Muškarci i žene...i nešto između

..reci kaj te smeta i doznat ću puno o tebi!



Da, tak to tu ide.
I ne samo tu, ali je ovdje nekako vidljivije jer nema svih ostalih dekorativnih komunikacijskih elemenata, pa nam ostaju samo riječi. Gole, najčešće.
Jer reagiramo na nekaj na kaj bi trebali reagirati jer po nekakvom civilizacijskom kodu ne treba nam nitko gurnut prst u oko da to nešto primijetimo.
I reagiramo na ono na kaj ne bi trebali, a istrčimo i prije zvuka za početak starta, uspuhani dotrčimo da cilja, a ne kužimo da smo iza sebe ostavili sve one koji nas u čudu gledaju, klimajući glavom i kolutajući očima.

Meni je blog super, mislim na ovaj način komunikacije.
Ma di bi toliko o ljudima, kroz odnose, doznali? Bome nigdje!
Ovdje je sve shortcut, na dohvat ruke, noge, a bome i ostalih dijelova tijela, ovisno koji je za kaj raspoloživ :)
A i da nas je netko tražio svijećom, lovkom ili mrežom za hvatanje uličnih miconja, ne bi nas uspio skupiti, čak ni da je riječ o okladi u konkretnu lovu ili neku drugu prestižnu vrijednost.


'ste skužili kako se ljudi prepoznaju u nekim komentarima, gdje nigdje nitko nije spomenut?

Fora je to prepoznavanje u neimenovanju, u sadržaju koji može biti adresiran na naš nick, a i ne mora.
Ako nije, reakcijom zamahnemo, kao zastavicom – vidi me, tu sam. Pa se još nakašljamo, kao usputno i slučajno, a namjerno je, da ne bi bilo - nismo te vidjeli.
Ili ako je, potvrdimo tuđe mišljenje koje je i naše, o nama samima. I ne pregrizemo jezik na vrijeme :P

Provokacije obično i nisu nešto na kaj reagiramo s osmjehom. Prije da nam se zarola knedla u grlu, čujemo u ušima protok krvi i skužimo kako nam obrazi mijenjaju boju do toplotnog osjeta.

A zakaj reagiramo? I zakaj reagiramo kao klinci koji se pomlate zbog gluposti koja nije vrijedna razbijenog nosa ili podrapane majice?
Nemam pojma! Nemam onda kad maknem u stranu sve ono kaj je gurnuto u prvi plan adrenalinskom reakcijom uzjogunjenog i kmečećeg ega.
Imam kad pokušavamo ovdje demantirati nekaj kaj nije ili je, ali nam se ne sviđa, pa riječima želimo iznivelirati neugodu ili poništiti napisano.

Svaka reakcija ima svoju cijenu.
Tu se plaća i avansno. Obično s kamatama. A ovrhe se odrađuju odmah.

Znamo li to?
Znamo li da i ovdje može vrijediti – manje je više – kad reagiramo?
Ha?

Dobro nam jutro! :)

Jutro Mei :) Zgodna tema...reakcije. Priznajem da sam u ovom periodu intenzivnog bivstvovanja (godina dana ,više kao promatrač), doznala najviše o svojim reakcijama :)

je, blog nam je jako dobra škola, ako hoćemo učiti i naučiti o sebi...i o drugim ljudima s kojima dijelimo ovaj prostor ;)

Je, meni je ovo iskustvo izvanredno :) Samo jednom se nisam uspjela kontrolirati, ali to je super za prosjek dolaženja :)

bome i meni :)
čak i kad izletim, kužim svoju reakciju, čak i znam u startu da mi ne treba i da mi je pametnije lupati nogom u dupe, nego reagirati, ali kaj sad....odradim :)

(kao i danas, kat više, iako sam i prije nego sam pustila komentar, znala kakav bu bio komentar :P)

To je dobro :) Znači da već dobro poznaješ sebe i okruženje u kojem si momentalno :)

poznam, ali se ponekad i iznenadim, mada sve manje...ili zbog godina ili zbog ljudi čije reakcije znam unaprijed ;)

Faktor iznenađenja postoji...i dobro je. Nekad pozitivan, pa krene na dobro, a ponekad negativan, pa se malko zaustavimo :)

i jedno i drugo uvijek se na kraju poravna ;)

Ono što je meni super, a radila sam na tome iz petnih žila, ostati miran, i tu i tam blebnuti koju tek toliko da malo razgrnem nakupljene riječi. ;)

akcija i reakcija...ovisi o trenutnom raspoloženju.

Trpaš drva u peć a vani + 34. Misliš da će upaliti homeopatija; kilinom na klin.? E, neće!

Medek, par listova svježeg lista peršina, uz sok od limuna, par kockica leda i vodice, izmiksaš, i izvrsno za višak vodice i +30 :)

Purp, hoću ako mi obećaš da to moram piti idući 10 godina!

Evo, obećajem ti :) Fino je :) Uz to klopaj rajčice cijelo ljeto, i lubenice :)

Deset po deset i evo mene na 146.

Obećavam, onih drugi deset prelazim na lubenice.

A rajčice jedem cijelu godinu kao jabuke.

I pisat ću. Znaš kad je Nikolson dizao onaj stup za vodovod ( Let iznad kukavičjeg gnijezda ) i rekao: jebite se, ja sam bar pokušao.

Tako ću i ja pisati....

E tako...deset po deset...pa dokle doguramo :))

I trebaš pisati...sam si rekao da toliko lijepih riječi pri tebi čeka da ih otpustiš ...Zaslužile su da ugledaju svjetlost ekrana :)

Riječi su kao voda...moraju teći :)Zbog sebe piši...daj im slobodu. Nije važno ni vrijeme, ni prostor, ni publika...bitne su riječi i njihova sloboda. :) Bar si ja tako to uzmem ;)

Zbog zadržavanja riječi....zadržala se i voda!

Skužio si ;)

Ako su riječi kao voda! A ja tebi vjerujem bar toliko koliko ti vjeruješ meni u tim dimenzijama narodnih pomagala.

A Meija presađuje mrkvu , peršun i krastavce....

To ti ja zovem blagodati stvaranja. Sjedneš, prazan list, tipke i odvrneš ventil.......i igraš se mislima i riječima. Na kraju, staviš točku i stisneš potvrdi. On ti potvrdi...i to ti je tooooooooooooooooo ;) Ma, znaš ti to sve :)

Jel ti to mene meija prozivaš?? :D :P
Ček samo malo sad ću ti posvetiti blog ! :D :D

hahahahahah... joooj, prošla sam te dječije blogovske bolesti.. nasjela , nasjela i niš od toga...

Svima dobar dan.. :))

Okica, dobar ti dan :)

naravno da te prozivam! kaj si tek sad skužila?
Dugo, Dugo....

:)

kaj, u 387. rečenici si se pronašla? :D

doviđenja.. :))) žurim...

mei...još se tražim...znam da sam tu negdje .. :)))))))))))))))))))))))))))))))))

skreni na prvoj lijevoj, pa ravno, kroz susedovo dvorište. pazi..ima pesa..pa onda preskoči ogradu ....i tamo si, da se ne tražiš ;)

za Medu: takac makac....napisao si o pisanju :)

niš...da vas pozdravim do slijedećeg čitanja, tjedna...
budite dobro, uz kišu ili sunce

..i za one koji su skakutavi, bolje prvo skočiti, pa reći hop...tak vele...jer istrčavanje, tu na blogu, nije uvijek najsretnije
rješenje ako kažemo, svojim reakcijama, više nego kaj bi željeli da drugi ljudi o nama znaju

;)

mah-mah ljudeki.... :)