Laprdarij

Nije bitan on ili ona. Ne biramo mi njega ili nju zato jer su oni ovakvi ili onakvi. Biramo ih zato da u nama probude neki određeni osjećaj. Mi unaprijed imamo predodžbu o tom osjećaju, znamo da želimo osjetiti to i to, i onda tražimo njega/nju koji će u nama to izazvati.

Drugim riječima, imamo kutijicu (očekivani osjećaj) napravljenu po svojoj mjeri, i onda, poput onog princa koji je tražio princezu prema (Pepeljuginoj) cipeli, pokušavamo njega/nju ugurati u tu našu kutijicu. Ako se on/ona da ugurati, i doduše vire van neki dijelovi, onda je ok. Dok je ok.

Nitko ne voli biti u tuđoj kutijici, apsurda li! Ne znam kako vi, no ja točno osjetim taj trenutak kad me on počne uguravati u kutijicu. I opirem se. Želim da dotični kutijicu prolagodi meni, ili još bolje da ju odbaci, a ne da se ja moram iskrivljavati i lomiti ne bih li stala u kutijicu. Želim da me vidi onakvom kakvom jesam, sa svim mojim manama i vrlinama, i da me prihvati takvu. To svi žele, zar ne?

Promatram priče ovdje na blogu. Bome, ovdje je većina s vrlo definiranim kutijicama. Nije ni čudo da su prazne.. A glavni građevni materijal tih kutijica je - strah. Tj. ego. A po meni, ego = strah.

A od kutijice se ne vidi onaj drugi. Taj drugi nema šanse. Jer nema osobnost, ima samo osobinu - stane li u kutijicu ili ne. Nije bitan on ili ona kao cjelina. A šteta... Jer najčešća kutijica ovdje je strast, prva zaljubljenost..

Po meni, nadublji osjećaji su upravo oni nakon prve strasti i zaljubljenosti, oni kad se on ogoli sa svim svojim slabostima, i kad on ugleda sve moje slabosti, kad ugledamo jedno drugo onakvima kakvi jesmo, i volimo se takvi slabi i nesavršeni.

Liddy lijepo piše. Da, slažem se s njom.

Odbacite kutijice i vratite se bivšima, prekinutim pričama kad je trebalo postati najbolje - očevima i majkama svoje djece.

bingo
meni se svidi svaki kad mu napišem 2,3 pjesmice i iscipelarim ga
obično je to kad me nogira pa mu skačem po živcima
e onda se zaljubim, u stvari, uu samu sebe i u to kako ga dobro zajebavam i koje mu lipe pjesme i osmrtnice pišem
na kraju mi svaki lik u kog se zatreskam (a to je svako malo), dođe ko projektor
ko vidovnjaku karte u koje uopće ne gleda dok predviđa nešto,, ali moraju biti na stolu
trinba mi samo ko inspiracija

kad se to istroši, kad ga izajebavam sa svim čega se sitim, onda mi je malo prazno i tužno dok se ne zatreskam drugog

a kiad izviri iz te ktije o kojoj pričaš, bum čekićom po glavi
to me najviše veseli
ali njih baš i ne
što mene opet dodatno veseli
iako se nekad dogodi to da se osjećam ko da sam sebe mlatnula čekićem
eto šta sve trpim zbog ljubavi

Hm, dobro da nisam muško i da nisi zaljubljena u mene :)

ma ne mogu se prisiliti kad je žensko u pitanju
ali mogu se npr. danas zatreskati u đedu ponovo ako tako odlučim
odoh u firmu po prnje
da se u 6 ustanem, ne bih vikendom prije 12 iz stana, nema šanse
moram u firmu pa u kik pa u ofertisimu
tražim neke igračke drčini doli
oiste stvari i u nami, ali 3 put skuplje
zadnji put sam im naručila svitleće vezice za tene i kape sa svjetlima s e-baya
išli su u tom na božić na ponoćku

Baš sam se neki dan sjetila kako sam kupovala igračke djeci, i kako je to u nekom trenutku prestalo, prošlo par godina nisam ni primijetila. Sad ni ne znam gdje se kupuju igračke. Znam da sam poharačila Namu na kvatriću, tamo je bilo dobrih.

Pušaka na kuglice sam kupila barem deset, i više, trajale bi jedan-dva dana..

u ofertisimi
jedino nigdi, ni u mileru ne valjjaju pištolji na balone
80 kuna pištolj i ne valja, nema balona
jedini koji valjaju se prodaju kraj crkve sv. ante 13.6.
a zaboravvila sam pitati lika di ih nabavlja
priko e-baya nijje, točno znamm da su isti tammo ko i u mileru i ne valjaju
najbolje iz milera je bref crveni za vlagu
počela sam lupati
odoh
živila

Ovi tvoji komentari su mi super - o njima kao projektorima :) Prvo sam spremala samo svoje tekstove, a najveća vrijednost bloga su komentari..

Ajd, uživaj!

lijepog li dana...

vidila sam te na kugle, ali ne smin im to kupiti, gađat će odma i fratra i općinskog državnog odvjjetnika
a ovaj drugi jje ko prdokurac, kreten i egomanijak, na sve se ljuti
odmah bi reka da sam ih ja nagovorila

Haha, moji gađali tamo po selu, pa su kokoši zobale te žute kuglice, valjda mislile da je kukuruz, Onda sam im zabranila da sirote ne krepaju

ma znaš što je najbolje na blogu
llikovi ko što je đeda ili ko što je bio mave
bilo što napišeš, možeš napisati i priču za nobelovu nagradu i doktorsku disertaziciju ili staviiti šljaš sliku i link, oni dođu i trube svoje
šta god i ko god napiše, doša bi mave i vika - sidi na aparat za hot-dog
i bog
ajd Bog

haha.
dobra fora
da je bilo kokoši hraniti mecima
kakvo li bi meso ispalo
napucana pietina
ajd odoh

Tak je, svi mi trubimo svoje :) Netko više, a netko manje prepoznatljivo... A i tko će se mijenjati pod stare dane..

PVC piletina.. može stajati na suncu tjedan dana, ne kvari se

U tom selu mi rekli seljaci da ako se kokošima da da zobaju stiropor, ne kljucaju svoja jaja. Inače ih pokljucaju pa seljaci nemaju jaja. Tako da su tamo kokoši navikle na polimere..

Možda ih kljucaju, ali je ljuska jajeta od stiropora pa ga ne mogu prokljucati.

ljudi u kutijicama.. da nitko neće, osim silom ugurati i/ili trpati druge, (osim ona jedna, posljednja kutija.. tad su svi jednaki).

al daleko je duble ovo s kokicama i metcima, pogotovo izbor osoba koje bi ATS (djeca) gađala.. Opasna 'koka' je ATS, kvoca, .. i pogađa.