Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link
Link

Ko klinka sam se voljela igrati u ruševnom dvorcu mog malog zavičaja.
Kad sam ubola ove sličke, pale su dvije asocijacije...spomenuti dvorac i
Iskroblog. Dvorac su obnovili...restaurirali...Trebalo je puno truda i novaca,
al' sad je pravi spomenik kulture. Meni je bio poligon za igru i onakav
razrušen mi je dao više ljepote nego ovakav upicanjen.
Za restauraciju Iskrobloga bi po mojoj odokativnoj procjeni trebalo samo
truda i malo tolerancije i mrvu zajebancije i dobre volje i zrnce pameti i
čašica radosti i još poneke hrpice mrvica....
Al' ovaj spomenik (ne)kulture je svojevrsno blago. Tu bez dileme
vidiš kakvih sve ljudi ima. Bez namještene, blještave fasade vidiš interijer.
Fino izabereš...jel bi rađe da ti komad žbuke padne na glavu ili biraš
periferniji dio, al' s trulom podnicom...O špranjenju i pričepljivanju da ne
govorim. Pravi poligon odraslih, za igru 'tko jači taj kvači'.

.. renoviranje bloga? Mi se trebamo sjetiti igara, skrivača, lovice.. biti djeca. To je problem (i editor koji bi dozvolio linkiće..)

jedino pravilo
zabranjeno pucati u pijanistu :)

zato sam ja uvijek pijan

a ja sam ista :)

nejde više ni dobrog pijan ista naći, a da nije podvojen
kao i bloški nikovi

podvojenost je normalna...prirodna pojava
samo kaj si sami to nemremo priznat...
nije društveno prihvatljivo biti i jak i slab....
u niskom startu sam....gibam delat...
uživajte :)