Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Dugo smo samo šetali.
Razgovarali.
Nije on za ništa određeno.
A valjda ni neodređeno.
Nije prebolio, iako je prošlo dosta vremena od kad je zauvijek otišla.
Jebate, a ja si nikako posložiti kockice u glavi :" A što bi ti s njim, ha? Vidiš da niti sam ne zna, pusti to što mu usne izgledaju mmmm, baš za ljubljenje, što ima dubok glas, predubok, što koračate u ritmu i što ti se sviđa kako miriše, na neku livadu, valjda dobar omekšivač koristi.
Pusti to što se skupa smijete i nikad vam ne ponestane tema za razgovor. Ne bi on ništa"
Tako sam ja sebi govorila, a radovala se svakom susretu.
Nakon dva mjeseca skoro svakodnevnog viđanja, sjeli smo na klupu u hladu i njegova ruka se našla na mom vratu.
Šutjeli smo.
Lagano je prstima prelazio po mom vratu, potiljku, a ja sva ustreptala, dah zaustavljala, otkucaje srca osluškivala, upijala sve u tim trenucima, i topli zrak i njegov dodir i svoja suha usta...
Iako smo izmijenili puno strasnih dodira i poljubaca nakon toga, tih nekoliko minuta na klupi pod krošnjom i sada mi jedno od najupečatljivijih iskustava.
Da se naježiš...

Zaboravi riječi, prati postupke :-)).

uffff nakon dva mjeseca...ajme

Dva mjeseca, gospar...
Jesi vidio kako sam strpljiva i kako mogu slušati?
E...to je bilo nekad.
Sad navalim kad osjetim da je the trenutak :)

nemoj tako G, imam i ja svoju višemjesečnu hodajuću priču...u ovim godinama...
ma luda što drugo reć

Plava, hodati je zdravo ;)

tako kažu, al ležanje mi više leži ;)

doduše, sad idem plesati..ufatilo me, pa ne pušta

pošaljem koordinate

Razbacaj se i za mene malo :)
Ja idem na kratku šetnju, pas me izvodi...

i tebe svaki vrag razdraži

Krelec, valjda kriza bila ;)

onda o.k., u krize se bar kužim

A ti si krizni menager?
Mislim, ovdje i dalje vrvi menagerima :)

nisam krizni menađer, nego često u krizi

:)))