zmajić

Sinoć sam izašao do birca ...
Moj kompić iz djetinjstva dobro je
povukao,popio sam jedan gemišt s njim...
Znate kakvi su ljudi koji dvaput godišnje
piju.Nekako sam se izvukao iz njegove priče
i otišao doma....
Ne možeš vjerovati ...
Umro noćas. .
Sad se ne osjećam lijepo....
Mogao sam si dati truda i malo ga
saslušati...

Hm ...
Zamislite da osim svoje sudbine nemate
ništa više uza se.
Sjedite na pragu ponora i ubijate vrijeme,
ili vrijeme ubija vas..
I razmišljate o stvarima koje su van vašeg
dometa...

Da si ga i saslušao ne bi se ništa bitno promijenilo.
Ti bi se osjecao mozda malo bolje.
Nemoj prebacivati sebi.
To je jednostavno tako.
Izrazujem sucut zbog gubitka.

Kako bi se ti osjećao da netko s tobom razgovara ljubazno samo zato što ćeš preksutra otići bogu na ispovjest...život ti je to, kako je, je, nemreš forsati stvari...

Kriv si , nema dvojbe. Da si mu poklonio jedan zagrljaj produžio bi mu život za jedan dan, a da si ga nasmijao mogao je živjeti još mjesec dana. A tebi je bilo dosadno. Serija na TV, jel?

I sada tražiš da ti mi oprostimo. Ja ti opraštam, a sa sobom se moraš dogovoriti.

Nisi imao uho u gostionici, To je kao da bez kurca ideš u svatove.

ma daj ne može se biti uvijek za sve. kamo bi stigli da se svi stalno grle. ljudi bi živjeli vječno. koliko se ovdje vremena provede moglo bi se reći da smo masovni ubojice
pusti neka se staloži i razmišljaj o životu

Medo ne gledam tv. ..
U stvari ...on je dolazío svaki dan
do mene.
Popije jednu rakiju i kavu i znali
smo se mi dobro ispričati...
On čak nije ni išao u birtiju...
Navrati iz crkve nedjeljom popije
kavu i to je bilo to..
Znao je kakav je nezgodan kad popije...

Zločesti medek...

Konstatiram....Iskrica je kriva.
Tako je medo nabij mu na nos.
Nema tu krivnje.

Htio sam ovim zapisom reći kako je život
tako mali nekad tako bez smisla...
I nemam grižnju savjesti...
Zadnje što mi je rekao bilo je...
komšo vidimo se ujutru na rakijici...
On je bio onaj klasični Šokac:
njivica ,štalica i njegova kućica.
Pošten do bola...
I sve drugo mu nije bilo bitno...

Bolje da mu ja kažem, nego da se on vraća.

E, da su mu i drugi posvetili toliko misli i žalosti kao ti...

Medo Medo...
meni se čini da si ti jutros
ustao na lijevu nogu...

lijepo ti svakome tko te ne zagrli zalijepi šamarčinu

I gle, nemreš se svaki dan oprostiti od svakoga, izljubiti, kao da je zadnje, baš sam nešto mislila o tome....ne možeš...s nekim se možda i posvadiš, kažeš i nešto ružno, a on onda skvikne i cijeli se život osjećaš loše...možda nije umjesno, ali moglo se i to dogoditi

Prvo šamar a onda veliš ljubim te di te boli.

Da,kada se ne pomiriš sa dragom ti osobom a ona premine.
Doživio.

Kud idu oni ljudi
što cestu nemaju
dal ih tuga goni
il' nešto izgubljeno

Kad će toj patnji
doći jedan lijepi kraj
il' će ostat možda
zarobljeni u traženju svom

Da li će svanut zora
i suze radosne kanut
lutanju tom patnji svoj
će doći s osmijehom kraj

život je lijep. odtuguj i pokreni se. Tužni su zastali u vremenu i stoje

Nisam, samo malo grublje objašnjavam takve smrti. Mene je jedan Zdravko, prijatelj iz pobičnih zbivanja, tražio često. I jedan dan me nije našao. Psihić ga nije htio primiti bez uputnice a Zapovjednik mu je rekao da navrati idući tjedan On je te večeri legao na bombu. 34 godine.
Tako , kad netko želi pričati, poslušam ga ako je ikako moguće.

Pozitiva, moja rođena tetko je umrla kad se pomirila i izljubila sa svojom sestrom ( moja majka ). Uzela je križ u ruke i umrla.( imala je rak i dosta dugo je bolovala )

Tuga je nježniji oblik sreće.

Gosparu, tajanstveni oblik sreće )

E da!
Svatko ima svoje mišljenje i u to
ne ulazim. ..
Moj komšo i ja smo se družili
dok sam tu na selu svaki dan..
Pomagali smo jedan drugom u poslovima...
Pekli rakiju zajedno...
Zajedno bili u ratu...
Moja i njegova djeca se druže
u Zagrebu...
Samo ću reći:laka mu bila ova naša
Hrvatska zemlja...
I ako postoju raj ...
On će sigurno biti tamo...

Lijep dan želim svima. ...
Život je lijep . ..
I nedajte da vam tamo nekakve
Mede pokvare dan..
L.P.

Was, nemoj sve uhvatiti preozbiljno. Ima svatko svoj put. možda možemo pružiti štap ali ne možemo vratit srce...

dan si čovjek kvari sam, drugi su mu izgovor

Zašto sada negativa, a počelo je kao malo dramatičnosti i ništa više...?!