Laprdarij

Pitam se ja, što je uopće ljubav? A onda, postoji li bezuvjetna ljubav. A što je s nagonima? Je li ljubav - nagon?

Ako se ljubav pokazuje rječju 'volim', onda ja imam ljubav prema lubenicama. A nemam. Imam nagon za utaživanjem gladi, a lubenica me zavodi tim slatkim osjećajem u ustima kojeg želim ponavljati. Ugoda.

Moje je shvaćanje da je ljubav božanska kategorija. Ljubav nema objekt, ona je stanje. Kad sam u stanju ljubavi, sve je oko mene lagano, sve prihvaćam takvim kakvo jest, nemam potrebu igrati igre i pecati pozornost.

Prema vlastitoj djeci osjećam nagon da ih zaštitim. To je kod mene jaki nagon, jači o seksualnog. Tako ja to osjećam. A kažu da je seksualni nagon među najjačima. S druge strane, kad u svojoj djeci vidim osobine koje mi nisu drage, kad se pitam u kojem to smjeru ide moje dijete, kad radi ono što ne da ne volim, nego ne podnosim, pitam se gdje je ta bezuvjetna ljubav? Ako netko soli moju ranu, pa bilo to i moje vlastito dijete, teško je imalo voljeti, a pogotovo ne bezuvjetno. Jer osim nagona za zaštitom djece, imam i nagon za zaštitom sebe. Pa sam stoga zaključila da u zemaljskom životu nema bezuvjetne ljubavi.

Ne mislim da sam (bila) neka dobra mama. Ok, ima i puno gorih. Prvih godina se nisam ni snašla u ulozi majke. Radila sam stresni posao, s noćnim dežurstvima, i to me je koštalo živaca. Djeca su znala biti zakinuta zbog mojeg umora. Otac ih je čuvao preko dana i kad bih ja došla doma, sav ih je sretan prepustio meni. Što je i u redu. Ali ja bila na izmaku snaga..I, naravno, zbog mojeg neznanja. Kako je vrijeme prolazilo osvještavala sam što sam i kakva sam, trudim se biti što bolja mogu, no šteta je počinjena. Popravljam koliko se može.

Biti majkom je teško. Da su mi rekli, ne bih im vjerovala. Jer se to niti ne može opisati. Bilo mi je preteško jer nisam imala logistiku. Još se oporavljam od tih dana, još sam umorna i iscrpljena. Gledam neke mame kako ostavljaju djecu baki i dedi, pitam djecu gdje je mama, ne znaju. A ja s njima danonoćno, 365/7/24. Kod oca su bili nakon rastave par dana, a i to me je koštalo više nego da nisu bili. Kad su bili mali vapila sam za par sati odmora, ali odmora da se mogu opustiti. Ljetovali smo jedne godine moja obitelj i roditelji mojeg muža. Poslije ručka, baka i deda se lijepo legnu jer moraju odspavati, a ja ne znam kamo prije, jedno dijete spava dvaput na dan, drugo jedanput, i to se naravno ne preklapa, pa sa svakim djetetom budi, hrani, presvlači, zabavljaj.. Nisu se sjetili reći - odi se odmori. Imam traume iz tog razdoblja. PTSP.

Obzirom da su djeca bila zapravo jedino sa mnom, naravno da je i moja odgovornost velika. Za sve što im ne bude štimalo, ja ću biti kriva. Što je i točno. Eto, samo se nadam da će krenuti dobrim putem i da će naći svoje mjesto pod suncem.

Dobro je netko rekao (a i u Malom princu se to spominje). Djecu volimo onoliko koliko smo uložili u njih..

A isto tako imam jaki nagon za imanjem djece. Otkad znam za sebe. Fala Bogu da me je uslišio.

Ma, prekasno sam se rodila. Vrijeme plemena je bilo moje vrijeme.

Imam nagon za imanjem djece, ali iskreno nisam baš nešto voljela djecu prije svoje. Išla su mi na živce. Nisam ih nimalo razumjela.

Ponekad pomslim da moju djecu njihov otac voli više od mene. Baš ono - voli. Ali ne zna pokazati ljubav.. Ja se brinem o njima, i odgovorna sam, i bla..

c/p
"Veza između majke i djeteta je jedinstvena i ne može biti proizvedena od strane oca. To je zato jer je majka imala dijete u sebi, ali i zato jer postoji enegetska veza koja ostaje i nakon rođenja, nakon što se pupčana vrpca prereže. Kroz to emotivno tijelo i energetsku vezu, majka može osjetiti emotivno stanje svog djeteta bez obzira gdje se nalazi fizički. Ta veza ostaje najčešće dok dijete nije spremno napustiti dom, kada majka osjeća bol uslijed prirodnog djelomičnog ili potpunog prekidanja te energetske niti.Ovo je jedina zdrava verzija energetskih niti (veza) koja postoji. Sve druge niti su parazitsko vezivanje."

Kod jako malo očeva i djece sam uočila slično povezivanje....što samo potvrđuje gornje rečeno.

Jano :) Kaže meni frendica koja zna te neke stvari, da duša prije nego se spusti, prvo izabire oca, i mota se oko oca neko vrijeme. A tek nakon toga bira majku.

Dobra je ta teorija da djeca biraju roditelje. Onda im mogu reći - kaj ti ja mogu, sam si si izabrao!

:)

poznam terapeuta koji radi na 4toj dimenziji
i često mu je muka kad vidi načine energetskog povezivanja između ljudi

Djeca su nas birala jer trebaju upravo nas da odrade zemaljske zadatke koje su odabrali. Mene preplavi neka nježnost kad pomilsim kakvog su oca izabrali, jadnički moji. Izgleda da su si dali teške zadatke.

Jano, to je jako zanimljiva tema! Moje je znanje intuitivno i iskustveno. Vjerujem da svatko od nas osjeća puno više nego što je svjestan, i da se te veze među ljudima inače osjete.. A netko tko je senzibilan i iskusan u tomu - sigurno mu nije lako. Baš sam neki dan razgovarala s jednim udomiteljem žena koje su socijalni slučajevima i lakši psihički bolesnici, ajmo tako reći. Pa mi je pričao iz kakvih su familija.. prestrašno! cijele familije su 'iskrivljene'..

mogla bih se pohvaliti sličnim ocem svoje djece
iako su moji bili bolje sreće....ne viđaju ga

Ja sam na svojeg bivšeg bila ljuta, ma ne ljuta, prije razočarana.. a kako vrijeme ide, sad mi ga je žao. Čovjek ne zna, a ne zna ni kako da sazna.. potpuno izgubljen..

energetska povezivanja, ljudi doživljavaju kao crnu magiju
iako su prihvatili struju.....
ali, drago mi je da se sve više priča o tome
za sto godina budemo po tom pitanju na konju (barem magarcu)

Na jednoj seansi sam otkrila koliko sam povezana s bivšim i to me je iznenadilo. Uglavnom, jako. A prije toga bih rekla da nisam. Čudno je to. Rekao taj koji vodi seansu - da prekinemo tu vezu? Ja rekoh - ne, nisam spremna. To je veza s ocem moje djece. I to je jedinstvena veza.

Ta veza ima svoje mjesto i svoje značenje. Njegovo mjesto ionako nitko drugi ne može zauzeti.

istina Koko
bitno je da ne iscrpljuje...

Dobro je biti svjestan svojih vlastitih veza, i prema kome su. I kakve su.

kad to znaš, život postane ležeran...
i onda stvarno živiš...

Znala me je ta veza iscrpljivati dok ju nisam osvijestila. Sad se znam nekako nositi s tim, sve je zdravija..

Da, točno :)

Radost ljubavi je u tome što smo oslobođeni svog
malog Ega, i na neki način oslobođeni sebe, malog ega,
zato je čovjek sretan kada je zaljubljen..:))
Ali većina ljudi nije duhovno razvijena, i ego se opet
pojavi u formi borbe za moć u vezi, dominacije i
smanjene tolerancije, želje za mjenjanjem sebe i
napredovanjem, ali sve to ovisi o karmi i ljudima kojima
smo okruženi jer je okolina obično jača od snage volje,
sretan je onaj tko može cijeli život učiti i mjenjati se..:)

Nikada lagodan život nije stvorio velikog čovjeka,
rastemo samo kroz izazove, duhovnim tehnikama
nalazimo svoj mir i ne dopuštamo onda da prolazne
stvari pomute naš unutarnji mir i sreću, radost, mir,
ljubav, sve su to manifestacije božanskog u našoj
prirodi...:)) Kada radim ono što volim, to mogu raditi
20 h na dan, jer mi to hrani dušu kada održavam vrt,
društvo s interesantnim osoboma koje nas ispunjavaju,
planinarenje i priroda koja nas pun energijom i sli..:)

Bezuvjetna ljubav postoji, osobito između majke i djeteta
u ranim godinama, ali i kasnije, to je jedna od najjačih veza
u prirodi, onda postoji strasna ljubavm romantična, prijateljska
Zanimljivo je da se u braku smatra da je kvalitet manji dok se
odgaja djeca, iako i to može biti užitak, jer to ostaje iza nas? :))
hobiji :)