je otac umirao, pa onda nije umro, pa je opet umro, pa kajtigajaznam...

:)

munjara=osebujna osoba

I sad, daklem-elem, ako netko nema drugih razonoda ili uopće sadržaja u životu nego da se bavi bloškim dinamitima, urotama, otrovima i tome slično, pa neka, kaj se to mene tiče. Kad i ako me volja, uključit ću se, kad nije, isključit ću se, ali jedno je sigurno: neću se uživljavati u njihove drame niti ću njihova "mišljenja" imalo uvažavati.

Ma, munjara je munjara... Da, i ta ista munjara je isto umirala, malo od raka, malo od nekih nedijagnosticiranih boleština... Pa su je klali, otimali joj frajere, ma, cijela uzbudljiva Sumrak-krimi saga se ovdje nekome zbiva, i zašto bih ih smetala, njima napeto, ponekad i meni zanimljivo, zasigurno zanimljivije od kvazi-nadahnutih kičerajskih zapisa purpurnih, damastih, tihih i tmastih "dobrica".

ma..stoji to.
ali je nekad nemoguće.

super mi je tu

užasavam se pomisli da su tu samo oni, ili samo ovi

ovako se svakog dana iznova uspijevam iznenaditi

ugodan mi je život ako ga čini niz sitnih iznenađenja, pogotovo ako prevladavaju ugodna

Pa da, krel. Mlađe generacije imaju te neke interaktivne ratničke kompjutorske igre, a mi imamo blog. Što nam je korisnije, jednostavnije, i jeftinije. Za te mladenačke igrice blogme moraš imati jače računalo!

Ja bih voljela da mi netko objasni sociološke mehanizme kojima vitlamo ovdje.

bez iznenađenja ostala bi mi samo dosada, a mislim da bi od nje u kratkom roku umro.

pa i te mladalačke igre svode se na isto, na nadigravanje, podjebavanje, a sve u cilju neke imaginarne pobjede

Skinula sam s neta dvije knjige i neke članke Sherry Turkle, ona se time bavi. Ukratko, riječ je o konstruiranju paralelnog identiteta koji se isprepliće s onim osnovnim pa smo na njega jako osjetljivi, jako nam treba podrška i potvrda drugih da bi se stabilizirao... Zanimljivo. Pisala sam već o tome pa mi se ne da ponavljati.

samo što smo mi zeru stariji ipak više navikli na druženja i interakciju sa živim stvorovima, pa se tu malo trvemo, dok se mladi bore sa nekim imaginarnim likovima iz dalekih zemalja.

Baš tako kako krel veli. Imaš toga svugdje, i ja u svojem psećem parkiću, uvijek se nađe neki vlasnik silno ponosan na psa koji voli dominirati, i neki drugi koji ima "dobricu" kojem se svi moraju sklanjati s puta i tetošiti ga da bi njima bilo lijepo, ma, svu ovdašnju faunu nađeš u reali. Samo što su reakcije brže, blaže i kraće traju.

:)

uostalom cijeli je život jedna utakmica, a potpuno je iluzorno i izvan svake pameti očekivati da će baš svaki trenutak te utakmice proteći u fer i korektnoj atmosferi.

Nekom je plesnjak.

Nekom predstava.

A altruizam je zapravo sasvim egoistična metoda preživljavanja.

nekom projekt:)

ma da, ali o su samo fragmenti. U osnovi se sve svodi na utakmicu.

Pričale jučer Stiki i ja.
Nekako smo zaključile da pokušamo pomoći kad nam krene ić na živce nečije valjanje.

Ja mislim da osobi koja valja pomaže upravo to što valja.

Sve bu to prošlo...:P

Ono..nemreš gledat film na miru dok se netko pored tebe guši kokicama.Pa ga mlatneš po leđima da brže iskašlje.

Točnije, ne pomaže, ali daje olakšanje. Pomoć bi bila negdje izvan monitora.

Međutim, svima nama pomaže gledati to valjanje, jer ne uči (pametan) čovjek samo na svojim greškama, nego i na tuđima.

Ne ako valja sama.
Neki vole publiku.Bokte..zato se i valjaju ovdje a ne doma.

Pa je, u publici je fora. Zato i mi tipkamo ovdje, a nismo vani na kavi; ili na mobitelu.

:)
više mi nismo publika.
Dođemo se družiti.
Predugo smo tu.

Doduše, viš, ja ću vjerojatno ubrzo van na kavu... A još sam čupava, znojava i u spavaćici.

i ja moram off.

pomucaj muceke:)
:*

Božo, možemo se mi družiti i diskretnije. Mi trenutno NASTUPAMO ZA PUBLIKU. Upravo sad, upravo ovdje. Inače bismo se čuli telefonom i našli negdje vani pa prodiskutirali sve ovo u svom vlastitom krugu.

Budem :-)) Moraš me pozvati k sebi da vidim hrčkića! (Hehe, ovo se zove "taktično samopozivanje pred širom javnošću, pa ajd ti sad odbij!")

da nema polarizacije, blog bi bio mrtav...Prekrasno je kak svatko misli kak je on ok a ovi drugi nisu..
Žene su vještice, to odavno znam, neke su mi simpa, a neke ne, ali u osnovi je ista energija u pitanju, samo su manifestacije više ili manje simpatične u određenom trenutku.

:)))
deal

Ete, kako bi nazvao tu energiju?
Nejebica?
:)

prejednostavno bi bilo , božo..Ne nije to nejebica već esencija ženskog bića...

Mislim da se na sve nas treba gledati šire.
1. Živimo na mjestu i u vremenu gdje je izgledno da smo manje ili više bez love.(ja kad sam bez love sam katafakingstrofa od osobe)
Zato što se moram zamarati mislima koje me ne vesele, planirati i raspoređivati kaj ikako.

2. mi u četrdesetima smo u kurcu zbog četrdesetih, u tridesetima smo bili zbog tridesetih, u pedesetima ćemo zbog edesetih..i tako.
Izjesnost nas plaši i ne dozvoljava da se opustimo.

Hm. Ja sam na blog stigla u svojoj 47. godini života, kad se izbori zabave, druženja, a blogme i seksa i/ili romantičnog upetljavanja zaista svedu na petinu dotadašnjih. Neskromno mislim da sam sa svojih 40-ak izgledala bolje, bila pametnija i bolje se zabavlja, a da ne govorimo RADILA nego 99% ovih koji su već u kasnim 30-ima zapeli ovdje. Njima bih savjetovala neka bježe glavom bez obzira u realu, dok još ONDJE ima izbora za njih, inače će zaista završiti kao gerijatriske govnovalje u hlačama na gumicu i s guzicom u šlaufu da spriječe dekubitus.

izv

*zabavljaLA

Ja sam imala tridesetak :)

i ok.
upoznala sam nekoliko izuzetnih ljudi koje drugačije ne bih imala priliku sresti.

Naučila dosta o sebi i ljudima (in ženeral)

promijenila posao, uredila dva stana, klinci izrasli, pas uginuo..

Pa, to ti nije pohvalno, božo. Izvlači te činjenica da zaista imaš sadržajan život i da ti je blog ubodna relaksacija, tj. moš se uključit-isključit u kratkim predasima. Ne provodiš ovdje 2/3 dana. A mislim da i nisi materijal za veze kakve se ovdje deklariraju poželjnima, jer za tebe bi predstavljale žrtovanje dobrog dijela svega onoga što ti je važno. Međutim, kad bi ti TAKVA veza bila među glavnim željama, i tebi bih savjetovala da daš petama vjetra.

:)
hvala

A sad ja dajem petama vjetra. Došla mi frendica iz Dublina, dogovorile jutarnju kavu, nema smisla da je otkantam jer sam blogoglagoljala :-))

idem i jaaa.
cmoook!

besposlene babe