Laprdarij

Gledala sam neki dan Narubu znanosti, gost je bio Jeffrey Grupp, profesor na američkom sveučilištu, predaje logiku. Tema je bila korporatizam. Tip je faca, rekao je par stvari koje su mi dale misliti. On se fokusirao na Ameriku i američke državljane, na parole koje im se prodavaju i ono što oni ne razumiju.

Recimo, rekao je kako u Americi, a ni nigdje na svijetu ne postoji slobodno tržište. To prosječan Amerikanac ne razumije, i tvrdi upravo suprotno. Tržište reguliraju banke, koje povisivanjem kamata usporavaju gospodarstvo, a snižavanjem kamata pokreću, ukratko. No, to sam već čula u području kako generirati krizu, i obratno. Jer je navodno i kod nas kriza počela tako što su banke povisile kamate. A ja se sjećam da je i bilo upravo tako. Banke i dalje ne snižavaju kamate, dakle, izlazak iz krize nije na vidiku, potrošnja 'stoji'.

Ono o čemu mislim danima nakon emisije je to što je on rekao da privatno vlasništvo ne postoji. Ne postoji nešto što nam netko ne može uzeti. Recimo, nekretnine. Kupim stan, i on je moj. Ali, ja plaćam na taj stan porez. Već sam kupila stan no on podliježe plaćanju poreza. Drugim riječima, ako ne plaćam porez (ili neko drugo davanje u vezi sa stanom), sjest će mi hipotekom na stan. I uzet će mi ga u krajnjem slučaju. Je li taj stan onda moj? Prvo platim da ga kupim, a onda moram otplaćivati da ga mogu koristiti.

Razumijem porez na dohodak. Ne razumijem porez na ono što je moje, i što miruje. Jer kroz porez mi zapravo govore da nije moje. A i kad se prodaje nekretnina, 5% nekretnine nije moje, to država metne šapu na taj dio. Ali ok, i to mogu razumjeti da svaki prijenos novca treba oporezovati, da bi država mogla funkcionirati.

Nekad je bilo i još gore. Sjećam se da su mi stari rekli, kako se nekad plaćao porez na broj prozora koji gledaju na ulicu. Sad ne plaćam broj prozora, ali me oderu gdje god stignu.

Recimo, auto. Kao, moj je. Ali godišnje plaćam porez na njega. Zatim plaćam registraciju i ostale mutne troškove jedanput godišnje. I, sa svakom litrom benzina platim još poreza. Platim cestarinu pri registraciji, a onda svaki put na autocesti još jedanput platim cestarinu. Ako se želim voziti, trebam si izgraditi cestu. Jel. Znači da imam udio u hrvatskim cestama.

Kad bih izračunala koliko od moje plaće ode za poreze i kamate i ostale mutne rubrike (tu spadaju i osiguranja), ispalo bi vjerojatno negdje oko 95%. Jer mi već u startu uzmu oko trećinu plaće. Što će reći da ja radim za to kako bih financirala financijaše koji me onda oporezuju ili mi izbiju lovu na već neki način. Plaćam svoje krvnike.

No, uglavnom, privatno vlasništvo ne postoji. Ma to ja tvrdim već dugo, bolje je biti podstanar nego imati vlastiti stan. Jeftinije je. Ima se veći izbor. Rizici su manji.

...

E, da, još nešto. Razmišljam i o dinamici stambenog prostora koji nam treba. Kad smo mladi i sami, ne treba nam puno. Zatim dođe obitelj, pa treba veći prostor, po mogućnosti i dvorište negdje na periferiji. Pa se djeca prestanu igrati i počnu izlaziti, sad nam više ne treba dvorište, već prostor bliže centru. A onda djeca odu od kuće i opet nam je dovoljan mali prostor.

https://youtu.be/HiTalZi4rQs

jutro :)
složila bih se sa ovim da je podstanarstvo u čestim situacijama bolje, bar logičnije, nego vlasništvo..
samo kod nas nije uređeno kako treba
i zapad tako već dugo funkcionira..
no kod nas, valjda zbog mentaliteta il čega i već...imati na sebe u gruntovnici upisanu nekretninu
je ono..must have.."krov nad glavom..moje" ...ja nemam takav osjećaj

Ispada da svakih 10 godina treba drukčiji prostor, za obitelj s malo djece. Drugo su obitelji koje imaju puno djece, pa je razlika između najmanjeg i najstarijeg 20 godina..

Da, Mimsy, kod nas je još nered na tom području, ali sada ima više praznih stanova nego što je potražnja i takve situacije obično reguliraju stvari. Zapravo, regulirano je to, problem je kaj nam sudstvo ne radi, a to je problem u svim sektorima. Jer da je sudstvo ažurno i neovisno, sve bi bilo puno bolje.

Podstanar je slobodniji od vlasnika.

Onda imaš veliku nekretninu, djeca odu, ne možeš prodati, samo muke..

Nekretninama se robuje, kako god okrenem. Morat ću se polako rješavati nekretnina..

U Americi one koji stanuju u kamp kućicama smatraju sirotinjom. A to je prava sloboda!

Kak to misliš sudstvo..ja sam mislila na samo tržište - najmodavčeve odgovornosti..al' dobro, ima poveznica u nekim uzancama koje bi se trebale primijenjivati zakonski.
Da..sjećam se kad sam kuću prodavala ...kćer je išla na svoju stranu sa dečkom, ja na svoju..
izgubila sam ufff popriličnu svotu..

ja se s tobom ne bi složija
jer po tvojoj priči onda život nebi ima smisla
a da istina je ,, što manje imaš da ti manje i treba za sve održavat

Kad spominjem sudstvo, mislim na ugovor koji se potpisuje prilikom unajmljivanja stana. I sve je ok ako je ok. Ali ako jedna strana zezne drugu, tada bi trebao sud zaštiti tu oštećenu. To bi bilo pravo. A kod nas to ne šljaka.

Hahahah..aj dobro..ne bih baš kamp kućicu...
makar, ima ih za par milijuna fantastičnih, to već može :))..sa ugrađenom masažnom kadom i tako to..:))

Raky, pa nisu zidovi smisao života, oni bi trebali nama služiti, a ne da mi njima služimo

Ljudi si unište život zbog zidova..

Ja sam s prvim mužem planirala jednog dana preseliti na brod, i putovati.. Neki ljudi i tako žive..

slažem se -ali zašto onda gradimo te zidove i domove

Reci ti meni, Raky..

Razumije raky vrlo dobro, zar ne..eh
Koliko se naradio, prema vlastitim riječima, odvojen od obitelji...a za što sada.

Moram poć..ugodan vikend :))

Po meni, vrijednost svega čine ljudi. Zidovi imaju smisla ako ima ljudi u tim zidovima. Ljudi imaju smisla i bez zidova.

Bok, Mimsy :)

to je život -sudbina ... nema povratka...
ljudi reču , meni moji ništa nisu ostavili ,a jebeno je i teško krenut od nule ..
i cijeli život bit dužan ,da ti je svaki blagdan tužan

Raky, a vidi kako si dobar i koliko si toga napravio! Znamo one koji su sve dobili, a propali, ili su nesretni... Nije sreća u zidovima..

Dođe požar, nema se. Dođe potres, nema se. Rastaneš sve, zidovi postaju teret..

..rastaneš se..

Imam frendicu koja ima super starce. Kad se udala, starci su preselili u njezinu garsonjeru od cca 20 kvadrata, a ona u njihov dvosobni stan, zamijenili su se. Jer njima ne treba puno.

ljepo je imat .
a u mom selu se reče
smrtni grijeh je ne radit ništa
ili ladovat ,a neko je i onu smokvu posadija di se laduje
bija sam do dućana ... sidi se pije se pivo iz boce jerbo nema točene ..
kako veli Keko , svi smo mi na redu za krepat , e samo nema nekog reda ..

i ona je imala svega i svačega , ća je ostavija njen ćaća
a samo je uživala u ljepoti svoga tijela i ogledalu šta ju je varalo ..
lipa je - veli moja baba - ma sine duša joj je prazna ništavna i zapuštena .....

a treba skratit priču
upalit vatru na kaminu ...
ispeć ća na gradel , da ima čaša vina di sist
i zato je vridilo sagradit kamin ... od kamena
izračunat da se dim ne vraća
i da skatim
nije srića sreću sresti , već je sreća sreću znati
a jebi ga treba imat i sriće .. i zdravlja i znat guštat u onim malim stvarima

i dobar vikend ,,,ala vrime nam brzo prolazi

vrlo suvisla opservacija...Lajk

Baš sam si mislila kako recimo neke tamo ptice grade gnijezdo, tj. mužjaci grade gnijezdo i onda ženka bira kojem će, ide onomu koji ima čvršće gnijezdo. Prije toga dobro strese gnijezdo i ako ne pada, dobro je. Bit će da i ljudi tako. Grade gnijezda kako bi privukli družicu. Ne znam je li kod tih ptica kad ženka izabere gnijezdo i vlasnika ostane s njim, ili u sljedećoj rundi bira gnijezdo (i vlasnika) ispočetka..

Šetala sam nedavno Prekrižjem. Najiskrenije, mene te viletine gore plaše. To je led ledeni. Visoki zidovi, portafoni, kamere, kućice sa stražarima, i onda u dvorištu recimo toboga. Pak si mislim, jadno dijete. Može se igrati jedino samo, ili ako pozove nekog. Nema onog spontanog okupljanja na ulici, pa igranja skrivača.. Branja tuđih jabuka jer te opale zoljom.

Nema ni jabuka nego samo neko plemenito beskorisno grmlje, uredno pošišano. I trava ko na teniskom terenu. Bezdušna. Ja bih počela gristi da živim u takvom prostoru.

Eh, sad, ali ima ptica koje takvom jatu lete. I sviđa im se takvo gnijezdo.

Za život u gradu čini mi se idealno stanovati u kućama u nizu na periferiji. Takva naselja imaju prednosti kuća, a imaju i parkove i okupljališta. Djeca se druže i igraju. Takvom bi ja doletjela. Da se još letjeti može :(