zmajić

Rekao sam joj jednom davno:
Jedina osoba na koju trebaš čuvati i paziti
si samo ti...
Nasmiješila se i rekla...a tko će ludo
paziti na tebe...

Bilo je to u šestom mj. 91.
Osječao sam njene grudi na sebi,u mom
krevetu u mojoj sobi,zagrlio sam je ona
se privila uz mene ...osjećao sam se kao
da je cijeli svemir uz nas...

Strašno!

Ti si bila tama,sjaj crnog
uzvišenja nespokoj
Opijum,Srna,izmaglica bez
prvog i zadnjeg dodira

To je već za DEA-u,
odjel narkotici!

A boga mi i lovačko društvo.

Je Rex ....
na današnji dan je u Bogdanovcima
raznijela granata ..

Loše razminiravanje...

Ispade sarkastično ali
nisi to rekao u početku.
Zašto tajiš ono najbitnije?

Niti ja niti itko drugi nismo vidoviti.

Počeli smo od grudi a završili u minskom polju.
Nebi li bilo bolje da si započeo obrnuto,dovodiš
ljude u zabludu?

Sve staze i svi puti
U ružu u trn zarasle su
Osta sjećanje izblijedjelo samo
Koprena magla na to neprobojno teče

Nego,bi li to iznio da te nisam cimnuo?

Aaaa,sigurno da bi.

Minsko polje?
Reka san ja,
drž se ceste!

Ostaće samo uspomena trajna
Miris trave i cvijeća
Šapat nježnosti na uho
I jedan ne dosanjani san

. .......I noćas
opet sam bio s tobom
kraj drage rijeke široke
mirne od milovanja zore
....oprosti
što sam ispio jednu
zvijezdu
s tvojih usana
i zati sam danas
tužan..

Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

D.Cesaric

ej wasyx, ljudino!

tuzno ..