zmajić

Htio bih da stavim
svoju glavu
na tvoje grudi
mokre od suza mojih

Da tako mokar čist
usne tvoje dotaknem
dok šutiš i u strop zuriš
da odem da nestanem

I neću pkakati više
ni tužan biti-kunem se
moj osmijeh će doći-kasni
i jutra vedra za tebe

Vjeruj sve što kažu ti
da zbog ljubavi izgubljene
pijane usne ne lažu
što o meni kažu vjeruj im

Pitaju me ponekad za nju
Od mene odgovora nikad nema
Samo se sjetim tužnog pogleda
I sna jednog ne dosanjanog

Sve je na dohvatu
A opet tako daleko
Sve je izgubljeno prije
Kao igla u plastu sijena