Laprdarij

Da, ima toga što me je ovdje dirnulo. Došla sam na blog 2009. baš nekako u ovo vrijeme. To su meni jaki trenuci, trenuci ljudskosti. Probat ću nabrojati neke. Vjerojatno ih drugi nisu niti primijetili. Recimo kronološki.

Dirnula me je jedna slika kostura u pijesku i u pozadini pjesma Drage MLinarca. Jest da volim Dragu Mlinarca, no ta slika i ta pjesma su me baš strefili. To je bio Eternis. Tad sam se bila zaljubila u Eternisa.

Dirnula me je jedna Babina pjesmu o glomaznom otpadu - ili tak nekaj, iako smo Baba i ja tad bile na različitim kolosijecima. Nemam tu pjesmu ali bih je rado opet pročitala.

Dirnulo me je kad je Nicci ugasila nick zato jer je netko objavio njezinu fotku na kojoj si ona nije bila po volji. Tako sam ja to doživjela. Tad sam osjetila koliko je njoj važno dobro izgledati.

Dirnulo me je kad je jedanput Lanena stala u moju obranu, baš me je iznenadila. Ostala sam bez teksta. Tad me se puno napadalo. Hvala joj :)

Dirnulo me je kad je Pogni rekla da ne bi htjela saznati vara li ju dragi. Ona kojoj je istina iznad svega.

Dirnula me je fotka auta kojeg je Anerak sama pofarbala, to je nedavno bilo. Ane, junakinjo! Meni su te dvije fotke, prije i poslije farbanja, ispričale podugačku i duboku priču.

Evo, nešto i od danas, dirnul me je ovaj Vegin odlomak u kojem priznaje da ima samo nas, kakvi-takvi, mi smo njoj najbolji prijatelji:
"To vam je kao ona vaša najbolja prijateljica/prijatelj koji vam beskrajno idu na živce, beskrajno se s njima ne slažete, beskrajno ih osuđujete, ali su vam pri ruci, i kaj ako ostanete bez njih, kaj bute onda, koga bute tak dobro poznavali da si dopustite sve te kršćanski/budistički/hinduistički i kajtigajaznam kako sve ne, ukratko, lijene, osude? Tko bu vam bio korektiv, koga ćete pogledati i reći "Fala ti, bože-taj-i-taj, kaj ja nisam takva i što tako nije meni!"? "

Bilo je sigurno još toga.. ako se sjetim nadodat ću. Mogla sam i naširoko, no ipak sam odlučila ovako telegrafski.

A dirnule su me i mnoge priče koje saznah u 4 oka. Teških tu ima priča.. Ovo i jest mjesto teških priča. Teško neko mjesto.

Ti si dobra osoba. Pa misliš da bi i drugi trebali biti takvi. Npr. ja. Ili čak Krelec.

Ali kad bi svi bili dobri, bilo bi nemoguće snimiti "Hrabro srce" s Melom Gibsonom,

Pa se onda jedna s teškom pričom zakvači s drugom s isto teškom pričom. Ajd, dođe valjda do zaborava na teške priče.

Kroni, ja znam da su i drugi dobre osobe. Samo treba malo razgrtati. Grtalicom.

Ne gledam filmove. iako čak znam tko je Mel Gibson, To je onaj koji se propio i ostavio ženu i hrpu djece nakon 100 godina braka.

Otprilike taj.

I eto vidiš: ni 100 godina braka nije od njega napravilo dobrog čovjeka.

Da nastavim svoju misao. Onaj tko je ovdje agresivniji, taj ima težu priču. Jer je potrebno više buke i galame da se stišaju glasovi u glavi.

A ne bi ni 100 godina samoće dalo bolji efekt. Kako se uopće zna tko je kakav ako je - sam?

Da preformuliram: Onaj tko se teže nosi sa svojom pričom, taj ovdje radi više nereda, diže veću galamu.

Recimo ja.

E, jučer je u dr House bila jedna koja mu se je potužila: ne shvaćate me ozbiljno zato jer nisam agresivna.

Evo, ja nisam agresivna. Jer nemam potrebu raditi galamu i buku.

Jer je u mojoj glavi šum vjetra i žubor vode. Ok, zvuči kao da mi je propuh u glavi. Zakaj ne, uostalom.

I ptičice cvrkuću. Mir Božji. Volim tišinu jer tada bolje čujem tu svoju unutrašnju tišinu.

To, po tvojoj teoriji, znači da ti je život med i mlijeko.

Di je Baba da mi sklepa neku pjesmu o tišini u meni. Ono, izbačen glomazni otpad. I sve lijepo, bijelo, čisto.. miriši po formaldehidu.

To bi značilo da rješavam probleme, i pretvaram ih u med i mlijeko.

Sve je stvar gledišta, jel.

Moj je život lubenica i salata od hobotnice. To najvolim. Med se lijepi..

Je li ovdje bila spika o tomu kako prepoznati pravi med? Negdje sam pročitala da na pravi med ne idu mravi. A na lažni idu. Fućkam ja svu analitiku i sve akreditirane laboratorije (svega nekoliko u EU) kad se može napraviti biološki pokusić s mravima. Je li to netko probao?

Hm.

Sutra konačno idem igrati tenis. Dragi mi bio instruktor tenisa, a ja ne znam igrati. Pa evo, da i to probam. Ako će mi desno rame i lijevi lakat dozvoliti. Veli dragi, obuci onu bijelu haljinicu za tenis. Hahhaa, a joooj...

Moram si nabaviti šiltericu, pa rep provući kroz nju. To je sve što znam o tenisu.

Coke, pa tenis učiti s 5 banki, dobro bi Ti došlo 10-tak sati učenja tenisa kod učitelja,
da ne sjebeš lakat i rame, bitno je imati ruku opuštenu kod zamaha, a tek u trenutku
udarca je malo napeti, najgore je imati napetu ruku stalno na tenisu ili biti nadrkan stalno
na Blogu. U tenisu je najkompliciraniji udarac serva, ali i to se da naučiti, osobno tučem
backend s dvije ruke, divan sport aristokratski...:))

Uh, zaboravila sam hoću li ja uopće vidjeti lopticu? Igraju li ljudi tenis s naočalama? Mislim, imaju li naočale na glavi?

Alane, imam privatnog učitelja :) Ako ugledam lopticu, i ne zašteka mi rame ni lakat, imam perspektivu za Roland Garros.

A kaj se tiče nadrkanosti, s tim nemam problema. Ako me baš uhvati, uzmem ribati tavu. A baš mi se tave i ne glancaju, onda znaš kak mi je :) Lubenice i salata od hobotnice.

Kak se klepeće na tenisu? Nikak :( Neki šutljivi sport.

Pa da. Oni koji vole tračati sigurno ne igraju tenis. Tenis je sport mog života!

Komuniikacija tijelom.

U tenisu isto ime razlika u temperamentu, recimo Dalmatinac Ivanišević,
pobjednik Wimbldona, praznovjeran, psuje, baca reket...Kod nas na moru
dosta se psuje na terenu i protivnika ako te pogodi lopticom u tijelo, pa svađanje
oko crte ili boda, pa onda poslije tenisa hladno pivo....Igra se tenis i s naočalama..
Užitak ga je igrati na moru u janauaru na kratke rukave, dok je u ZG - 5 i magla..:))
Kako sam ja dobro živio prije angažmana za opće dobro...:))

Ja sam isti kao Ti, Cococh, volim sve ljude na Blogu, zašto?

Zato što onakve kakve sam upoznao u reali, nema čak ni na Blogu,
ovo su male bebe u odnosu na političare, tajkune, odvjetnike, mafioze...:)))

Ma da, to kaj se tu malo pjene, valjda nas trebe zastrašiti. Ili pokunjiti. Ili srušiti nam samopouzdanje :)

Ma da, to kaj se tu malo pjene, valjda nas trebe zastrašiti. Ili pokunjiti. Ili srušiti nam samopouzdanje :)

Šta sam ja prošao u Firmi, ovo je dječiji vrtić, ne smijem se previše zajebavati, jer tu i tamo iziđem u novinama...:)))

I ja sam prošla svašta. Sačuvala sam glavu. I sadržaj u njoj. Dovoljno. Pa znam cijeniti neke stvari.

hvala, coco...:)