Laprdarij

Bolje ikad nego nikad. Eto, kao što sam samoj sebi obećala, krenula sam na nordijsko hodanje. Kao mlada često sam upražnjavala skijaško trčanje i to mi je jedan od najdražih sportova jer se cijelo tijelo giba, na zraku sam, a i krećem se, prolazi krajolik pokraj mene.. Onaj miris snijega pri recimo -5, pa škripanje pod skijama, nebo tamnije plavo nego ljeti, kontrasti.. Aaaa.. Štipa za lice, magli se izdah..

E, ali kako živim gdje živim, nisam u nekom nordijskom selu s vječnim snijegom, takvo skijaško trčanje zahtijeva slobodni dan, odlazak nekamo dalje od Zagreba, pa i društvo, a to nije jedostavno sve uklopiti. Rolanje je slično tomu, no isto staza mora biti glatka, rinzoli smetaju..

I tako mi je ekipa s posla rekla da se bavi nordijskim hodanjem i nek im se priključim. To! A da bih tako hodala u ekipi, moram proći tečaj od mjesec dana. Nema veze, vjerojatno znam više o tomu od prosječnih obzirom na background, ali volim učiti i čuti nešto novo.

Prošli sam tjedan bila na prvom satu hodanja. A prvi sat je izgledao ovako: instruktor nas je pustio da hodamo "kao da hodamo gradom", niti presporo, niti prebrzo. Pa smo hodali recimo 50m, i onda je svakomu rekao kakav mu je stil hodanja, što radi krivo, od držanja do kretnji, i koje posljedice može na zdravlje imati to što radimo krivo. Wow!

Malo nam je pričao, malo smo hodali, bez štapova, padala je kiša ali nam nije smetalo. Rekao nam je - sutra ćete vjerojatno imati muskulfiber. Ma daj, od to malo hodanja, običnog hodanja. A to je bilo sve drugo samo ne obično hodanje, jer smo hodali cijelim tijelom što inače ne činimo. Ko bi reko, kobili se nado! I fakat mene drugi dan bolio vrat (pazi, vrat!), ramena, nadlaktice, oko struka, malo leđa.. noge najmanje. To je to!

Najvažniji osjećaj mi je da mi krv cirkulira. Nekako osjećam tu krv, i osjećam kad 'se vleče' po žilama. Ponekad imam osjećaj da stoji, ili da mi pijesak teče žilama. Tad sam jako loše. Nakon ovog hodanja sam živnula. Usput, u grupi je moja generacija, nekoliko žena i jedan muškarac, zasad. Još će ih se priključiti, navodno. Dok smo tako hodale paralelno jedna žena i ja, komentiramo je li nam je kasno za ovakve spoznaje? Nije, zaključismo, bolje ikad nego nikad, još se krećemo, nije kasno.

Jučer navečer čekam kćer da stigne busom, a ja došla ranije, i sjetim se - idem hodati 'na taj način'. I tako ja hodam gore-dolje cijelim tijelom jedno 15 minuta, i ne mogu vam opisati kako je to dobar osjećaj!

Eto, takav sport mi treba, kojeg mogu upražnjavati dok čekam autobus. Bilo gdje i bilo kada. Toplo preporučam.

dobro ti jutro! baš mi drago da si malo potisnula ovu kozu dolje s bloga u drugi plan. super je to hodanje...možda te zamolim da mi budeš malo učitelj.a ja ću onda onak na savi sa svojom pesom...solirajuć. c/p ću ti koment koji sam ostavila kod tajane na zapisu o plesu (misao joj je super o tome što je ples) pa evo i tebi.
ovo što si napisala je jako dobro! linkovi su mi više kao akrobatika nego li ples. i sinoć sam plesala...dugo i puno! lijepog li osjećaja...često dok plešem zatvorim oči i tada prenesem sve svoje ljubavi u taj moj ples! tako su žive ko i moji pokreti, tijelo...um...sklad pokreta i glazbe! volim to, a kad nešto volim onda to činim svim svojim bićem. neka je tako!

poanta je da je dobro kad čovjek sve što radi radi s ljubavlju! a još ak je zdravo, super!

iako je koza kao koza, vrlo slatka!

Hej, Saro :) Pa u našim godinama više nije vrijeme za patnju već samo za užitke - cijelim tijelom :)) Ples je meni jedna od najbolijh rekreacija jer mi prođe 3-4 sata đipajući a da ne primijetim.. drugi dan isto osjećam svaki mišić..

Koze su meni drage, uvreda je kozama ljude uspoređivati s njima.. iako samoj sebi znam reći da sam koza. No, to je od milja :)

Važno je da krv kruži

Kad krv dobro kruži, mozak radi kak spada.

Saro, hoćemo na Parni Valjak?

Na akustični koncert, 18.12. Vidim imaju i električni, i miješani...

da, svakako...nam da je jedan koncert.1.12. a jedan ranije al ne znam kad? nije problem meni ak se dogovorimo za datum kupit karte (često sam službeno u tisakmedia) al misim da imamo vremena za dogovor. i tamo ćemo se...đus-kati! iako će mi falit...đusi?

Slobodno se pridružite ako nemate pamitnijeg posla, i imate 150 kn. Ionako se ne može tamo pričati.. :)

Možda kao grupa možemo dobiti popust (a ja se kao nadam da bi netko odavdje išao)

Obzirom na cijenu i da su 3 koncerta za redom, vjerujem da nije preša, da će bit karata

pa da, to bi baš bilo dobro...umjesto iskrica partija...onak čoporativno na koncertu valjka?

Parni Valjak je ionako tvoja ideja, a ja je prisvojila :)

Evo jedne prekrasne od Parnog Valjka

Jesen u meni https://www.youtube.com/watch?v=p_6F5K_xP6Q

wow i meni je ta najdraža...al ima ih još! no ova jesen mi onak baš za jesen mog života. a moj pok. dragi (ljubljeni čovjek) i ja smo plesali na tu stvar davnih osamdesetih u čatežu...kada smo se i zaljubili jedno u drugo! tak da...hm...

treba nam dobra vibra.... a iskričavi koncert je dobra ideja! nije baš malo 150 kn al počet ću sad već skupljat...ha ha...a onda možemo čoporativno i pomoć nekom ak mu fali koja kuna dok ne skupi? nadam se da će ovaj projekt bolje proć nego onaj sa iskriča staračkim?

Meni isto ova pjesma budi uspomene, malo drukčije - Lastovo 1987, ekipa iz Makedonije, Slovenije, Srbije, Bosne, kamp uz more, metnuli smo stolce u more i kartali belu, pref.. pili vino, pjevali, svaku večer gitara (na suhom).. dobra zezancija :)

Ok, prijave kod mene ili kod tebe :) A za starački ima vremena, još smo mlade :)

A možete jednostavno i tamo doći. Ja preferiram imati sjedalo da i vidim nekaj, no moežmo i dole

Isto Lastovo, Bijelo Dugme i Ružica si bila

jesil ti sigurna da je bilo suho? pa more, pa vino...hm...mora da je ipak bilo mokro! ovako kako si opisala je meni super druženje...a to možemo i mi "starci" samo valja sada naći neko suho mjesto? ja već znam jedno...jedino fali koja gitara?

Vidim, Krelec se prijavljuje.. na svoj način

i svirač...etc no bit će valjda prilike? off sam sada treba u nabavku! ćaos

E, onaj moj frend koji se sprema doći u Hollywood prekrasno svira i pjeva, zapravo ne znam sad kako je nakon što je imao moždani, ali pjeva prekrasno i dalje :)

Ajd, ćao, ja čekam buđenje i koristim mir i titšinu

ma krelca ja baš zamišljam onak...s pregačom (onom muškom) kak ide med nami i viče...kesteni...kuruza...jesen stiže, dunjo moja i tak...nekak bi ga već uporabile u toj našoj iskričavoj družbi?

Pa nek dođe Kre, viko ili ne viko :)

Makar i kao statist

Kre prekrasno pjeva, ovdje je objavio

Ima jedan uvjet za koncert: nema poslije ogovaranja ovdje na blogu.

Lastovo: Bijelo Dugme i Đurđevdan

.. Lipe cvatu

jedno od najsretnijih iskustva u mom životu bilo je kad sam napuštajući kolica učinio prvih par bezbolnih koraka..... Imao sam 34 i taj moment smatram kretanjem u život iz početka.......
Hm...ako bolje razmislim...ipak me više obradovalo kad je ošla ona moja bivša :)

Jabs :)

Da razjasnim, nije mi namjera bila uspoređivati se s nesretnicima koji su prestali hodati pa su morali učiti ispočetka svaki korak. Ako je tako ispalo, ispričavam se. Htjela sam naglasiti kako je hodanje jednostavna stvar koja se podrazumijeva i koju ne znamo cijeniti dok hodamo. I da često nismo svjesni kako je naše hodanje odraz naših stavova i stanja, i da ispravljanjem hodanja pokrećemo cijeli proces..

Uz takvo hodaje dok čekaš bus, možeš prakticirati i svoje pravilno disanje, svoj ritam ( taj ritim treba naučiti ) i vježbe za mišiće; 6 sekundi ih sve napneš pa ih sve naglo opustiš. Ništa od toga nije čudno na autobusnoj stanici pa čak ni u autobusu a korist je ogromna. Kažu da se mišići toliko očvrsnu da izgledaju kao 6 mjeseci terertane...Kako sam se prestao mnogo kretati, pokušavam zadržati malo stare snege i kaže mi neki dan nećak, nakon rukovanja: " Jebote, ti što si stariji sve si jači!" Dakle, funkcionira!

Jedan kolegica s posla je rekla da joj pokažem kako se hoda nakon što završim tečaj. Rekla sam joj da se ja to ne usudim. Nisam stručnjak, ne znam uočiti što radi krivo i kako da to ispravi. Za to treba stručnjak.

Medo, pri trčanju i napornom hodanju/penjanju mi je lako držati ritam disanja, ali sam se uhvatila da mi pri ovakvom hodanju nije lako uhvatiti ritam, to još trebam uloviti

A ovo što spominješ napinjanje i opuštanje mišića, da ,to je izvrsna vježba. Pritom obično skužim kako sam napeta jer kad se pokušam napeti, vidim da je već sve napeto, ali kad se opustim - e, onda je to promjena :)

Baš jučer mi je bio naporni dan, bila sam napeta i nikako se opustiti. Rijteko mi se to događa, no jučer nikako i nikako.. možda da me je netko vodio, ili na drugi način pomagao, sama nisam mogla. Kad mi bude tako obično uđem u kadu s vrućom vodom i to pali, jučer nisam stigla.

Eh, da cugam, riješeno u trenutku...

Koka, ni nisam te tako shvatio...... samo htjedoh podvući kako nam se najčešće mora nešto grdo dogoditi da shvatimo koliki je dar nešto naizgled tako obično kao što je hodanje..... To je ovih dana shvatila i moja susjeda sad kad joj je noga u gipsu...... a ni ona nije baš nešto cijenila svoje hodanje dok se nije poskliznula i pala.....

Vježba je slobodni pad! Ponudi tijelu slobodni pad, omnako kao da ćeš sjesti na pod , ali te zaustavi stolica. Može i pad u krevet. Indirekrno to je jedan trenutak leta koji opusti sve mišiće pa čak i one na licu.... Opusti se i padni!

Ovo "opusti" misli se na psihu...

Mene ugodno iznenadi kad mi neka riječ pukne iz grla i čuje se jasno i glasno... a govor nam nije bio nikakav užitak!

Jedan borilački sport ima u pripremi kao zagrijavanje istezanje mišića. Grubi primjer. nogama hoćeš udesno a rukama hoćeš nešto dohvatiti što je sasvim lijevo. Nakon pola sata istezanja osjećaš se odlično a sutradan muskulfiber, ama baš svaki mišić te boli. Dio toga također se može obavljati i na radnom mjestu i u javnom prijevozu ( zaboravio sam koji sport - nešto iz repertoara Mirka Filipović -Crocopa)