Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Kad sam zavoljela tog čovjeka nisam ništa znala o njemu iako smo bili svega nekoliko ulica udaljeni. Ono što me privuklo njemu nisam si znala objasniti , kao ni što je njega dovelo meni. Znam samo da sam u njemu vidjela nešto što sam htjela dotaknuti , iznutra i izvana...
Između strasti , u vremenu dijeljenja svega i svačega , vremena i prostora tekli su razgovori o nama.
Saznala sam sve o njemu.
Njegov otac je ubio njegovu majku kad je imao 1,5 g. Zaklao ju je. Trijezan .
Odležao je 12 g zatvora , odselio u grad odakle je i došao , oženio se ponovo i dobio još dva sina.
Umro je prošle godine prirodnom smrću.

Njega su odgojili baka i djed . Majke se ne sjeća ,a oca je vidio prije 2 g. prvi put . Otišao je da vidi kako izgleda ta osoba koja mu je oduzela djetinjstvo i što mu ima za reći .
Ništa mu nije imao za reći . Jad i bijeda.

Na njemu je to ostavilo hrpu ožiljaka . Činilo mi se gdje god da taknem zagrebem po nekoj rani. I da svaki put probudim ranjenu zvijer. Znala sam odakle sve to dolazi , znala sam da mu mogu samo ublažiti rane , ne izliječiti , time što ću ga voljeti u svim njegovim oblicima , sa svim njegovim vrlinama i manama kojih je bilo na pretek.

Boljela me njegova užasna potreba za pripadanjem. Bilo čemu i bilo kome.
Usjekle su mi se u mozak njegove riječi :
- Znaš što sam najviše mrzio u djetinjstvu ? Pitanje - čiji si ti mali ? I onda kažem ime majke ,a oni odmah - a, to je ona .... pa ti sažaljivi pogledi , zgražanje.
Što su meni moji roditelji ostavili u nasljedstvo ? Zločin i kaznu.
Zato ti kažem više puta- smijem se ,a plače mi se.

Kroz njega sam spoznala tu strašnu istinu i pozadinu priče o jednom ubojstvu majke i što ostane poslije toga.
On jest čovjek bez kriminalnog dosjea , ali vidjela sam ga u nekim fazama kad je malo trebalo da sve završi loše. Znala sam da se tad borim sa demonima u njemu, mržnjom i osvetom. U njemu je ključala krv i tražio je probleme . Uspjela sam ga svaki put izvući na površinu , vratiti , smiriti i izvući iz njega ono najbolje , ono što sam cijelo vrijeme vidjela u njemu.

Ne znam koliko puta mi je rekao da sam ga digla sa dna i da će to pamtiti dok je živ.
Znam da hoće ,a znam da će još milion puta pasti na dno... samo ja neću biti tamo da ga dignem , biće netko drugi tko će to željeti i znati.

lijepa i tuzna prica, djeca najvise pate u takvim zajednicama gdje je nasilje i ubistvo ...

poznajem dva muskarca ciji su ocevi izvrsili samoubojstvo zbog svojih zena, kao nisu mogli izaci na kraj s njima, ogromna kolicina ljubavi je bila potrebna da oni (sinovi ) izadju na pravi put, njihove zene su dobile uloge koje zahtjevaju puno od njih, ljubav i samo ljubav u nedostatku toga neki ljudi postaju zvijeri i bog da mi oprosti tad je bolje da izvrse samoubojstvo nego da ubiju neduznog

U svemu tome pate najviše djeca i sad je samo pitanje sreće ko će se naći na njihovom putu .Netko tko će te rane uspjeti liječiti ili otvarati ...