Laprdarij

Pročitah jutros kod Anime da je sloboda uvijek na nečiji tuđi račun. I to me nekako ubolo. Ako je sloboda ne nečiji tuđi račun, onda to nije sloboda. Ona sloboda o kojoj ja mislim. Ok, što je za mene sloboda?

Prije svega, to je osjećaj. Sloboda je u našoj glavi. Možemo recimo biti zatočeni u nekakvoj samici, s lancima na nogama. S druge strane, duhovnjaci na Tibetu sami izabiru svoje samice. Znači, nije problem u samici, nego u viđenju situacije. Nije problem u vanjskim okolnostima, nego u stavu kojeg imamo o tim okolnostima.

Za slobodu je nužna svjesnost. Ono što stvara neslobodu je ego. Dokle smo god robovi ega, nismo slobodni. Primjerice, netko mi nešto kaže, nešto što bi me moglo povrijediti. Ako nisam svjesna i zarobljena sam u egu, reagirat ću burno, osvećivat ću se, jer ne mogu drukčije. Ego mi ne dozvoljava. Neki vele - ponos. Nemam izbora.

Ako sam svjesna, tada imam izbora. Tada znam da taj koji me želi povrijediti ima problema sa svojim egom, i da to nema veze sa mnom. Ako sam svjesna, izdignuta sam iznad ega. I ne može me se uloviti u situaciji da - ne mogu drukčije. Svjestan može reagirati kako želi. Nesvjestan ne može.

I to je po meni sloboda. Da situaciju gledam i vidim s više strana. Da ne postoji ono - nisam mogla odoljeti, prešutjeti, bla...

Sloboda je, dakle, prostor i prostranost u vlastitoj glavi. Sloboda je negdje biti, ili ne biti. Sloboda je biti neovisan. O cigaretama, alkoholu, internetu, seksu, nacionalnosti, tuđim procjenama.. Sloboda je neidentificirati se s formom. Sloboda je poštivanje sebe i drugih.

Palo mi je na pamet - nitko ne traži slobodu u prometu - da vozi slobodno, bez semafora i prometnih znakova. Biti slobodan u prometu znači poštivati znakove i semafore, jer tako stignemo kamo želimo. Tako je i u drugim stvarima. Znakovi i semafori nisu nesloboda. Oni su tehnikalija koja nam omogućuje da ostvarimo to što želimo.

Može se živjeti u kućici visoko u planini, pa nema znakova i semafora. Ali tamo vrijede druge zakonitosti. Ako grmi, ne staneš se na vrh brda. Ako šeta medvjed oko kuće, uđeš u kuću i ne izazivaš. Opet tehnikalije. Ni to nije nesloboda.

Poslao mi jadrankoo 18 jednakih poruka na pvt u kojima kaže: ti smetaš nama, a ne mi tebi. Ili tako nekako. Komu to - nama?

I koji to mi?

Možda je jadrankoo semafor.

Ili medvjed?

Hahhaha, razmišljanja jednog semafora: ovi glupi auti, samo smetaju!

Semafor bi bio slobodan kad bi mogao paliti svoja svjetla bez nekog reda, u jednom trenutku da svijetle i crveno, i žuto, i zeleno, a onda da se ugasi potpuno, kad mu se spava.

Semafor je očajan zbog svoje neslobode. Idu mu na živce auti zbog kojih mora pošitvati ritam, i raditi u 3 smjene. Jadan!

To je onaj semafor zarobljen u egu.

Eee, ali ima i onaj svjestan semafor, koji je sretan što može svijetliti autima i pokazivati im put. Taj semafor veselo namiguje i veseli se svakom autu. Noću mu je dosadno kad je pusto.

Rodiš se kao semafor. Nisi avion, jbga.

Viš, mogla bih pisati priče za djecu.

Kako je uopće semafor jadrankoo poslao 18 poruka, a nije premium? Kak mu se da? Da je taj trud uložio u nekaj korisnoga, ne bi sad čangrizao po blogu.

Meni muka kad nekomu idem odgovarati, a nije premium. Da ja imam takve jake nagone poput gospona semafora, uplatila bih premium. Iz vlastite komocije.

Kada bi svatko bio slobodan po svom nahođenju i onako kako on podrazumijeva slobodu, nastao bi kaos.
Reda mora biti, pa eto i zatvora, koji ograničavaju nečju slobodu, jer si je dotični uzeo slobodu i prebio ili ubio ženu i time zapriječio njenu slobodu.
Jebeš takvu kaotičnu slobodu!

A jadranko je lijepo ime. Doduše, ne paše baš za semafor.. prije za svjetionik.

Hej, Juicy :) Kakav to jadnik mora biti, zatvorenik u vlastitoj glavi i egu, da ide tući ženu, ili sprovoditi nasilje nad bilo kim?

Obzirom da je većina ljudi nesvjesna, potrebna je čvrsta struktura.

Tako je, sloboda mora biti propisana i to strogo, jer svatko podrazumijeva drugo.
Ali u tome i jeste štos, što moroni uživaju u otimanju tuđe slobode i ako ima pravde na kraju, on na krajui izgube svoju.

Ne postoji apsolutna sloboda, ona je u umovima bolesnika.

Eh, sad ispada da sam ja bolesnik :) Jer tvrdim da je sloboda u glavu, u umu :)

´jutro! :)

"Sloboda je pauza između misli. Zrak sunca koji zasija između beskonačne kompozicije trenutaka." To mi je doktor rekao.

Sloboda uma u filozofskom smislu je nešto sasvim drugo, iako i to može biti opasno, možda čak opasnije od ove druge slobode.
Ne, nema slobode, sve dok živiš u društvu, jer se slobode prepliću i samo normalni ljudi mogu balansirati između tih isprepletenosti sloboda, jer se na mnogim mjestima preklapaju.

A "sloboda je i svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi". To je Đoni čak i opjevao.

Da, ta riječ sloboda svakomu znači nešto drugo, u pravu si. Nije ni s drugim riječima drukčije, no s ovom se puno maše.

Nema normalnih :) Ima većine i manjine, a čak je i pojam većine i manjine relativan.

Sviđa mi se ovo: Sloboda je pauza između misli :) Dok mislimo isto nismo slobodni.

Normalno je ono što vrijedi za 95% populacije. Gaussova krivulja. Ako je 'normalna' raspodjela :)

A ovisi o načinu mjerenja. itd, itd...

tamo gdje svi jednako misle
napretka nema

Ok, ajmo definirati napredak. Ako mi je dobro ovako, čemu napredovanje? Pa što ako stojimo na mjestu...

Je, ali u 95% onih kojima je normalno svakodnevno ustajati u 7 sati ujutro, nalazi se i 5% onih koji svako ljeto provode na Azurnoj obali.

radije sjedni onda
od stajanja u mjestu noge vrlo brzo zabole

Čini mi se da jedino duhovni napredak ima smisla. A sve ostalo bi trebala biti posljedica tog duhovnog napretka.

Ivo, matematički ih je 2,5% koji ljetuju na azurnoj obali. A 2.5% dodatno kopa po kontejnerima.

Fala, Perce :)

Duhovni napredak podrazumijeva povratak iskonskom. Onoj čistoći uma i srca, da ne velim duše:), kakvi su nam darovani rođenjem.

Napredujemo retrogradno :)

A da, kao djeci nam naslažu hrpu smeća i zaklone nam poglede koje onda moramo skidati pod stare dane da bismo ugledali onaj tračak sunca

(Koko, sad si me zbedirala sa tim kontejnerima. Frustrira me ponekada što čovjek (kao pojedinac) ne može pomoći svakome. Ili ipak može?)

napredak proizlazi iz novih ideja
a njih neće biti ako se stalno vraćamo na staro
samo zato, jer nam je tak komotnije
strah od promjene zna bit veliki kočničar također
a i dogme proizašle iz tzv. duhovnosti isto

Ma, ne može čovjek sam sebi pomoći, kako će drugima.. Može se ljudima ukazivati da postoje i drugi pristupi, možeš im nuditi rješenja, ali ako nisu zreli - ništa od toga. Svatko ide svojim putem, brzinom kojom može.

Perce, ne govorim o tzv. duhovnosti, već o duhovnosti.

Zato ja volim cirkusante. Mislim da je to najplemenitije zanimanje na kugli zemaljskoj. Bili oni ulični cirkusanti, klubski, arenski, nebitno je. To su ljudi u kojima je dijete živo kao srž u drvetu. I koji svojim predanim radom izazivaju osmijeh na licu djeteta u nama. Super su.

A nije svaka nova ideja dobra, samo zato što je nova. Razmišljam recimo o obitelji. To je jako stara ideja, i ja bih se rado vratila toj ideji. Meni ne trebaju neke nove ideje na tu temu. Velika obitelj u kojoj pomažu jedni drugima.

I ja volim cirkusante, klaunove, zabavljače, one jednostavne, bez sarkazma i slojeva :)

E, baš te :)

eh na tu temu bi se dalo svašta...a opet možda je ovo dovoljno: tamo gdje počinje moja sloboda, tuđa završava...i obrnuto! ja sam sebi nekak tu svoju slobodu poistovjetila sa svojom aurom...kolko se ona prostire, tolika je i moja sloboda! a pogledom i umom mogu doći, doseći...u nedogled! no zanimljivo je promatrat nas ljude kako srljamo u neslobodu...koju onda nazivljemo svojim izborom, voljom, stilom života. iako, čovjek može izabrat i da bude neslobodan. a na neki čudan način i te neke sitne neslobode (kava, cigareta, alkohol, trava, ples, đoging, etc) mogu bit i te kakav osjećaj slobode (radiš što želiš)!

"Velika obitelj u kojoj pomažu jedni drugima."

nova ideja ?

Hej Mai :) Nije nesloboda popiti kavu, popušiti cigaretu.. Nesloboda je kad cigareta počne tebe pušiti..

Ne razumijem te, Perce

ni ja često ne razumijem sebe
neka te to ne brine :)
nastavite samo

Ja bih samo htjela naglasiti da nije nužno djelovati na način da npr. naša sloboda zakida tuđu ili da tuđa sloboda zakida našu. To je princip neslobodnih. Nesvjesnih. Nesavjesnih.

ma sloboda je u stvari zajeb! tek kad misliš kak delaš kaj oćeš i ka si ispunio svoju želju, tek tada postaješ neslobodan! jer svako ispunjenje traži novo. no, jebeš život bez želja, ispunjenja...etc ta nisam budha. ne treba previše o njoj lamentirat, važno je živjet po nekim svojim kanonima (iako su i kanoni nesloboda)...gdje je ta tanka granica između gušta (npr popit kavu svako jutro) i ovisnosti (ja npr ak nemam kavu postajen nervozna)...navike čine 90% našeg života! bilod a smo ih sami stvorili ili su nam ih nametnuli? nije normalno ići svaki dan u određeno vrijeme na posao...i ja to ne bih npr poistovjetila sa semaforima. jedno je red i poredak (dakle, ako ne želiš držat se prometnih pravila odeš živjet u neko selo i semafor ti nije neki faktor u životu)...ali nemreš baš ne radit (ne ić naposao) tj. radit koliko i kako hoćeš? istina, neki (npr moja kćer) si to mogu priuštit..al ja bome već 40 godina ko singerica...i nemre me nitko uvjerit da je to sloboda? to je duboko nehumano za čovjeka da mora radit npr u tvornici, uredu za nekog...ja bih najradije u prvobitnu zajednicu...ili morti onu lenjihovu maksističku: svakom prema mogućnsotima (rad) a svakom prema potrebama! e to bi bilo humano...pa netko ak voli nek radi cijeli dan, a bome netko ak voli crtati ili brati cvijeće nek radi to...al da nije zato gladan! no, mi neka utopistička generacije najbolje da izumremo.

Svi smo mi slobodni.
Samo je pitanje kako tu slobodu koristimo ili ne koristimo.
I da točno je da je sloboda u velikoj mjeri na tuđi račun.
Kao prvo mi smo društvena bića i naša sloboda ide na
račun društva,pre svega na račun naših roditelja,našeg
životnog partnera,naše djece,naše rodbine,naših prijatelja
pa i nama nepoznatih ljudi.
Zato,barem po mom mišljenju,treba se držati onoga ne čini
drugima ono što nebi volio da drugi čine tebi.Ograniči svoju
slobodu na mjeru kojom nećeš ugroziti slobodu drugi.
Koristi slobodu tako da pomogneš,ne samo sebi nego i drugima
da udobnije i ljepše žive.
Recimo ne bi trebali reći ja sam slobodan da živim kako i gdje
ja želim,a našim roditeljima je potrebna naša pomoć.
Isto tako naša sloboda je da se razvedemo jer više ne volimo
našeg životnog,a u braku nam nema ni nasilja ni mržnje
ali istovremeno i naša djeca imaju pravo da žive sa mamom i tatom.
Da bi se razveli moramo ugroziti pravo naše djece.
Naše je pravo da idemo gdje želimo i ostanemo koliko želimo
ali pravo naše obitelji je da smo s njima.
Naša je pravo da hodamo goli no pravo društva je da ne gleda
gole ljude oko sebe.Naše pravo je i da se napijemo i psujemo
ali pravo drugih je da nas ne gleda pijane i sluša psovke.

Sufražetkinje se ne bi složile s tobom, one su se borile da žene mogu raditi zajendo s muškarcima, za njih je to sloboda. A opet, žena koja radi je slobodna od muškaraca ili tuđih financija. Da si htjela, vjerojatno si mogla biti s nekim da te uzdržava.

U priodni znanostima postoji nešto što se zove - stupnjevi slobode. Evo i definicije:

degree of freedom (stupanj slobode) Sposobnost varijacija u (kemijskom) sustavu. Broj stupnjeva slobode u sustavu može se definirati kao broj neovisnih intenzivnih varijabli (npr. temperatura, tlak i koncentracija u različitim fazama) koje su potrebne da se definira sustav u cjelini ili kao broj varijabli koje se mogu neovisno mijenjati a da ne uzrokuju promjene u fazi. Engl. sin.: variance. Cf.: phase rule.

Da se malo i našalim.
Moja je sloboda da iskoristim ovaj lijep dan i idem vani pa
ću tu slobodu i da iskoristim.Vaše pravo je da sam ovdje
na blogu s vama,ali ću vam oduzeti to pravo i odoh.
Pozdrav do večeras :)))

U prijevodu, u svakom sustavu postoje stupnjevi slobode, tj. nešto što se može mijenjati, a da sustav ostane sačuvan.

Pozdrav, Tape :)

Recimo, brak je sustav. I u tom sustavu postoje stupnjevi slobode, tj. postoje stvari koje su dozvoljene a da sustav opstane. Naravno, postoje i stvari koje će uništiti sustav. E, pa ako je netko svjestan da uništava sustav, a što mu reći?

I onda tako netko tko uništi jedan takav sustav, ulazi opet u jednaki sustav. I ima želju ući i u treći, četvrti...

Svaki odnos između dva čovjeka je sustav. Odnos čovjek - životinja je sustav. Odnos = sustav.

Znači, svaki sustav ima i slabe točke. U održavanju/rušenju sustava najvažnija je - informacija. Znanje. Svjesnost. Jer često ljudi održavaju loše sustave, a ruše dobre.

Mislim da se sloboda uči u prirodi i odnosima u prirodi. Ono što na taj način spoznamo i prihvatimo, što uđe u naš um: to je sloboda ( možda je čak i toliko slobodna da nema definicije već je za svakog stvoren njegov uzorak slobode, kažem: Možda! )
I ovaj komentar je dio moje slobode.