zmajić

Riječ je upravo o petku 13. koji nosi epitet „nesretnijeg“ od svih ostalih.
Logičko objašnjenje općeg straha koji se javlja na ovaj dan nije moguće pronaći
jer za to ne postoji ni valjan razlog.
Naime, prema statističkim podacima broj nesreća
tijekom petka 13. nije ni veći ni manji nego ostalih dana u godini

Smrt jednog čovjeka je tragedija,
ali smrt milijun ljudi je samo statistika.

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matoš

Cijenite riječi. Svaka od njih može vam biti posljednja.

francuzi se ne bi složili..ma što statistike rekle
za njih je ovaj petak 13. noć užasa..kao i za sve
dobronamjerne ljude

Reci ukućanima da ih voliš kada ih ispraćaš na put.

JA TO DOBRO ZNAM KAD TI NETKO
BEZ NAJAVE POBIJR PRIJATELJE....

Nitko nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje, ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao da je odnijelo neki rt, posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.

John Donne

puno riječi na mjestu. danas pariz, jučer vukovar...sutra....? strah me i pomislit, no živim i dalje...dijete u evropi, al kao da je tu. ljubim ju u mislima...u pravu si, valja svaki dan živjeti (sa svojim najmilijima) kao da je posljednji!