Laprdarij

Sviđa mi se ona izreka:

Ne vežemo se mi za one kakve bismo htjeli (lijep, bogat, pametan) nego za one koji nam trebaju (alkoholičar, nasilnik, patolog - rekao bi Banditos).

Ili tak nekak. A trebaju nam za naše vlastito iscjeljenje. A preko našeg iscjeljenja iscjeljuju se naša djeca, naši bližnji, pa i čitavo čovječanstvo. Odgovornost je to.

Ono o čemu razmišljam je što nas to točno privuče kod nekog. Kažu da prilikom upoznavanja nekog u glavi provedemo kompliciranu matematičku obradu i pretraživanje naše unutarnje baze podataka, preklapanje matrica. Osoba koja nam klikne zapravo se poklapa s tom nekom slikom ili slikama koju nosimo u sebi. U osobi koja nam klikne zapravo prepoznajemo pattern (obrazac, uzorak, mustra) koji u sebi imamo.

Eh, sad, u nama je hrpa tihi različitih patterna-mustri, no one mustre koje su nam najpotrebnije za iscjeljenje (za ispravljanje krivih Drina - odnosi li se to na rijeku ili na cigarete?) one vrište iz nas i sumanuto vape za osobom koja će imati isti takav uzorak.

Što je osoba sličnija toj mustri-uzorku, jače će nam kliknuti. Ok.

Ono kaj si mislim je - otkud taj uzorak sve dolazi? Najjači uzorci dolaze iz djetinjstva, najranijeg, to su pečati koje nam je dala okolina, to su načini preživljavanja kojima smo se morali prilagoditi, to su načini kako dobiti pozornost. A preživljavanje znači - od umiljatog osmjehivanja, do zatvaranja srca ako smo s nekim nasilnikom kako ne bi bilo povrijeđeno, ušutkivanja samog sebe, zatupljivanja emocija. Grozno, jel?

No, to je jedan dio. Drugi dio dolazi nam od naših predaka, nasljeđem. To bi recimo bilo karmički. Točni putevi tog nasljeđivanja naravno meni nisu jasni, no postoje pokazatelji kako bi to išlo. Tu su duše upetljane, o tomu sam već pisala. Komplicirane su to stvari.

Još je i ok ako iscjeljujemo vlastita iskustva iz vlastitog ranog djetinjstva, jer su to recimo 'plitke' povrede, iako nisu, ali relativno jesu. Ali kaj kad moramo iscjeljivati ono što je naša baka recimo krivo napravila ili što je njoj krivo napravljeno? A i toga ima, puno više nego mislimo, tj. moglo bi se reći da je pravilo da nosimo i taj neki uzorak naših predaka koji nas prati. Koji popravljamo, i čudimo se otkud sad to.

Ono što me zabavlja je 'čitanje' tih uzoraka koje nosim u sebi. Jebte, nikad dosadno! A čitam ih promatranjem onog što mi se zbiva, kakvi mi ljudi dolaze, kakve situacije mi se događaju. Taj uzorak je 'crvena nit' koja se provlači kroz sve: promatram, gledam, pamtim i u jednom trenutku mi se samo posloži. To!

Ne dolaze nama osobe da bi nas razveseljavale, zabavljale, opuštale, već zato da nam pomognu pri iscjeljivanju. Što je situacija, osoba 'teža', važnija je lekcija. Brži je napredak.

Izbjegavanjem osoba, situacija, samo gomilamo, i vraća nam se u jačem i gorem obliku. Pa si mislim, ako ne odradim ja, ostavljam u amanet svojoj djeci. A to nije u redu. Kad sam već svjesna toga, i kad to znam, ne mogu se praviti da ne znam. Uh!

Razmišljam danas kaj sve trebam napraviti kad dođem doma. A jučer sam isto tako napravila plan no po ovoj vrućini mogla sam samo nešto tipkati mičući samo prste. Ako krenem nešto raditi, lije iz mene. Kud valunzi, kud vrućina. Za danas najteže što ću raditi je - blog. Idealno za vrućine.

Nadobudno sam krenula u Bauhaus. Prvo, u slavonskoj je otvorena samo jedna traka, gužva za pp. Drugo, dođe u Bauhaus kupiti one mrežice za pipe, a oni nemaju niš prepoznatljivo. Znam da treba plavu i žutu, a oni imaju svih dimenzija, ali nemaju boje. A ja naravno doma ostavila uzorak. Niš, kako došla, tako ošla, s tim da mi se je auto još usijao pred Bauausom.

m, m, ova slova ponegdje fale

Lagano mičem prstićima. I jedem svježi sir s limunom. Lagano.

Kako vam ide razdvajanje otpada? Meni trebalo par dana da se organiziram, i od onda uživam! Nije da baš operem svaku konzervu kak spada, ili plastiku, no težim k tomu. Nekako mi žao vode. Muči me kaj imamo onaj plavi četvrtasti kontejner za papir u koji se ubacuje kao u poštanski sandučić. A ja imam puno papira, pa zvjeram gdje ima pravi kontejner s poklopcem.

I kamo se bacaju trajne žarulje? Ako netko zna, pliz info.

Maštam i o kompostištu. Možda i izmaštam.

Baterije uredno skupljam i hitim u kutiju za baterije.

Išla neki dan na plažu, a na stazi - zec. Stoji u hladu i gleda me. Ja se približim, a on se malo odmakne. I tak je išel ispred mene par metara, pa onda skrenuo u šumu. Vraćam se s plaže, a on u istom hladu :)

Veli susjeda, vidjela je malo lane, malo, malo, valjda par dana staro, na toj istoj stazi

Razmišljala sam da nabavim nekakvu mrežu, recimo onu od gola nogometnog, pa da postavim na stazu divljih svinja. I lijepo ih ulovim, zavežem i pozovem lovce. Ili policiju. Ili novu tv.

Vjerujem da lov mrežom nije zabranjen. Da nije čisti kamen, i da mi se da, iskopala bih rupu na toj stazi, duboku za barem 10 svinja. Pokrila granama, i dalje isto. Lovci, policija i/ili nova tv.

Ili da obučem debelo odijelo, ono za treniranje pasa, pa ih idem tjerati po šumi. To kad malo zahladi..

Vidjela sma u Areni imaju masku nekakvog velikog patka, da to posudim pa kričim po šumi.

A mogla bih kupiti i par kila papra pa prosipati po šumi. Svinje imaju jaki njuh. To je humano. Lijepo će otić.

Ruju po šumi, možda ima tartufa.

Da se vratim temi.

Vrhunac sreće bio bi: sresti osobu koja nam treba za iscjeljenje, koja je isto svjesna svega toga, i s njom svjesno prolaziti taj proces.

Znam jedan mlađi par koji su se tako sreli, 4 godine su prolazili razne faze, oboje svjesni, i sad se vjenčavaju sljedeći vikend. Sretno im bilo :)

Biramo nesvjesno prema negativnim karakternim
crtma svojih roditelja ili karakternim crtama koje
mrzimo u sebi..to nam je potrebno za vlastito
izlječenje, ono što nas početno privuče kod
partnera, to je ono što nam smeta kasnije..:))

autor Harville Haindrix, pisac knjiga o ljubavi