*Babinjak*

...kad se nađeš na mjestu, gdje završe oni, koji su izgubili nadu, vjeru..štogod....možeš zaista svašta vidjeti.
(ne mislim na iskricu...iako njušim da je opet uskrsnulo vrijeme dokazivanja tko je...bolji!! jeeeej..)

ležala sam u svom krevetu, bilo je kasno...kad su u sobu uveli mladu djevojku...uplakanu i rastresenu. Smjestili su je na krevet pored mene...nešto joj rekli, ugasili svjetlo i izašli iz prostorije.
Sekundu je trajao muk...gledala sam u plafon, iako je bio mrak.
-Maaaaaaammmaaaa!!!!! - prepade me urlajući jauk...popraćen teškim plačem.

Ne znam zašto...ali mislila sam da joj treba pokazati/reći da JA nemam razumijevanja za to...pa sam brže-bolje gromkim glasom viknula..onako u mraku: Daj...kaj cviliš za mamom, kao da imaš tri godine!!!
Odgovor je odmah, poput munje uslijedio!
-Imam tri godine!! Kujo!!
I nastavila je plakati.

Tjah...jel' mi to sad trebalo? Nastavila bu cvilit...i još se sad 'službeno' ne podnosimo...u istoj sobi. U mraku.
Dok je ona tulila...ja sam malo razmišljala.
Ništ'...upalim svjetlo...priđem njenom krevetu...zagrlim je i kažem: Oprosti!!!
Prihvatila je zagrljaj i još malo jače zajecala....a onda je počela brisati suze...i (hvalaboku) prestala je plakati.
-Ja sam Pam!
-Marina! - pruži ruku. (dakako, njeno ime u ovom slučaju, izmišljeno je)

Malo smo pričale...zašto je tu...što se dogodilo..bla...kad reče ona i svoje prezime te mi prizna da je kći poznatog HDZ-ovskog političara i da se i sama namjerava baviti politikom. Priprema, kaže, kampanju sad pred izbore.
Ah...ok. Mislim...Tak lijepa, mlada cura...pa 'oće u politiku. I to još HDZ! Ajd'...sretno joj budi...mislim si.

Malo smo se još izgrlile i istapšale....pa sam se vratila u krevet. Ugasila sam svjetla...i nježno joj rekla: Laku noć!
-Laku noć! - odgovori
-I...Pam..?
-Da?
-Nisi kuja!!
-Hvala!

Nisam ni mislila da jesam..al' eto..ispalo tako.

Slijedeceg jutra, na dorucku...Marina se raspričala o sebi...misleći, valjda, kako je dobro da se to zna. Ostali sudionici razgovora slušali su je , manje-više s nedovoljno pažnje. Osim jednog dečka.
-Zbilja??? Ti si 'njegova' kći? ..Te mogu slikat??? - sav ozaren s očitom namjerom od ovoga napraviti priču. Za 24 sata valjda...ili...što već.
Zašutjela je i počela zuriti u njega...shvativši da je previše otkrila.

-Ne možeš! - povisim ton, s potrebom da se umiješam.
-Zakaj? Pa si čula tko je ona!?
-Da, čula sam. Djevojka se želi baviti politikom...i kako u obitelji imaju liječnike, odlučila je osobno doživjeti ustanove poput ove...kako bi s ocem sprovela istraživanje, koje namjerava iskoristiti za svoje buduće angažmane!! Ne petljaj se, nego joj budi podrška!! - bome..samu sebe sam iznenadila...svojom potrebom da je zaštitim.

Kasnije, dok smo čavrljale ..svaka na svom krevetu u sobi...pitala me zašto sam tu.
Ispričala sam joj kako mi se život, koji sam gradila, raspao u trenu...i kako sam digla ruke od sebe...bez nade, vjere..mogućnosti...i tak.
-Pa ja ti mogu pomoći!! - uskliknula je.
-Da?..Kako? - više nezainteresirano nego s optimizmom.
-Mogu ti naći posao...stan, znaš..gradski...svašta ti mogu srediti!

Malo su mi misli odlutale...ovo je zvučalo tako jednostavno...tako moćno...rješivo u jednom potezu....dok ja..mala..manja od makova zrna...ko Sizif guram svoju kamenčugu..kako bi ostvarila samo ponešto od toga.

-Učinila bi mi to? Mislim...zašto? - mooožda sam htjela potvrdu da će sve to biti tako.
-Iz zahvalnosti...znaš!?..Što si me zaštitila!! Moj tata će ti biti još više zahvalan.

Hm...zar sam učinila tako veliku stvar!? Pitala sam se u mislima ostatak dana. I taj dan mi je bio...dobar! Kasnije je mi njen otac osobno zahvalio.

Razmijenile smo kontakte..i ona je ubrzo otišla. Zapravo..otišle smo isti dan.
Za nekoliko dana...poslala sam joj jedan pristojan mail...i svoj CV u njemu..pa...reko', možda mi zaista 'sredi' posao. To je ono što sad hitno trebam.

Ni do danas mi nije odgovorila. Tj...u međuvremenu mi je poslala fotke s nekakvog skupa, koji je organiziran u sklopu HDZ-a. I to je to.

Pričam ja tako to mom Jayu...i pitam ga..onako..za mišljenje : Da joj se probam javiti još jednom?? Mislim...ona bi mogla jednim telefonskim pozivom riješiti moju egzistencijalnu budućnost!!

-Pam?? Zbilja? - pita me u nevjerici
-Ah...ako ništa drugo, taman joj je vrijeme za prikupljanje glasova! - nasmijem se..svjesna svog očaja
-Slušaj me dobro! Ne spuštaj se tako nisko da išta tražiš od HDZ-a!! Ne misliš valjda biti dužna HDZ-u!!

Njegove su me riječi fakat protresle...i morala sam hitno refreshati svoja stajališta.
-Isuse...imaš pravo!! Morat ću obvezno izaći na izbore i glasati za bilo koga...samo ne njih!!
-Haha i ja! btw...svi mi govore istu stvar...Ma bježii!...

(ovaj zapis ne služi VAŠOJ eventualnoj raspravi o strankama i stranačkoj pripadnosti, jer...hvalabogu, ni sama NIKOME ne pripadam. ovaj zapis služi za poticaj...svakome, tko je iz bilo kojeg razloga...zapeo negsje u životu...i zakoračio u očaj. Očaj stvara dodatne greške!! )

što bi rekao moj susjed...oooj vi siti...bojte se!! bojte se...nas gladnih!! :))

zaista...mogu mi/nam..uzeti sve....ali ne mogu mi/nam uzeti ljubav, vjeru i dušu. ... Hvala Bogu što se nisam tako poskliznula :)

možda bi bilo u redu i zahvaliti palim borcima za slobodu!! Slobodu. A ne podobnost.

sad moram off.....širite raspoloženje...onakvo kakvo imate! c ya :)

Pam , mislim da si preoštro subjektivna. Sva ta hrvatska politika služi samo njima...običnom čovjeku nitko ne misli pomoći. Tako moja bolja polovica napadne neki njezin klerofašizam koji izvire iz svake pore suživota a ja ga ne mogu naći ( da ga uništim ili da nju obranim )
Karikiram: bacim nekomu pojas za spašavanje a on, prije nego što ga prihvati, pita me; jesam li Jehovin svjedok.

Medo..:)) Znaš onu poznatu: na posletku..ti si dobro znala tko sam ja!! ... Ne radi se o političkom nazivu i pripadnosti...već o uvjerenjima. Zadnji put, kad sam zanemarila..da dobro znam s kim imam posla, a u ime 'čovječnosti'...izgubila sam umalo..život. Znaš...VJERA...postoji s razlogom. Čovjek ima prirodnu potrebu vjerovati..da bi opsato...da ga ne bi bacalo vamo-tamo. Zašto sam ja povjerovala u tuđi 'spas' mog života??? Zašto..kad imam sebe ..da vjerujem u. Ako me netko može spasiti..onda sam to ja. Posebno ne netko..u koga ne vjerujem...tko je do sada ionako samo lagao, krao. Ne možeš se prodat. Jednostavno ne možeš. Ako imaš vjere. Ako nisi očajan.

sad stvarno moram.....vratim se kasnije :))

Ali te ONI zaista mogu samo ugodno iznenaditi...pokušaj tako a bez vjere.

Nije to savjet, to je ono nemam što izgubiti dok čekam.

heh...naravno da me mogu ugodno iznenaditi. Svatko može. ... Samo kad hoće :))

e da...sad kad sam ponovo pronašla vjeru...u..recimo univerzum, molim ..skrušeno, univerzum da mom ocu pošalje još novaca, da ne mora krasti! :P

od mene , mislim. Ili svojih djelatnica! :P