Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Iznad mene lebdiš,
poput kapljica magle…
Tvoje ruke na mom licu,
moje lice u tvojim zjenicama …
I kišna kap koja
niz tvoju kosu klizi,
liči na pahulju koja se topi…
I to traje koliko i tren,
koliko i treptaj…
Zvižduće vjetar, obavija te,
zaboravljajući da su
moje ruke ljubomorne
i tako gladne tvoga tijela…
I ta neravnopravna borba
moja sa prirodom traje i trajaće,
mada je pobjednik poznat...
Ja nisam od onih
koji će lažirati rezultat,
učiniće to neko drugi umjesto mene,
oni kojima su oči
pune odsanjane prošlosti
i postojeće samoće,
oni koji Dantea pitaju uporno:
''U kom smo to krugu?'
J. Aleksić