Laprdarij

Danas sam negdje na blogu pročitala nešto kao da su mržnja i preziranje laki oportuni osjećaji. Kako smo različiti! Meni je oportuno biti nježna, i mirna, nasmiješena. Ne sjećam se jesam li ikad upotrijebila riječ 'prezirem'. I to mi je neopisivo ružna riječ. Jer uz tu riječ mi ide i onaj kiseli izraz lica.. brrr.. Grimasa 'prezirem'. Wah!

Isto vrijedi i za riječ 'mrzim'. Evo, sad razmišljam ima li nešto za što bih mogla upotrijebiti jednu ili drugu riječ. Ništa mi ne pada na pamet. Postoje ljudi u čijoj mi je blizini neugodno. Postoje i oni koje ne volim. Izbjegavam. I to je to. Ali ne znam nekog kog bih mrzila. Ili prezirala. Ma, uopće mi ne pada na pamet neki razlog zbog kojeg bih nekog mrzila ili prezirala.

A niti neki predmet, ili pojavu, ili kaj još može biti.. U mojem svijetu 'mrzim' i 'prezirem' ne postoje. Za mene su to teški osjećaji koje opterete onog tko ih osjeća, i on je njihov zarobljenik. Objektu mržnje ili preziranja je uglavnom svejedno. Ako je malo mazo, bude mu čak i dobro je prima energiju. Pa i izaziva.

A možda je to zato jer nemam problema s granicama. Pa ne dolazim u situacije da nekog zamrzim. I kaj još? Niš.

"Neki ljudi nikad ne pizde. Mora da žive grozan život."
( Prezir je naš, mi ga stvaramo na temelju nečeg, a mržnja je samo kontra ljubavi ). I ti i ja dobro znamo da su ti obje emocije dobro poznate. Zašto danas to ne priznaš, to je tvoja stvar. Ne vjerujem da postoje ljudi koji nisu osjetili mržnju, ne neku vječnu, trajnu, opsesivnu, ali ipak mržnju.
Ti si slobodna biti i Majka Tereza i čudi me da nisi to postala. Ja se klonim takvih emotivaca.

Utrpaš u svoje razmišljenje tisuću prepotentnih stavova, pogleda i onda kažeš da ne poznaš prezir.. Bravo. ( meni si rekla da ti je ispod časti sa mnom razgovarati. Što je to? Kako se to zove? Divljenje?

Ako sam to i rekla, a valjda jesam kad tako kažeš, to je valjda bilo kad si bio pijan. Iako to nisu moje riječi. A čini mi se da i sada nisis baš trijezan.

U odnosu na damu čiji si blog čitala, ti si ipak jedna nježna dušica, jedna dobrica i ne baš suviše pametna. Taman toliko koliko ti je potrebno.

Ako ne želim imati posla s nekim, to ne znači ni da ga mrzim, ni da ga prezirem. Jednostavno - nije mi u vidnom polju.

Nisam bio pijan od 2003,g, od operacije grla kad su mi napravili rupu na vratu. Mislim da bi tamo pivo curilo van!

Medo, ne da mi se. Ionako ćeš na kraju pobrisati komentare.

Ma jebala ti tu svoju jednostavnost. Voli i mrzi, rat i mir, zločin i kazna...budi nekada i normalna.

Opet konstruiraš svoju priču. Ne brišem ja komentare, već ti brišeš cijeli blog. Komentator to ne može napraviti.

Ti si izgleda od onih koji vole da ih se mrzi. Kriva adresa.

Medo, ti se ne sjećaš da brišeš svoje komentare?

Jaki su ti argunenti, ni da bih riječi. Jel ti prvi voljeni zato otišao?

Medo zvucis kao Vega dok dovrsava hvarsko vino.
Ne pretjeruj.

Bože... Medo, ja fakat ne mrzim, niti prezirem. Što ne znači da me drugi obožavaju. Evo, neki kao ti, ili Mmmka, to ne mogu shvatiti, misle da serem, bla, bla... Valjda me je teško prihvatiti takvom kakva jesam.

Jer ih ne brišem . Obrišem neku svoju glupost na koju se nitko nije osvrnuo. Možda 10 kometara u 10 godina,
A otkud tebi ideja da ja pijem i gostujem na tvom blogu. Zar za to treba hrabrosti i pijanstvo?

Ja ne poznam prijezir, ali poznam
potpunu ignoranciju...Također ne
poznam mržnju s emocijama, samo
MRŽNJU BEZ EMOCIJA, prema
PSIHOPATAMA!!

Pašemka, Coca ne treba advokata to je svima jasno još prije nego što si se ti rodila kao blogerica.

Sam si rekao da piješ, i da dođeš takav na blog, i da te je poslije sram.

Grozno zvučite kao čovjekoljupci.

Kazem ti sto vidim.

Ako mi je oportuno da sam nježna, ne znači da ne mogu izbaciti rogove. Ali ne uživam u tomu.

Nikad to nisam rekao za sebe. Možda samo kao hipotezu ili konstataciju što je moguće. Ako bi te zanimala istina, mogao bih ti reći da sam od 1990 , ( smrt moje majke ) pa do danas bio par Novih godina pod utjecajem alkohola i to vrlo oprezno. Na blogu nikad, ali koga zanima ovdje istina? Pašemku sigurno ne?

Nađite moj komentar ili moj blog koji miriše na kapljicu a s Rakyje sam često otišao pre dućan na virtualno pivo...

A gle, ti ne vjeruješ u ovo što sam napisala, pa nisam ni ja obavezna vjerovati tebi. Zapravo, kakva bi te moja reakcija zadovoljila?

A da sam upoznat s alkoholom i alkoholizmom...jesam. I kroz društvo i kao solo trinker. a i kao lijek.

Coco, dobro i pametno pitanje. Idem doma. Oprosti, Coco.

Veliki pisci oduvijek su znali da se studije
karaktera pojedinih likova najbolje opisuju
motivima koji te osobe pokreću u životu, a
ne pukim ponašanjem, a to je tvrdio i otac
psihoanalize Sigmund Freud! :))

Zato što sam upoznao dosta ljudi koji ne piju ali niti jednog koji ne pozna mržnju:

Četvorko, ti si iznad današnjeg Freuda.

Evo, Medo, na ovo sam mislila:
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=18436&log=506392

Evo, ja ne poznam mržnju. Čak ni ljutnju ne znam baš dobro. Znam rijetko popizdit, traje 3 sekunde, i gotovo. To je prije reakcije kojom prekidam nešto na silu, jer ne ide lijepo. Ne nosim u sebi ljutnju ni prema komu. Zapravo, zašto je to čudno? Meni je to normalno.

Ljuti vole dramiti. I stalno imaju neki razlog za biti ljutima, i time pokrenuti dramu. Meni je to bezveze. Ne želim biti ovisna ni o čemu, pa niti o drami. Moj je um slobodan. Tako ga ja osjećam.

Koke, lijepo je da si Takva, bez mržnje, jer hrđa
pojede na kraju sama sebe. Većina ljudi nisu zli,
ali ih ima 1 - 3 % psihopata, i sa njima treba biti
opezan, to su osobe nesposobne i neosjetljive
za patnju drugih, problem je što se obično iz
redova psihopata regrutiraju političari, tajkuni,
jer ko bi normalan se upuštao u takvu gomilu
nemoralnih poslova, laži ,kriminala i prostitucije
svojih potencijala, jasno osim ako si mediokritet,
a umišljaš da si veliki političar :))

Alane, svjesna sam svojih ograničenja. Izabrala sam struku, hobije, i prijatelje u skladu sa svojom konstitucijom. Ne zalazim tamo gdje se ne osjećam ugodno.

Treba reći ljutiti, a ne ljuti, zar ne? Evo, ni ta riječ mi ne ide... meni ljuto paše, kao okus.

Mržnja je razarujući osjećaj koji drugome ne znači ništa. Preziranje isto .

Ne mogu reći da me nikad nije svladao osjećaj mržnje, jest. Vrlo kratko . Kad proključam u sebi, od bijesa, od nemoći , od straha. Ali, to je oluja prolaznog karaktera koja redovno ustupa mjesto ravnodušnosti (kad raščistiš sve u sebi ) i tad ljude/situacije koji su te doveli do toga jednostavno stavljaš u drugi plan, tebi više nebitan.

Oči, i ja to tako gledam. A taj kratkotrajni bijes, osjećaj nemoći, to nije mržnja. Po meni, mržnja je nešto što traje i nagriza, kako si rekla.

Pozdrav svima, idem na kupanje.

okupaj se i za mene...pisala sam svoj blog (pobrkalo mi se) pa ti nisam došla na zapis, al sam pročitala...razložna si kao i uvijek! analiza...sinteza...buć (umore)

A da ima ljudi koji žive s mržnjom, prezirom , ima. Svatko poznaje bar jednu takvu osobu.
Zaista ih žalim , osjećam koliko se bespotrebno grizu ,žderu i propuštaju puno toga lijepog u životu.