Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

Nisam se nikad vozila u lunapark-autićima. Vjerujem da sam time propustila neke kaplje adrenalina,
al' se trudim tu nespoznaju nadoknaditi vozeći svoj life-car. Neki su rasturali u lunaparku, a kad su
prerasli luna-karove, vole obnoviti adrenalinski osjećaj tu na blogu. Ja im ne zamjeram...

Moje razmišljanje je ovih dana vezano za šoferiju....onu, od kolijevke pa do groba, pa i dalje...ako je
moguće. Koliko smo svjesni tog putovanja...i koju ulogu biramo dok putujemo? Možemo biti koferi,
putnici, vozači..Ja sam prošla sve opcije putešestvija, a trenutno vozim svoj life-car s popriličnim
guštom. Još se jedino nadam da postoji i opcija 'ja letim'...al to ću vidjeti kad dođem do cilja.
Tu na Iskri...koferima i putnicima-stoperima ne stajem...Pogled mi zapne na podjednako osviještene
vozače, pješake, bicikliste...nebitno što upogonjuju, bitno je da to rade samostalno. A ima ih jako malo.

Što s vječnim putnicima? Ja bila....i nikad više! Ok, kad si putnik, barem si svjestan da te vozaju. Putnik
biraš biti onda kad se ne osjećaš potpun, kad nisi kompletiran. Doduše, imaš sve elemente, ali ti slika
bježi. Nešto u smislu...di mi je noga?...gle nemam dovoljno ruku!...čekaj...jel to meni fali glava...? A
kad su svi udovi na broju, fali petlja...U stvari, negdje te na tvom putu zveknulo, pa te zakinulo. Nemaš
Ja, potrebno ti je Mi, da bi postojalo tvoje Ja. I zato se bira uloga 'ja, putnik'. Sve što se na tom putu
dogodi, krivica je vozača. Meni se znao ukočiti prst od pokazivanja krivca. Sve dok njegova vožnja i
moj doprinos nisu stvar odveli u grabu. I onda skužiš tko je kriv. Uperiš prst u sebe, izbaciš
vozača, jer nitko, ali baš nitko nema pravo mene vozati kroz moj život. Ni roditelji, ni partner, ni djeca,
ni prijatelji. Koliko god bili dobronamjerni, nemaju to pravo. Prihvaćam sugestije i njihovu zabrinutost
zbog odrona zemlje na mom putu..al možda mi baš taj odron treba pasti na glavu, da bih ja bila više Ja.
Davno je bilo to vrijeme, kad sam dozvoljavala cimanje mog guvernala.

A koferiranje? E, to je izbor divljenja vrijedan. Svijest o životu...nula bodova. S pol stoljeća koferiranja,
imaš pun 'kufer' nečeg, nemaš pojma čeg', jer ništa nije tvoje. Sve je to tu netko drugi stavio. Napunio te.
Teško koferče koje više nitko ne želi vozati, a bome ni nositi. Život staje, al ti ipak umreš tek sa stotkom
u guzici, još uvijek začuđen, i duboko zakopan u pretumbavanju prošlosti.

E, sad poanta zapisa. Postavljam si pitanje...zašto je tako teško pronaći podjednako osviještenog
vozača. Na 'vratima' uvijek neka pi*kica. Pa mi onda 'slučajno' reklo (vraga slučajno)....
Sve sam to znala, al' nisam povezala. Stvar je u tome da i muškarci i žene imaju u sebi neku količinu
yin-yanga. A privlače se podjednako velike suprotne karakteristike. To znači da će velika žena, sa
velikim 'mudima', nepogrešivo privući veliku mušku pi*kicu. Sad još samo moram vagnuti, dal ću
amputirati...ili smanjiti visuljke....:). Sve u svemu, sebe moram korigirati u živo. Spoznaja o tome je
tek početak. Ugodan dan vam želim :)

Što reći, ruka koja daje uvijek je iznad one koju prima,
unutrašnja sloboda važnija je od vanjske, okolina je
često puta jača od snage volje...Žene imaju urođeno
u mozgu veće magistrale za procesuiranje emocija,
muškarci veće magistrale za racionalno razmišljanje,
traženje rješenja, i treba naći harmoniju između toga,
danas je divan sunčan dan, pravi proljetni ( jesenski)..:))

Imam vozačku (A-E), profesionalnu kvalifikaciju vozača, ali vozim tako grozno da putem izgubim sve putnike, stopere i kofere i na cilju se nađem sam, što i nije tako loše

pozitivo...samo dalje pozitivno :)

bud, moram priznati da se često slažem s tvojim komentarima na blogu
ponekad ne....ali svoj si...to mi je ok

jana .. kud bi došli da se svi u svemu slažemo
to što meni ispadaju stvari u vožnji nije samo moja krivica, ne žele ili ne znaju pratiti cestu, ne vežu se, otvaraju vrata u vožnji ne čekajući odmorište.
Podsjetiti ću te na jedan moj raniji zapis:
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20525&log=469168#comments

Ja otkad imam novog dečka ja sam se preporodila.
Blaženstvo.
Sve kuži.

Konačno, normalan zapis. Fala Gospođo.

paske :*
ti si vozač...al daj pobogu vozi defenzivno!

fala bud, dobar zapis.....al poanta mog zapisa je da nam ne trebaju ni putnici ni koferi....
samo dva samosvjesna vozača prema istom cilju...
na manje ne pristajem

Preporodila sam se.
Samo još trebam odustati od preodgoja ovih baraba na blogu i ja sam u stratosferi. ;)
Oću. :*

bud.....da bi šofer mogao fino voziti i da bi putnik bio na sigurnom
moguća je jedino ova varijanta.....

http://i.imgur.com/0irvoK3.jpg

ja ne želim biti takav putnik, još manje takav vozač :)

paske...preodgoj ti nije suđen....
dobre namjere najčešće vode...znaš i sama kud :)

https://youtu.be/nH7bjV0Q_44

pozdravček.....otišla sam....:)

Priča o suprotnosti je sranje. Svi mi privlačimo ljude kakvi smo i sami. Ludi luđake, hrabri hrabre, promiskuitetni promiskuitetne, pičkice pičkice ...

Pažljivo čitanje ovog štiva otkriva da ga je pisala pičkica. Pravi vozači i kad' voze sami jednako uživaju i nikome se ne žale. :)

ne bih rekla love da si u pravu....
ženstvena žena će uvijek privući muškarčinu
nikad pi*kicu....

To si nam pokazala u svom zapisu. :)

iz mog zapisa se svašta može zaključiti
najviše...u koju to ja grupu spadam....:)
a sad stvarno moram ići....
i....hvala na komplimentu....za pi*kicu....znači, ima nade za mene :)

Čak i riječ pi*kica govor više od tisuću slika.

love....

'Sad još samo moram vagnuti, dal ću amputirati...ili smanjiti visuljke....:).
Sve u svemu, sebe moram korigirati u živo. Spoznaja o tome je tek početak.'

...krenula ja od pi*kice...