zmajić

Brate moj, vidío sam te u snu
Ponovo si mi rekao odlazim
Gorjela je i ona kuća i tenk
I suzu sam vidio tvoju zadnju

Nisam ništa osjećao,ni tugu ni bol
Gledao sam kako se gasiš,nestaješ
Riječi,nemoj bez mene pjevati
Danas ja i pjesma ne postojimo

Brate moj, puno je vremena prošlo
Promijenio sam se i izgubío usput
Dogovir vrijedi,Brate moj,doći ću
S rakijom na grob tvoj,pričat ćemo

Hvala ti brate moj,na svemu
Nedavno sam suzu pustío,tužnu
I tad si mi u misli došao
Hvala ti što me čuvaš,Brate moj

Jebena granata -baš je morala pasti između
nas.Boli me rame-jakna je probušena-opet
sam imao sreće.Spasila me mala zelena
pancirka.Tko je ostao u polju-ako se izvučem
saznaću..Idem dalje-izgleda da sam ostao sam.
Nadam se da nisu Vinkivci pali..
Znam samo da im se živ u ruke nedam..
Znam da nas u odori i žutim čizmama-
nas "ustaše"od dva i pol metra traže po
cijelom gradu!!Nek se te bradonje malo
napuše.....Mene živog neće u ruke dobit..

Od nas 42. trojica u kolicima...
Ja i S.... još hodamo...

Tako ...da u životu....blogeri i blogerice....
kad ti je tako nebitno ... hočeš li dočekati
jutro živ ...i sad kad to gledam ...iza sebe...
imam osjećaj kao da se to digidilo nekom
drugom ...a ne meni...

bitno je da ih se sjetiš...

Ne samo da ih se sjetim..
Več dvije godine pišem knjigu o tom
nametnutom ratu ....
Vodío sam dnevnik tako da imena,
zbivanja ...neće biti ...kao što su neki napisli..
mislim da je bilo tako..

nije se to događalo NAMA, već nama onima od nekad.......
vrijeme liječi rane, no... ožiljci ostaju
Pamtim samo lijepe dane, to pomaže ....

Točno...
bilo je smijeha,tuge...
bilo je svega...

a neki nam se nikad nisu vratiti :(