Laprdarij

Mobitel. Kćeri sam kupila novi, a sebi uzela njezin stari. Sad mu je peta godina. I jadan, umorio se. Ošla ja u chipoteku po nekakvu ljepljivu traku, i kad tamo prodaju povoljno mobitele. Pa što si mama ne bi kupila nešto novo, stalno krparim sa starim mobovima.

Nije mob već odavno samo mob. Ok, ima kameru pa ima čak i dobre fotke. Budilica - više me ne budi ništa osim moba. Dobra mu je i ona svjetiljka. Jučer sam mijenjala žaruljicu žmigavca koristeći tu svjetiljku.

Došli mi na more nedavno, i naravno u daljinskom za satelitsku krepale baterije preko zime. Nema tv-a do ujutro. Veli moja kći, imam ja aplikaciju u mobu - daljinski. Fakat? I ona to uključi, i satelitski prijemnik reagira! E, to me je oduševilo. Mob - alat za sve. Daljinski radi i za tv, i za satelitsku..

A danas me razveselila aplikacija - piano. Skinem ja to i ono tipke, može se svirati. Jest da su male i da ih nema puno, ali svira! Guba!

Ima li kraja tomu?

Mislim si ja, kako da izbjegnem pisanje dnevnika na poslu? Jer pored sve ove tehnologije ja pišem rukom u teku. Doduše, to je jedino i što pišem rukom. Ponekad, kad ne stignem pisati, pričam u mobitel pa poslije zapišem. A na pamet su mi pale i one google goggle - google naočale s kamerom. Imaju li kameru? Pa nek snima sve što radim.

To više nije mobitel. To je personal assistant. P-ass :) Ovo sam ja sad izmislila.. Dobro zvuči :) Taj me P-ass podsjeća što trebam, vodi me (GPS), budi me, preko njega kupujem, naručujem, putujem svijetom... U njemu imam fotke najmilijih..

P-ass, dobar sluga, loš gospodar. Hja.

Coco burasta većer:-)), jesi na moru??

Ja i ne znam sve mogućnost koje ima moj Galaxy s5, a znam ih dosta :)))

Yui, kak si?

Nisam, Bis. Idem tek krajem srpnja.. Uživam u Jarunu dok nema bolje..

mogle bi popit soka, kafe, vinčeka, pivce??

Juicy, ma ni ja ne znam, da nisu djeca pokraj mene, mali tehnofrikovi, ne bih ni ja znala. E, dobra mi je i ona aplikacija koja prepozna glazbu, joj, da mi je to bilo kao mladoj, Shazam ili tak nekak

Može, Bis :) Javim ti se kad bum dole, pa ili ja kod tebe ili ti kod mene, ili na pola puta :)

Važi, dogovoreno!:-)

nočko

Noć, Bis :) Čuvaj more. Čujem da ima neki morski pas tamo.. Divlje svinje, medvjedi, kažu da su sad i srne došle, više se životinje ne boje, pa još i morski psi..

ma osim gnjurca i galebova ja niš ne vidim:-))))))

Meni doma dolaze, na par metara, ja ne želim vidjeti pa opet vidim :(( Uzet ću si frulu pa ću im svirati, možda pobjegnu

jednog si pripitomi ako već nisi, čuvat će te pred navalom ostalih:-)))

offff

:))

Ako se netko ovdje razumije u Svemir, onda sam to ja. Gledala sam neki dan i film Interstelar, i sad znam sve i o crnim rupama, i o skakanju kroz dimenzije. Super film! Genijalan! Zašto je neki film genijalan? Zato jer napravi pomak u mojoj vlastitoj glavi. U tom filmu sam spoznala što bi značilo vrijeme kao dimenzija.. mislila sam da mi je to jasno, ali to tek sad kužim. Vrijeme - dimenzija. A ono što me prevrnulo u tom filmu je zaključak - zajendički nazivnik svega toga, i Svemira, i vremena kao dimenzije, i crnih rupa je - ljubav.

Ljubav - to je ključ. Za sve.

Ne strast, niti sex, niti zaljubljebljenost. Nego onaj blaženi osjećaj koji neje vezan uz objekt. Ono u nama, ono što smo mi.

Mene tak zna šusnut ta ljubav :) Uh.. ah.. Kao da poletim, sve mi nekako lagano..

Ček, da prepišem komentar kod Liddy

Evo:

Evo, ja shvatila da kad dođem na posao nasmiješena, dobre volje, svi su oko mene nekak mekani. I sve mi ide. Baš sam u ponedjeljak imala jedan teški razgovor sa strancima, nešto smo radili za njih i prvi dojam njihov je bio da to i nije baš dobro. No, ja baš bila dobre volje taj dan, iako me danima prije mučilo što će biti s tim, i na telekonferenciji su stranci smekšali, na kraju su rekli da je to super, i da prihvaćaju suradnju s nama. Jednostavno, zračila sam. Bila sam neodoljiva. A i zašto ne?

Fukushima je nula kad mene šusne ljubav :)

Ajd, tko ovdje na blogu zrači ljubav? Osim mene?

ojla cure, vidim da sam propustila malo druženja...al što mogu, moram ići spati! noć svima

Uglavnom nickovi koji nisu na liniji fronte.. Evo, prva mi pada na pamet Bis, jer smo mali prije ćakulale, pa Purpurna, pa Amygdala, pa Plavapotočnica, pa Liddy - drago mi je da je tu, pa Mai - Maina je ljubav ponekad bodljikava, ali žena zrači! Pa Vrbica, genijalna Vrbica :)

Mai, laku noć i lijepo sanjaj :) Sutra vrlo vjerojatno dođem na čagu

Pa Caffedolce :) Nevrica je isto mila :) Pa CrystalClear na neki svoj način..

I naravno pomirljiva Donna! Sve same ženske.. ima li neki muški? Ima.. Perce, Tape, Raky.. baš su dragi :)

I tak.. kad dođem sim i vidim njih, lijepo mi je.. Zašto su mi dragi? Jer ne robuju egu.. i mekani su, fakat šire ljubav..

I s njima se može o svemu, a da se ne zapadne u vrijeđanje, i 'tko je u pravu'

Oni su nekako ostali svoji, nije ih odnijela virtuala..

Nije im duša ođonila.

Borim se ne zaspat jer ću se probudit u 4.. aaa

već smo u startreku, replike..
https://scriptionize.files.wordpress.com/2009/05/6a00c2252963c0549d01101682
21a5860d.jpg


software je sve (i svemoguć). Sve se može napraviti, samo se treba sjetiti. Ništa neobičnog u mogućnostima običnog phonea koji bi prije (koliko recimo 40 god) bilo nešto 'svemirskog'.. sve je postalo tako obično da ni ne primjećujemo većinu takvih sitnica.
btw, novi termin je device. Uređaj.
Još da se s ljubavlju može tako nešto.. ona je pak nepromjenjiva. Ima je ili nema...