Laprdarij

Bila sam kod susjeda neki dan i on mi se žali kako je tu gdje ljetujemo velika buka. Pa nabraja: ovaj tamo je upalio motornu pilu usred dana i nešto pilio. Do njega se gradi kuća, naravno sad usred sezone, i smeta mu buka. A on samo želi mir i tišinu.

A ja se lako isključim i niš ne čujem. Jučer ujutro se sjetim tog svog susjeda i počnem slušati. Ajme! Ne moram daleko, slušam svoje susjede u zgradi. Jedni vuku nekakve metalne stolce po terasi, a kuća betonska, zvuk grozan! Kao da mi po mozgu dere. Drugi razgovaraju malo glasnije, Nijemci. Ti isti puše pa mi ide dim. Taj dim mi teško pada, tu se ne mogu isključiti. Treći susjed kašlje, valjda jutarnji pušački kašalj, i nije to obični kašalj, nego onaj kad na kraju izvlači iz pete hračak i samo čekam kad bu ga lansiral. Uuuf! Došlo mi da ga opomenem. A takav živi u Švicarskoj. Susjedi iznad mene imaju valjda malo dijete koje trčkara po stanu, pa malo malo zapne za nekaj. Sve se čuje, naravno. Ti susjedi svaki dan peru veš. A nemamo baš ogromnu septičku jamu. Čudni su ljudi. Kaj imaš prati toliko tu na moru, sve sterilno.

Moja je zgrada na rubu velike vrtače obrubljene kućama. A preko te vrtače čujem susjede kako pričaju, gotovo svaku riječ, kao da su mi na terasi. Ništa šuma ne popije.

I gle, netko pali motornu pilu. Fakat! A ovi koji grade kuću, nešto lupaju, ugrađuju klimu čini mi se. A bome ide i onaj 'Ribe, ribe!', dere se s razglasom po selu, malo potrubi.. Nije prerano, oko 9h, no ljeti ljudi spavaju u to doba.

Smetlari isto prolaze između 8-9h. Dum tres!

A ovo mjesto u kojem ljetujem je fakat mirno mjesto. Da mi susjed nije rekao, ništa ja od ovog ne bih čula. Ma, čujem ja, ali u pozadini. Ne smeta mi dok se ne skoncentriram.

Uglavnom čujem ptičice, prepoznajem kosa, zlatnu vugu, i nešto što bi mogao biti slavuj, pa lastavice. Čujem i šojke kako krešte. Na njih se isključim.

Jutros čujem buru. Konačno je rashladilo. I sunce piči kroz oprani zrak.

Noćas sam se pokrila dekom, koji gušt! Čak mi je i pod dekom bilo zima u jednom času.

Volim vrućinu, ma volim i hladnoću. Sve mi je ok, pogotovo na godišnjem. Uz more i treba biti vruće. Volim sunce, njegovu sjvetlost prije svega, pa toplinu. Volim i puni mjesec, kao što je noćas bio. Svijetli poput lampe, sve se vidi. Sjećam se planinarenja po mjesečini, ne treba lampa.

A kad je mlađak - zvjezdano nebo, aah! Uskoro će suze Sv. Lovre. Taman će biti mlađak..

Ove je godine suša, drveće je počelo žutjeti. Prošle vlažne godine nisam pazila na potrošnju vode, ali ove pazim. Žao mi izlijevati vodu u septičku, a bilje vene od žeđi. Pa onda nekako skupljam vodu u škafove i zalijevam, koliko je moguće.

Još malo pa idem u Crikvu, mala želi pramenove u nekoj živoj boji. Dok se ona farba, ode ja po špeceraj

Neki dan je ovdje bila gadna prometna, zatvorili cestu. A baš taj dan sam slala busom kćerinu frendicu u Zg. Niš, pričekali smo da se raščisti. Jadni ljudi!

Ljude pukne, pa imaju potrebu otići u prirodu.. Ja sam mladost provela u prirodi. Dok su drugi obilazili diskače u Zg, ja na Velebit. Ili u Liku, Gorski kotar, otoke.. Pa Alpe, razne, Dolomite..

Dolina Tamar: veličanstveno! Dolina okružena visokim Alpama, i onda ja mravac krenem na te Alpe.. Strahopoštovanje osjećam. Klanjam se pred tim brdima.

Planine imaju neku posebnu energiju. Koje opet zove natrag. Kao zaraza. Ljeti penjanje, zimi skijanje.. Imam slika hrpu, a nikako to srediti pa puknuti na fejs recimo. Nisu u digitalnom obliku, trebala bih ih skenirati.

Blažena ti, kad se možeš isključiti.
Ima veze sa koncentracijom, slaba sam u tome.

Juicy :)

I u Zg živim u zgradi, možda zato.

Kad dođem na more u 5. mjesecu recimo, onda je prava tišina.. Lijepo je i to. A lijepo je i kad se osjeti život, meni je bolje u zgradi nego u kući. Nije mi baš ugodno kad spavam sama u pustoj zdragi. Volim kad se netko muva.

Blaženi todorić! Izgradio Konzum ovdje u Crikvi, s garažom! A ovi lokalni nisu se sjetili da bi šoping centar mogao imati garažu, u hladu, auto hladan.. Nego sparkaj na suncu, plati, i kad dođeš do auta sve što si kupio se odmah i skuha. Skup zmenom.

Ili naprave mali parking na suncu, a veliki dućan. Pa naravno da ne idem u njega, koliko god bio povoljan.

Žao mi je lokalnih vlasnika dućana, pa im jedan veliki pobere mušterije. S druge strane, vremena se mijenjaju. Treba se prilagoditi. I ja se u svom poslu prilagođavam. Danas dućan bez parkinga je samo valjda za pranje love.

Da je naš narod složan, pa da se složi više njih manjih i napravi šoping centar.. lijepo s garažom, u hladu. Tu u Crikvi i nemaš kaj delat bez auta baš. Plus sva okolna mjesta..

U turističkoj turi po LA-u vodič nam je spomenuo neku ulicu, zaboravila sam koju, i tko je bio idejni začetnik (Rockfeller?), koja je izgrađena tako da se u njoj sve obavlja autom, i iz auta. A to je bilo prije puno vremena. To je bila dalekovidnost! To je i usmjerilo cijeli današnji svijet. Pa ako je on to mogao prije 100 godina (ne znam točno), valjda mogu i naši sada.

Lijep provod, Koko :)