jube

Idem u Padovu,na obranu diplome,koju sprema moj dotore! Drago,pametno,skromno i u svemu posebno dite! I sad naviru kao rijeka uspomene. Pa on je već jedanput diplomira?!Jer bio je u mom stomaku,na obrani moga diplomskoga! Prije 27 godina! Dragi Bože,kako to vrjeme prolazi,teče?!....Uvjek bio drugačiji,ozbiljan,odgovoran i savjestan! S pet godina je odlučija" Mama,ja ću bit doktor i lječit ću ljude! I otada nikad diskusije,ni dileme!..Uvjek odgovoran,nikad polovičan! Mama je posebno bila sretna što je rastao i kao čovjek,kao predivna,senzibilna,vjerna,empatična osoba! Onda bi mi rekao"Mama šta se čudiš,pa ti si me to tako učila!?" To je ona najvažnija lekcija ljudskosti i dobrote,što se ne uči u školama i ne dobije s diplomama....Ako je u djetinjstvu i napravio koju mangupariju,to je bilo na nagovor sestre ili brata!?:-).. A kad su mu ukrali patike rekao je" Ma nema veze mama,vratit će ih sutra?!" :-) Ne iz naivnosti,nego pretjerane dobrote i poštenja!!....A kad je odlučio studirat medicinu u Padovi, u meni se nešto teško prelomilo!... Želila sam da poleti,da napreduje,da ostvari snove,a opet sam znala,viđat ću ga samo za praznike,par puta godišnje?!... A kad završi,možda još i manje?!... Pa sam često bila tužna,a opet uvjek beskrajno ponosna i sretna! I još posebno kad se zaljubija sretno!.. U svoju Nadalinu,moju buduću nevisticu! Jer šta će ti sve škole i fakulteti,ako nemaš sriće u ljubavi!!??...Eto tako?!...Opet se mješa mala tuga i ogromna sreća!!... Stigli smo do cilja!!!...Moj dotore i njegova mama!!... Uvjek mu velika podrška i potpora!?:-) Ljubav majke i sina!!!...Ljubav nenadoknadiva i nenadomjestiva!!... Vrijeme je za veliko slavlje!!..Čestitam,moj voljeni dotore!!!!!!

Raduj se zbog sina i čovika. Čestitam.:)

Prekrasno.
Skidam kapu i mami i dotoru :)))

Dirljiiva priča

Nikad nije previse ulagat u dijete.....vrati se stostruko!
Cestitam na diplomi, jos vise na odgoju uspjesnom!-:))))))

Bravo :)