Laprdarij

Nisam stručnjak, imam osobno iskustvo. I ovo je moje razmišljanje. Depresija je po meni znak blagostanja. Ima se višak vremena, i nije život u opasnosti. Nismo gladni, nije nam hladno, nije rat, nismo ugroženi ni na koji način. Jer da jesmo, pokrenuli bi se mehanizmi za preživljavanje (adrenalin bi skočio) i tu nema mjesta depresiji. Drugo ime za depresiju - ne živi mi se.

Kako prepoznati jesmo li u depresiji? Hm. Ako je prvi put, nikako. Tako je barem meni bilo. U konačnici, i u centru uragana je mirno. Tako je i u centru depresije, ne vidiš gdje si. Nešto je čudno, ali ti nije jasno što. Kad stvari ozbiljnije krenu prema dnu, tada nam obično netko drugi veli - hej, ajde ti sa mnom do psihijatra..

Sljedeći nalet depresije već je prepoznatljiv, ne od prve, ali se s vremenom prepoznaju simptomi. Ja se recimo zatvaram i ne izlazim među ljude. Ne javljam se na telefon. Naporan mi je bilo kakav ljudski kontakt. Znalo me biti i strah ljudi, da ne vide na meni kako mi je, da me išta pitaju.

I sad, podleći ili se boriti? Bijeg u alkohol, tablete, drogu, hranu, spavanje, ..., nije rijedak. Moje je mišljenje da je u podlozi svake ovisnosti - depresija. Ne znam što struka o tomu kaže. Fino se oduzmeš i prije će doći zadnji čas, lakše je smrt dočekati.

A ja sam borac. Ne zanimaju me omamljivanja mozga bilo koje vrste, jer ne vidim koristi od toga. A poslije se osjećam još gore. Ne za vrijeme, nego poslije. Zanimaju me aktivnosti od kojih se poslije osjećam bolje, iako su mi možda taj čas teške. Fizički napor mi je izvrstan za dobar rad mozga. Lijepo se napregnem do krajnjih svojih granica, uspušem se, lovim zrak, proluftam pluća, krv procirkulira, i novi sam čovjek.

Urbani način života je hranjiva podloga za depresiju, ako ne i uzrok. Udaljenost od prirode, nema kopanja i znojenja u polju, nema onog veselja kad nešto posiješ pa nikne. Ne provodi se vrijeme pod nebom, pod suncem i mjesecom, što mislim da je jako važno biti izložen njima. Susjedi se ne poznavaju, nema topline među ljudima. Majke nemaju kontakt s vlastitom djecom, a tu djecu odgajaju stranci, ljubimci nadoknađuju nedostatak kontakta s ljudima, ne zna se više živjeti u dvoje, troje, ljudi se osamljuju. Sve se nešto delegira, drugim ljudima, stručnjacima ovim ili onim, ili strojevima (auto, kompjutor, kućni aparati), i život ostane - bez smisla.

Bila sam nedavno tri dana na selu, u kući u kojoj sam provela u jednom periodu godinu dana, grijući se i kuhajući na drva, bez kupaonice, sa strujom jedva za žarulje. I bilo mi je prekrasno tih godinu dana, a i ovih tri dana sam se podsjetila kako je to. Ja bih mogla tako, a i dokazala sam.. ako bude zdravlja i prilike, odoh ja tamo u penziji..

Recimo, kupila ja novi stan, uredila ga, i u njemu mi - dosadno. Jest da sve štima, i ugodno je, no nema kontakta s tim stanom. Draža mi je ova stara kuća na selu u koju stalno nešto treba ulagati, koja traži pažnju, koja čuva stotinu priča. Kad idem peći pitu od jabuka, moram očistiti pepeo, nahajcati peć, održavati jaku vatru, nije da samo okrenem gumb, ali ta pita poslije govori sedam jezika.. A jabuke naravno nešpricane, svježe ubrane, neka domaća sorta..

jutro ženo! upavo sam gore napisala odu sinoćnjoj dobroj vibri....a sad te idem čitat!

Opet ne znam što struka kaže, no moje je zapažanje da je bolje imati jedno jako grijaće tijelo (peć na drva), nego puno slabih (radijatori). Zato jer se u prvom slučaju zrak dezinficira, kako kruži i iznad peći, skuri se u njemu štošta. I općenito zrak nekako bolje kruži. A kod radijatora se sve nešto cmrlji po sitno.. Dok sam doma imala plinsku peć bila mi djeca zdravija nego kad sam uvela centralno.

Hej, dobro jutro! I ovaj je zapis oda sinoćnjoj dobroj vibri:) Napor i znojenje :))

bome smo se znojile! a ovo kaj si napisala je istina. prošla sam to u jednoj fazi svog života baš onak intenzivno. i pila antidepresive...a onda jednom odlazeći od psihićke (bje to davno, prije 20 let) koja i je netom rekla nek heklam, rekoh sebi: pa kaj će tebi tam nega glupača koja te uopće ne poznaje (u tom smislu glupača) govoriti da heklaš? pa ona nema pojma tko sa ja, jer da ima ne bi mi nikad rekla da...heklam! u pravu si, valja zaposliti um, ruke, tijelo....no nije to lako? no kad odlučiš, počneš učit day by day

Po meni je najvažnije prepoznati trenutak kad počne otklizavanje jer je tad relativno lako nešto poduzeti..Što dublje upadnemo, teže je.. A niš, održavati glavu iznad vode, pa dok ide :)

Ne znam kak drugi, dođem doma mokra od-do. Kosu sam morala fenom sušiti jer me zeblo. Jedino su mi sokne bile suhe, sve ostalo za žmikanje.

oprosti na duplikatu (na mai napišem blog i deaktiviram ga a ovdje sam premium) ne igram se skrivača!

Nisam ni primijetila.. e, kako se prevodi 'mai sarai'? 'Ona koje nema', ili kako?

o kod mene već standardno, svaku subotu ujutro nakon što sam navečer sve skinula sa sebe...sve ide u veš mašinu! gotoovo da sam petkom navečer...spužva bob!

Haha, i ja tak.. samo čekam da se klinci probude pa da uključim vešmašinu.. a kosu oprala jučer prije plesa, da bi poslije plesa bila opet za pranje.

mai=nikad
sarai= biti češ
znači...mai sarai...nikad nečeš biti ili otprilike....nikad nikom

prekrasni talijanski jezik, zato me duša boli kad vega i krelec to karikiraju u majka sarajka? teško mi se oprostit od tog nicka tim više što me mnogi s iskrice in real life upravo tako zovu! isto kak si ti meni koko...ili npr gera...ili vrbi...pa nas ljudi koji nisu u krugu iskrice čudno gledaju i misle si: kaj ova priča?

a ovo s kosom je tak...no neda mi se prati...možda je to ko i sa sexom...ne idem odmah na tuširanje (nekoć sam znala i cijeli drugi dan nositi taj miris sperme na sebi)...baš zato da me podsjeća na dobro provedeno vrijeme petkom navečer! do idućeg petka...ha ha. što se ne bi moglo reć za sex?

Aha, učila ja talijanski nešto malo, i davno.. Znam da mi je taj nick zazvonio kao sličan tvojem nicku menibezmene..

Šteta, lijep je to nick, a i ti si Mai, to je sad gotovo :)

Što je to sex?

Hm, primijetila sam da zaboravljam, valjda je to od anestezije. Dođe mi neki dan cura na poslu i veli vraćam vam uzorke koje ste mi dali. Koje uzorke? Kao da ju prvi put vidim. Aaah.. veli mi šefica, ma znaš ono što si radila za one tamo... ja ju gledam i pojma nemam.. nadam se da je prolazno.. ili sam samo premorena pa mi je previše skakanja s teme na temu..

da, biće da mozak nemre primit tolko informacija koliko mu pristiže! nemoj se brinut, valjda se on tako brine za sebe pa onda preskči nebitn? no, da s godinama trebaš olabavit, trebaš! a ti stalno voziš u petoj...djecaa više nisu mala...malo im natovari obveze...dobro će i doći. sama si reklal gore da bolje funkcioniramo ak smo opterećeni...jučer reče da sinko dolazi s nekim nebulozama...zaposli ga, daj mu obveze...sad je u dobi kad treba glumit muško...pa nek malo glumi glavu obitelji! ti će se rasteretit a on će se uozbiljit i neće iz dosade slušat i radit gluposti?

Rado bih ja to sa sinom, ali ne znam kako. Kad mu velim da nešto napravi, onda neće, ili veli budem pa ne napravi, ili 'zašto baš ja?' Ne znam gdje sam fulala, oduvijek je tako s njim. Tvrdoglav je, neće, stalno je zakinut, drugi su mu krivi.. a drugo dijete čista suprotnost.. Jučer sam mu pokušala opet objasniti razliku između 'voditi brigu' ili 'samo napraviti'. Nisam uspjela. Ali.. sve usvemu se je popravio, malo je sazrio, počeo je učiti fala Bogu..

nemoj verbalno..tu pruža otpor...probaj onak lukavo...da ne kuži...kao ti nemreš pa nek on...digni mu malo muški ego...kužiš, nema muško u kući pa mu je malo teško...ako može nek položi vozački...pa mu onda malo po malo uvaljuj neke obveze...pa mogao bi ovo, pa jel ti možeš ono...al onak suptilno...a opet čvrsto. hm...nisam nikad imala muško od djeteta u kući al čini mi se da je lakše neg sa ženskim?

Kad hoću nešto dobiti od njega, onda je to projekt.

Eh, da ja znam s muškima, gdje bi mi kraj bio :)

Vozački će dobiti kad maturira, da mi ne bi prije odlutao tko zna kamo..

Pa što je bilo sa tim tapeom? Kukate za njim kao
babe narikače!

A gle, dođem doma umorna navečer, a on nije odnio smeće, što je njegova briga. Smeće se usmrdi. I tako već godinama. Ne znam više kako, probala sam i lijepo, i grubo, i ucjenom, i nagradom, ne ide. To je njegova igra, zna da kad ne odnese smeće da će dobiti moju punu pažnju, a meni se plače od toga.. I nismo se maknuli od smeća.

A kćerki ne moram niti reći, ona već pročita što bih ja htjela.

Hero, zalutao si.

coco .. oslobodi se straha sto ce sin (muskarci) misliti o tebi. Odigraj muski, grubo. Kada primjeti da moze manipulirati on ce to debelo koristiti kao i svi mi muskarci. Ja bi na tvom mjestu vrecu sa smecem mirno i hladno odnio u njegov krevet dok spava, nista ne komentirajuci. Sigurno bi sin agresivno reagirao (cudjenjem, koji ti je vrag, sutao smece nogama, jednostavno pizdio) na sto ti uopce ne bi trebala reagirati jedino istrajati u tome da mu smece ostane u sobi jer tamo gdje inace stoji smece nema mjesta jer je tamo nova prazna vreca......
Zasto bi vi cure trebale trpjeti smrad neodnesenog smeca, a on zatvoren u sobu mirisati cvijece kroz prozor. Neka smrdi njemu.

Znam, lako je drugima mojeg sina odgajati. Znam i ja drugima reći što i kako bolje od njih samih. Bud, upravo si rekao ono što sam i ja, da ako želim nešto postići od svojeg sina, da trebam napraviti projekt. Umorna sam od projekata.. Jer kad sinu iznesem smeće u hodnik, on ga odnese. Kad mu velim - odnesi smeće, on ga odnese. A ja želim da on VODI BRIGU o smeću, a ja da ne moram pomisliti na smeće, da se on sjeti uzeti ga i odnijeti. Kužiš li ti Bud razliku, ili muški ne razumiju tu nijansu? Sin meni veli - a kaj ti je teško reći mi da odnesem smeće? Teško mi je...

coco .. naravno da nisam mislio odgajati tvog sina vec sam ti zelio pomoci s prijedlogom. Nakon tvog zadnjeg komentara puno mi je jasnije i u potpunosti ga razumijem. Mi nismo multitasking stvorenja kao sto ti ocekujes od sina. Sam njegov vapaj: pa daj mi reci da odnesem smece i odnijeti cu ga ......... govori o tome da nije stvar u tome da on to ne zeli nego jednostavno smece nije prisutno u njegovim mislima i uvijek ce to zaboraviti )nenamjerno) uciniti sve dok uzastopnim tvojim ponavljanjem mu to ne prijedje u rutinu, a onda ces se iznenaditi kad smeca nece biti.

Prošlo je recimo 7 godina kako ga treniram.. koliko još godina treba proći? E, pa to da njemu smeće nije u mislima, to ti mene muči. Jer i on baca u to smeće, i vidi da je puno. Umorna sam...

coco .. do sada si valjda upoznala muskarce, a tvoj sin upravo to postaje.
Ja ti necu promijeniti zarulju dok ne stanes pred mene i kazes tamo su ti ljestve, zarulja i izvoli promijeniti zarulju.
Zasto?
Zato jer pregorenu zarulju ne smatram problemom, meni ne treba i mozda sam je dva puta upalio u zivotu. Tako sam je automatski izbacio iz mog kruga interesa kao nebitnom.
Tebi je ona bitna jer bez nje ne mozes sivati i pri vrhu ti je prioriteta da se promijeni.
Naravno da sada karikiram, ali ima tu puno istine.
Ocekivanja zena su da muski sami dokuce njihove zelje i potrebe. Mi muski nismo citaci misli.

Druga je stvar kada smo zaljubljeni, jer onda neces stici ni pomisliti na zelju a mi cemo ju vec ostvariti. :))))))

Onda je moj tata bio stalno zaljubljen u mamu :)

vrlo lako moguce i moji su bili takvi.

Kako joj je to uspjelo? E, da me je barem tomu naučila..

hm................. muk i ?

mozda je uzrok tijek vremena. Prema nasim danasnjim poimanju nasi starci nisu nista imali, ali su zato imali jedno drugog. Danas nema sto nemamo, ali nemamo jedno drugog. Imanje svega nas otudjuje. :(