Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Biti stalno budan i dosljedan.
Razmišljati kao oni.
Gledati njhovim očima.
Aaaaa...
Još ovaj treći pubertet da odradim, ček, četvrti, ako računam i svoj...i.na konju sam.
Ok, možda ne na konju, al ću moći malo odahnuti.
A ovaj mi se čini gadna kombinacija predhodna tri.
Količina manjka samopuzdanja jednaka količini arogancije i bunta.
Nemam ja pojma.
O svemu ovome.
O svijetu.
Njenom.
Veli ona.
A mislia je da sam više cool od ostalih roditelja jer izlazim, družim se, nisam mama koja sprema, kuha, čita ljubiće i gleda sapunice.
I zašto joj ja želim određivati s kim će se družiti, to je ipak njen privatni život...
Nanjušila ja da se nakon škole ne ostaje sa starom ekipom, nego nekim novim klincima.
Kojima nije fora učiti, koji vise po klupama u parku bez cilja, kojima su idoli starija ekipa koja puši najskuplje cigarete, voze dobre aute, a tek punoljetni.
S ovom okrenula ploču i rekla.
Da, mješat ću se jer mi je to u opisu posla.
I jer si još u osnovnoj školi.
I jer ne vidiš dalje od svog nosa.
I jer i dalje radiš ono što te vodi prema rubu.
I kućni pritvor se nastavlja.
Bunt je i dalje tih.
Mobitel je i dalje pod ključem.
Komunikacija sa okolinom svedena na nužni minimum.
Uopće mi se ne sviđa što to radim.
Ali, drugačije jednostavno ne shvaća.
Možda je ovo loše što radim, ali drugo nije upalilo...

Dobro vam jutro:)

Mama ovca se malo ispovijedila, ne zamjerite...

A što ju zanima, neki hobi?
Slobodna aktivnost? Sport?
Knjige? Nešto što joj možeš pružiti što bi ju zaokupiralo na pozitivan način....
Zašto djeca ne dođu k tebi kući, neka dovede prijatelje, malo ih vidi kakvi su, pripremi im kolač, pogledaj ih malo iz bližega, pa onda vidi što djeci treba....

Ako imaš neki grnut, odvuci ih tamo, napravite roštilj, neka malo rade....možda se zalijepe za to.
Ponudi im planinarenje, nešto "odraslo", na što će biti ponosni....što nije preskupo danas, a daje im lijepa iskustva.

I često joj govori da si ponosna na nju i da si sretna što ti je kćer.
Oni su samo malo izgubljeni, a dobra su djeca.
Ajd. Drž se.
Mene čeka isto jedan zahtjevan pubertet, ne znam koji će problemi izroniti, ali znam da djeca dobro surađuju kada im se kaže npr. uvijek si bila ugodna osoba, ne znam što ti je sada.....i u pravu si, ne bi trebali ostajati poslije škole koje kuda, bolje nek dođu k tebi doma....ja uvijek dovlačim njih k sebi, pa jednom kad se počnu razbijati, neka se razbijaju kod mene kući, a ne na hladnom.

Svojevoljno je odustala od sporta.
Ne želi dovoditi drustvo doma.
A i nije fora biti dobar učenik.
Sve to unatrag zadnjih par mjeseci.
A ne bi razgovarala.
Znale smo sjediti u tišini po pola sata a ona.procijedi tri rečenice.
Inače, kod mene uvijek prijatelji moje djece dolaze, prespavaju, gledaju filmove, druže se.
Njoj je sve to glupo.
Svaki takav pokušaj nije dobro završio.

Sve to rade luzeri, planinarenje, izleti, priroda, ples, odlazak na hokej,klizalište...i to je sad glupo.
Viš, ni ti ne kužiš :)

mama ovca je dobra mama...kao i sve mame...
medutim...
ne ovisi sve o mamama...

budi mama, najbolja sta znas...
ucini sve sta mislis, da trebas, za svoju djecu...

ne savjetuj se s nikim...
ne trosi vrijeme...ti i samo ti, najbolje znas, ili bi trebala znati.

tri kceri, ako se dobro sjecam...posao...sve ostalo, a toga ima...
nije ti lako...niti ce ikada biti...
ili...
lako je i uvijek ce biti...ovisi kako gledamo...

ali, uvijek ces biti mama, nema tu kraja...zato, polako...strpljivo.

ovo je iz mog kuta :))))

Nju je primila nekakva apatija.
Bome ima se puno za pričati.
Ona to i očekuje. Hoće neka ju ti pogledaš.
Možda traži više tvoje pažnje.
Više tebe.

Ne postoji recept po kojem bi bilo tko mogao reči ovo je dobro i ono nije dobro.

No moje staračko iskustvo govori, kada god sam osjećao da nešto ne radim dobro tada to zaista i nisam radio dobro.

Dakle, ako osjećaš da to što činiš nije dobro, onda nešto valja mjenjati.

I ja ih imam troje i sada su već odrasli ljudi, no svako je od njih priča za sebe. Zasebna i sasvim drugačija individua.

Mi smo puno razgovarali, družili se pričali nostalgične priče o djetinjstvu, o izletima. šalili se i smijali. Uglavnom nastojalo se u kući graditi opuštenu i vedru atmosferu doma. Iz takve atmosfere nitko ne želi pobjeći.
U tim opuštenim trenucima sam koristio priliku da im dam neku informaciju, ili "lagano spustim" za nešto što sam mislio da nije dobro. To je uglavnom stvaralo smijeh kod drugih dvoje, pa je i kod onog prozvanog to bilo lakše podnijeti.

Najveće priznanje mi je odalo najstarije djete, koje je najmlađem (10 godina razlike) jednom prilikom reklo: "Možda ti se čini da stari sere, ali vjeruj mu, u pravu je." Nisu znali da to čujem, ali mi je srce tada bilo poput planine.

Zatvor i tamničare nitko ne voli. Od njh svi žele pobjeći.

Znamo dobro da ne možemo svojoj djeci biti frendovi po prirodi stvari, ali velika je stvar ako smo im oslonac za teške trnutke.

Kao i djeca i mi odrasli smo skloni impulsivnim reakcijama, ali one rjetko kada donose dobro.

Ako učenik ne razumije gradivo to znači da ga profesor nije dobro objasnio. Potraži onda alternativni način.

I neka te strpljenje nikada ne napusti.

ja sam se zadrzala, na onome, gdje "je mislila da si vise cool..."
pazi, ovco...
nije to dobro.
jer, njeni uzori su, po tebi, losi...
a...
i ti si joj bila uzor...

ako nisam preostra...
ako jesam, sorry, samo citam i komentiram...

budi mama stroga, dosadna, spremaj, kuhaj, citaj ljubice ALI BUDI U KUCI :)))))

Dobro kaže Maza, i neka dijete zna da si ti njena mama, bez obzira na "obim s*anja", spremna u svako doba dana i noći, pomoći svom djetetu (i kad nekoga od prijatelja ili nju treba voditi na hitnu na ispumpavanje, i kad netko razbije auto, i kad je netko trudan ili misli da je trudan, uvijek i stalno, prvo nek zove mamu, mame zato služe).

djeca u roditeljima trebaju roditelje, a ne prijatelje...tu mnogi grijesimo.
ma u svemu grijesimo...niko nas nikada nije ucio, kako biti dobar roditelj...
ovcice, uz tebe sam :))))
bit ce to dobro...samo budi strpljiva, jer traje...cijelog zivota :))))

Svašta si do sada u životu prevalila, nadam se da ćeš i ovo.
Na žalost uvijek je tako, mala djeca mala briga velika djeca velika briga.
Uvijek se sjetim svojih „nestašluka“ i kako sam mislio da su mi roditelji glupi i zaostali te da nikada u životu neću biti kao oni.
Kada sam postao roditelj, nisam bio ništa „bolji“ od svojih i u puno situacija sam ostao zatečen svojim reakcijama.
Bori se i nedaj da ti juniorka krene u krivom smijeru, jer kasnije će biti još teže.

Ja sam doma, nije ona sama, prepuštena sebi.
Imamo mi dogovore, kad mama ima.vrijeme za sebe.
Mama krade vrijeme za sebe kada one imaju svoje dogovore, rođendane, odlaske kod sestrične na vikend.
Jazz, znam o čemu govoriš, tako sam ja odrastala.
I ja sam tako s njima.
Satima se znale smijati pričama.
Ali, njoj je odjednom sve postalo glupo, bezveze, mi glupe, ne kužimo.
Ja znam da ona u sebi na neki način vrišti, ali jednostavno šuti.
A ne mogu je puštati da bude s njima jer je to jako loše društvo.
Ako ona ne vidi da ju to ne vodi ničemu dobrom, ja ću joj zabraniti, jer ja vidim.

I ne zahebavaj nas ovcice, sve ti to dobro znaš.
Ovo si napisala samo da nas skreneš s teme „Čaj i kava“ :PPPP

Bud, lako za čaj i kavu...
Bit će i čaja i kava, ovo trenutno najbitnije.
Mama ovca u misiji :)))

Pričajuči joj kako su oni loši nećeš postiči ništa.
Moraš pronaći način da joj ukažeš na loše stvar, ali to ne smije biti pokazivanje
prstom na onoga tko je loš.

Ljudi nisu loši, loši su samo postupci. Dakle kada razgovarate ne pričaj o njenim "novim frendovima",
pričaj joj o lošim situacijama i postupcima. Djeca su pametna i ona će sama znati prepoznati ono loše
i maknuti se od toga.

sve je to za žive ljude, ja se sa svojima danas smijem slikama iz razdoblja puberteta. Svaka od moje tri na tim slikama vidi svoj malo uzdignuti nos, a poprilično spuštenu facu. Odrastaju.

svojom misijom nas uveseljavaš na blogu i kada nam je teško, tako da vjerujem da ti ni ova misija s najmlađom neće biti „mission impossible“ :)))))

Nema veze ni ako je tema zapisa "iz zraka", priča radi priče.
Malo razgovaramo.
To je uvijek dobro.

nemoj zabranjivati. postići ćeš kontra efekt.
što ti iše braniš i protiviš se, to njen bunt više raste.

kajjaznam, nisam bila u takvoj situaciji. imam sinove. njihov je bunt usmjeren na drugačiji način.

ali sudim po sebi, svom pubertetu i svojim pobunama.

ja bih na tvom mjestu prestala se opirati njenom druženju s drugačijim društvom. mada bi pojačala kontrolu tog druženja (uvijek postoji način kako). I ne bi ništ protiv tog društva cendrala..kak je ovakvo ili onakvo..

ak je dobra curica, a vjerujem da je, da si joj usadila prave ljudske vrijednosti, sama će uvidjeti da to nije za nju dobro.

jutro :)

zaboravljamo kakvi smo mi bili kao klinci i kaj nam je smetalo na našim starcima, kakvi su bili prema nama
zabrane, razboritost, logično razmišljanje, oprez...sve nam je to išlo jako na žifce i radili smo baš suprotno (barem ja :)
a da ju pustiš, da zvekne glavom o zid, ali da budeš blizu kad te bude trebala, jer bude?

prvo će se zapitati zašto si prestala zabranjivati i piliti da je to društvo loše..

oprosti mei.. pročitao sam dva puta bude, bude, pa sam pomislio da me zoveš ..:PPPPPP

(Ane, ne prepisujem :)

sjećam se svojih drama - kad god sam mami nekaj prigovarala, nezadovoljna s njenim pedagoškim metodama, znala me je pitati - imaš đeparac?
a ja - da, i?
pa, odi na plac i kupi si drugu mamu

:P

a kad sam prvi put zalupila vratima i rekla da idem od kuće, izvadila je jofere, otvorila moj ormar i počela mi pakirati stvari

da viš kak dječje oči postanu dva broja veće jer ne očekuju takvu reakciju ;)

bud... :P

prošla sam to...bje teško, nepodnošljivo čak! ova druga kćer bila posve ok, al prva..kak veli pravi bundžija i bome smo se godinama tako natezale, skoro do njene 18.g....čak sam bila na rubu sloma i odustala...ona rekla da ide ocu i tak...nažalost, niti kasnije na faksu nije bilo puno lakše..u stvari uvijek je bila konfliktna emotivka koja ne podnosi autoritet (neke frustracije iz djetinjsstva i razvoda etc) i kad je otišla iz kuće sa 26. let nakon diplome i dobivenog posla...odahnula sam! bila je to jak teška faza mog života. nažalosst, upravo u toj svojoj naravi je na mene...valjda smo se zato tolko i gložile. i da, ne pomaže što smo sami bili djeca...to je jedn, a roditelj drugo! i nikad ne odradimo dovljno dobro (bar uglavnom tako djeca misle o svojim roditeljima)...no kasnije...kassnije, kad i oni postanu roditelji...sve se zgliha!

jofere?
da, jofere :P

a može i k...u kombinaciji umjesto j :)

i ne pomažu tu nikakvi savjeti...naprosto naći ćeš svoj put kako to rješavat, makar i stranputicu?

sara.. moja kćer je sad pametnija od mene, pa se često upitam na koga je?

bud, i moji su oboje sada pametniji, od mene :))))
al, nedam se ja...
mama je mama....
moja mora bit zadnja.

jedino se sjećam da smo davno imali zgodnog poštara i da je meni zgledal baš pametan dečko, zbunj

pa bad, obično se ko roditelji trudimo da popravimo što su naši roditelji zaje...pa onda krenemo u drugu krajnost i pretjeramo u odrađivanju jednog, a njima npr fali nekaj drugo? npr meni su moji roditelji uskratili školovanje pa sam ja dramila na tome da završe faks jer je to meni bilo važno. dobro je kad faktor vrijeme čini svoje. ja sam svojoj kćeri rekla (jer je jamrala do prije koju godinu o svojoj mami) da je dobro da je sada i ona mama...može sve nepravde svijeta ispraviti na svojoj kćeri koje je njoj činila njena mama! nema druge, i jedino se molit bogu i nadat da će ta naša djeca naći sebe i da neće krenut nekim lošim putem (droga, alkohol, depresija). ja i nadalje mislim da je batina izašla iz raja i da discipline i reda mora biti a ove gluposti koje danas rade s odgojem djece (u školi, pravobranitelji i prijava roditelja etc) to nije dobro

Čitam vas...
Ne, ti klinci nisu loši.
Njihovo ponašanje jest.
Ako ja vidim jednu od tih klinki polupijanu u pola devet navečer, kako klima na klupi u parku, kad šećem psa, trebala bih pustiti ovu svoju povodljivu da sama uvidi da je to loše?
Veli ona, pa ja ne pijem.
Da, ne danas, al za par mjeseci hoćeš.
Moja najstarija se snebivala kako njena frendica redovito uzima mami iz novčanika lovu, kao mama ne kuži.
Ja rekla, haloooo, to je krađa!
I ne sviđa mi se da ti je ona frendica.
I moje dijete uzelo meni 20 kn, no, požderala ju savjest, sutra priznala...i ne druži se s njom već 5 godina.
Ova mala jednostavno ne kuži.

ček, aj nek mi netko objasni kaj znači - nisu klinci loši nego njihovo ponašanje
kaj nas kao ljude ne određuju i postupci?

klinac koji mazne lovu starcima iz novčanika, ma jok..nije loš, samo je snalažljiv

:P

Jesi li se zapitala kaj ti radiš u parku u vrijeme dok se tamo muvaju polupijani ljudi?

:)

hm..nisam rekla da trebaš bit oduševljena s njenim izborom, ali da prestaneš zabranjivati i biti protiv, da :)

naravno da će i tvoja kćer probati što je pijanstvo. I neće joj se svidjeti. O tvojoj reakciji ovisi hoće li nastaviti time prema tebi pokazivati otpor i bunt, ili će to ostati samo na eksperimentu..

samo kažem da ćeš zabranom potencirati njeno ponašanje onakvo kakvo ne želiš. I koje ni za koga nije dobro.

i netko tko nadroksan vozi, pa pobere pješaka..ma ne, nije loš, samo si je malo pocugao, pa mu je bilo bed smotati zavoj...i tko je kriv pješaku kaj hoće prijeći cestu na pješačkom

njah...

baš to kaj Ane piše...klinci vole prkositi. inatljivi su i naravno, najpametniji
zabrane, ako ne padaju na roditeljske manipulacije, kontraporoduktivne su

mei .. stani, završila buš još na Čačiću :PPPP

bud..fala, ne bih na njemu završila :P
ma nije ni on loš, samo je malo bio x puta nestašan...kaj sad, pa svakom se može dogoditi da 5-6 puta napravi istu grešku

Ane, kak znaš da joj se ne bu svidjelo.

Ispred lokalnog dućana svaki dan vidim ekipu kojoj se to još uvijek, i nakon trideset, četrdeset godina, sviđa.

Da, svi smo probali alkohol i većina i dalje isprobava, a neki ga testiraju redovito.
Kako će tko reagirati na alkohol ne možemo predvidjeti, ali ako se nacugaš nekoliko puta za redom i pobluješ celu kuću vjerovatno će djeca izgraditi averziju prema alkoholu. Ili će se povest za primjerom.

Jazz, šećem psa...dok moje dijete čita doma lektiru.
Uz stariju sestru koja ima 19 godina.
A srednja pere suđe od večere.

kak bi si ona sad mogla objasniti tvoj bunt protiv njenog izbora, a bila si cool mama, nego onako kak si objašnjava ?

ne kužiš..nju ne kužiš..

pa dokaži joj da ju kužiš. i što kaže meija, pusti da lupi glavom o zid. i nemoj joj onda reći..jesam li ti govorila, ali me nisi slušala..pokušaj joj to stavit na znanje na drugačiji način. dokaži da imaš povjerenja u nju. ona vjerojatno ima potrebu dokazivanja samostalnosti i odvajanja od tebe...(grubo rečeno, al ne znam kak objasnit)

morati ću negdje posuditi ovčara, pa da ti pravim društvo :)

Znam ja kaj znači šetanje pesa. :)

Djeca se razvijaju i nisu do kraja definirrana.
Roditelj pokazuje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo ponašanjem djeteta.
Kad dijete misli da je razočaralo roditelja, predaje se u apatiju. Zato ne kritiziramo osobu, nego ponašanje. Mi smo tom osobom oduševljeni i trajno u nju zaljubljeni, ali ona je i naš lavić kojeg učimo loviti žabe.
Prirodno je da se dijete ogleda u roditelju, pa čim nešto napravi pogleda roditeljevu reakciju i prema tome se orjentira.
Roditelj treba govorit o svojim osjećajima: zabrinuta sam, nisam zadovoljna, bravo, ma tooo i tome slično, čime ocjenjuje ponašanje djeteta.

I roditelj treba biti čvrst. Nije roditeljski posao biti voljen, nego je roditeljski posao osposobiti dijete za život. Zato mnoge stvari koje radimo kako bismo objasnili svoj stav, mogu izazvati negativne reakcije kod djece i otpor, ali to kompenziramo otvorenošću i podrškom oko dovođenja prijatelja kući, podrškom i ohrabrivanjem svih pozitivih iskustava, pa se nadamo da će se to negdje tamo u perspektivi izbalansirati.

Kada bi roditelji mislili da su im djeca loša, prestali bi investirati vrijeme, osjećaje, resurse u tu osobu.
Ali to nije tako, jer roditelj ne može misliti da je mladunče loše, nego mladunče ne zna.

Rekoh, možda nije najbolji pristup.
Nije prvo išla zabrana.
Nego...ok, ajd da vidim,al kad je napustila sport, popustila u školi, pocela muljati...

vodila je psa na povraćanje jer svi piju doma

a hebga, fulala sam

plavp .. sad si zatrolala zapis. Pitam se tko može u utorak u jutro misliti na alkohol :P

Znam da ti nije lako, nema tu pravila,svako dijete ,kao i roditej je drugačiji.Uspjet češ,ako si sa starijima,i sa njom češ.Nešto če joj dobrog sigurno ostat u glavi,govorh,govori,i šta kaže mai,moli boga da sve dobro prođe.

oprostite mi molim vas...

Ovca, a nisi se zamislila da je možda u pitanju nečiji čuperak, ili oko, ili nedaj bože, kakva dobra guza.

Potočnice, ako nije kakva nada u pitanju onda s pesom ideš piti u samoću parka.

laj, onaj koji nakon prvog pijanstva nastavlja istim tempom, taj bi u tu fazu kad tad došao..družio se on s ovim ili onim društvom..rekla mama ovo ili ono..sklonost ovisnostima i samouništenju nije nekaj na kaj netko sa strane može uticati zabranom (primjer recidiva liječenih alkoholičara..predaleko sam otišla, ali ovo je komentar na one pred dućanom i birtijama cijelog života..oni samo slijede primjer kojeg su doma pokupili i obrasce ponašanja svojih roditelja..i na žalost je takvo ponašanje društveno prihvaćeno..reagira se tek kod nasilja u obitelji ili kad s otrovanjem alkoholom završiš na hitnoj)

ajd da vam napišem crticu :) iz frendičinog života
kad se mali prvi put nacugao, znala je već po otvaranju haustora u zgradi, roštao je po vratima, valjda nije skužio da za otvaranje služi i ključ
kad je došao na ulazna, 10 puta je pokušao otvoriti, lupao s ključem mimo brave...a ona, s mlađim je i dalje gledala tv
konačno kad je otvorio, ko u filmovima, profulavao vješalicu, teturajući došao u dnevni...pa oteturao u kupaonu
ona? mrtva hladna...nije se ni mrdnula
nakon kaj je počeo proizvoditi zvukove, otišla je, ipak, da vidi da li mu je duša na nosu ili na pol puta od želuca
zbluval se ko zver, čak zaronio glavu u školjku
buraz je glumil fotograga i hvatal svaki scenu za fb, da vidi koliko bu dobil lajkova
u krevetu se zbljuval još nekoliko puta. ostavila ga je takvog do jutra

sutradan...

morao je sve oprati sam na ruke, kakva vešmašina

ni riječ mu nije rekla

to je bio jedini put kad je napravil šou

danas je dečko za uramiti ga ili staviti u vitrinu, kao porculansku figuru

:)

(ne znači da bi bilo drugačije da mu je kvocala..to ne znam...)

da plava dobro si prokometirala loveov komentar što radi u parku u 10 h navečer' jbt to je meni moja stara govorila kad sam izašla van u 22h...pa kud ja to idem...ii što će sama žena vani u to doba? pa imam psa, mama..al ne vrijedi..to su te gluposti...može netko bit ujutro već nadroksan!

Ane, upravo sam i ja to rekao, ali kraće.

jao, jao što sam ja sve sa starijim prošla, pusti, stegni, pusti , stegni, pokupi drekece il se valjaj u njima, malo psećim žargonom
a eto ga sad, upstanding citizen

Treba vidjeti što je s djetetom: da li se zaljubila, da li su je maltretirali na facebooku, što sluša, čita, jel to samo moda povezana s glazbom.....možda samo testira što ćeš ti reći, možda je gledala krivi tinejđerski film, ako treba pomoć oko učenja ti si tu. Jer u principu ti ne znaš što ti je djetetu....trebaš to dokučiti i ići sistemom pokušaja i pogrešaka, kao i ona, nije problem pogriješiti, nego je problem nepopričati, nezaključiti što je pozitivno za vas, za nju.

ovci .. samim tim što si uočila problem, pola si ga riješila
ne očekuj od nas blogera sitne duše da ćemo ti biti od velike koristi u drugom djelu
svi se slažemo da djeluješ kako Blog zapovijeda!

ne idemo mi u parkić, sad smo dovoljno stare pa to ispred dućana radimo...:))

Potočnice, dućkas je za luzere, parkić je daleko otmjeniji.

ne, laj..nisi TO rekao..

bar ja čitam iz tvog teksta nešto drugo. ali nema veze. nek ostane na tome.

Obić malo profesore u školi, trenera na sportu, oni isto primjećuju stvari....nahvalit ju malo, stalno kritike, pohvala je isto dobra.
Otvoreno komunicirati, razvijati "vezu"...koristiti sve metode za razvijanje povjerenja između nas i djeteta.
Najgore je kad se boje kazne: onda lažu.

Ane, ja ne mogu utjecati na ono što ti čitaš.

Ako ja napišem "plavo je" misleći na šljivu ispod oka, ti možeš pomisliti na nebo ili more. :)

Ja bih joj u znak dobre volje, danas vratila mobitel...bez riječi, ali s osmjehom :) Al' to sam ja :))

Za početal joj daj mobitel, ali bez sim kartice, kao znak dobre volje. Karticu mora zaslužiti.

Bude to...strpljenje, ljubav, upornost.
Nije kraj svijeta i da se napije...ali je problem ako to sa 13, 14 postane normalno.
A NIJE!
Fala na svim riječima.
Sve u rok službe :))

Nek dovede društvo kući na pizzu.

je love .. jel ti znaš tko se danas noćom parkićima šeće
podržavam plavup.. pred dućan i sjest na gajbu (punu)

Tvoja kćer ne pije, nego se ti bojiš da će ona piti tj. nemaš povjerenja u svoje dijete.
Trebaš obići školu i trenera, zvati njeno društvo kući, lijepo ih tretirati, više ju hvaliti i za one sitnice koje se podrazumijevaju pod normalno da je dobro napravila, pričaj s njom i cijeni ju.

Budy, zato i sećemo pesa jer se nadamo da se netko šeće. Tek kad se uvjerimo da nema nikoga ostaju nam unučići.

Purp, a joooj.
Vratila jedno 50 puta...popustila u znak dobre volje isto toliko...
Ajd da vidimo.
A imamo što vidjeti.
Šuti i radi po svome.

suti i radi po svome. to.

Budi dosljednja i u vraćanju mobitela, bez riječi, tako će shvatiti da imaš povjerenje u nju :))

Pasemi, NE želi dovesti društvo.
Trenerica s njom nekoliko puta razgovarala.
Razrednica, pedagog, njena najdraža cool tetka, jer joj rekoh razgovaraj s bilo kim ne moraš sa mnom.
Nije da nisam probala sve navedeno.

Ja nisam nikad svom djetetu otela mobitel.
On služi da me može nazvati u bilo koje doba, a ne da mi hoda okolo bez mobitela.
Mobitel je za kvisko-mama. Što ako dijete tebe treba, a ne može te nazvati?

Zar se srami svoje kuće?
Svoje majke?

Meni je bez veze uskraćivati mobitel. To je reakcija očajnika. Mobitel je sredstvo komuniciranja, i pomoću mobitela mogu nazvati svoje djete u svako doba noći i dana, pitati gdje se nalazi i što radi. Naravno da će me lagati, ali meni neće biti teško reći:"Baš sam u prolazu, ajd dođem pa idemo na kolače ili cugu." i na taj način provjeriti situaciju.

Ima vremena čitati o dekadenciji zrelih godina na društvenim mrežama.
Oni imaju svoju na facebooku.

Možda bi ju zanimala šivaća mašina, učiti voziti auto ti i ona na prakiralištu trgovačkog centra noću.....

dobro je dok hoće pružiti mob da ga zemeš, hahaha...moj mi nije dao prošli mjesec, al dobro uvijek postoji druga karta, a to je novac...:))
nije mi teško ne dati...

love .. onda radije bez pesa na Svačićev trg (parkić) i nemre omanuti :))))))))

Istina je da nemam povjerenje u nju jer mi je previše puta smuljala, slagala, obećala i pogazila.
Rekoh joj prije par mjeseci, neću ti braniti druženje s njima ako tvoje ponašanje bude u redu.
Dakle, dala joj povjerenje da nastavi.
Škola, nula bodova.
Kašnjenje konstantno.
Bahato ponašanje.
Izbjegavanje obaveza i treninga.
Rekoh, očigledno moram drugačije jer ONA ne vidi ništa loše, a vrijeme prolazi.

budy, ne budimo prostaci.

Zagrli ju i reci joj da miriši kao prvi dan u rodilištu.

Ofca, tvoj i njen pojam vremena su toliko oprečni da ih ni Sai Baba ne bi mogao spojiti.

Niš ne ide na silu. Jednistavno moraš biti strpljiva i nematerijalno orjentirana.

ofco...kaj god tu napisali kao mišljenje, individulano je primjenjivo
ako je tvrdoglava, ako ima i inače svoj stav koji ne možeš samo tako lako zazibati, naučit će kaj treba naučiti kad za to dođe vrijeme, možda i na teži način
ti samo budi uz nju, da joj pomogneš, ako bu trebala tvoju pomoć

Ova najmlađa ti je k'o mali kaktusić, bocka, bocka u odrastanju :) No, budi strpljiva i vjeruj joj, budi uz nju, ako i pođe loše, i dokaži joj da ju voliš i kad je takova :) Procvjetat će jednog dana i bit će sretna da je imala majku cijelo vrijeme uz sebe :) No, ti znaš najbolje. Drži se hrabro :)

Fala na sugestijama :))
Uzela par free dana da se malo tome više posvetim.

moja s trinaest godina krenula u bunt. ništa ja ne kužim, zla sam, loša, samo zabranjujem... pitam: šta ti najviše smeta? zabrane, kaže... ok... koje? da se moram vratiti tad i tad. ok. (istovremeno se druži sa curom koja: se drogira; ševi sa 3 frajera u istoj noći; ostaje trudna pa glumim unprofor kod njene majke; trpam je pijanu u auto i na molbu kćeri trijeznim da bi ošla kući... ja ne mogu ništa više u vezi tog druženja- legla na rudo i vučem...) hajde. vrati se kad želiš. odem spavati. ujutro u 07: 00 nje još nema. dolazi u 08:00, otvara fridž i napravi sendvič. šutimo. niš pametnog mi ne pada na pamet. al sam bijesna samo tako. pa jbt jel to fer toliko nepoštivati SUSTANARA, a ne majku?? epanije. otmem sendvič bez riječi i pojedem ga. ??? jebiga. sine. ako ćemo se ponašati nelogično i nefer... hajde.

sa 28 godina se sjeća toga. kaže: šokirala me tvoja sebičnost i mirnoća. šokiralo me što ne vičeš. šokiralo me što si ušla u moj ring i tjerala uz nos godinama nakon toga. šokirala me tvoja upornost u toj borbi. uvijek sam znala da ti je stalo. kad sam postala sigurna u tebe... i ja sam spustila gard.

curka iz priče je udata za bivšeg narkomana, imaju 2 djece, raspičkavaju 2 enormne oporuke, vade se iz bule, dan današnji.

moja je opsesivni sportaš, ne puši, ne pije, radi ko crv i još uvijek se oslobadja životnih strahova. dosta dobro joj ide.

ona zna da ti je stalo, ovco. to je bitno. sve drugo će biti, kako mora biti.

:)*

poslije ovakvog zapisa i nama bi dobro došao ako ne više barem predah :))))))

Mmmda :))

sa vremenske distance, stvar je sljedeća:

mojoj je nužno bio potreban osjećaš rizika, opasnosti biranja količine TOGA. vrlo pametno/ pederski je puštala druge da odrade to za nju, dok se ona grebala za doživljaj.

niti malo nelogičan izbor nije napravila (u kontekstu cjelokupnog životnog iskustva). kad imaš višak zbrinutosti, pokroviteljstva i nepovjerenja od roditelja- kreneš u drugu krajnost.

Osobno ne vidim razliku između opsesivnog narkosa i opsesivnog sportaša.
Ovisnost o adrenalinu je isto ovisnost.

Nikako ne bih želio da mi djete čuči ispred dućkasa sa pivom u ruci, ali ne bih želio ni da izgubi koljena
zbog slave poput Kostelića.

No uvjeren sam da moja djeca znaju koliko god im bude teško u životu, i kakve god krize ih snašle, oni mogu
računati na moje rame kao oslonac dok sam živ. I neću im suditi zbog loših poteza jer i moj ih je život prepun.

ha ha...ovo je ipak oda roditeljstvu! da ste npr pustili klince svoje da ovdje napišu kaj imaju, sigurna sam da bi bilo posve drugačije...o nama,, kao roditeljima! no nema veze...papir sve trpi!

Sara, napišo nešto o svojim roditeljima i uglavnom ćeš znati što bi tvoji klinci napisali o tebi.

ne vidim ni ja love. ali... lakše je plakati u mercedesu neg u fići. jbg

mmmmmda, to je samo seljačka predrasuda.

Plakanje je plakanje.

Grozno bih se osjećao da moja djeca plaču u Rollsu, ali se zato rado snjima smijem i na zaprežnim kolima.

i, sudit ću loše poteze do kraja života, kao što očekujem i da ona meni sudi.

koj vam je klinac sa tim, ko fol, nesudjenjem?? šta je nesudjenje? bezuvjetno prihvaćanje nekoga? kome to treba? bezuvjetnost? na kraj pameti mi nije igrati tu igru dokazivanja svoje ljubavi, njezine količine i kvalitete. na TAJ način. super je da si narkoman- al ja te volim. super da si propalica- al ja te volim. super da visiš na traci za trčanje, al ja te volim. to, što nekoga volim, ne podrazumijeva i da se slažem sa nekim postupcima. ne slažem se. ko te jebe ako tu iščitavaš mržnju i neprihvaćanje. moraju skužiti, love:

roditeljska ljubav nije i automatsko prihvaćanje sranja. točka.

meni je pak seljački 'birati' narkomana, radje neg sportom opsjednutu osobu.

u klišeju si. savršenstva od roditelja. to ne postoji.

Ti si ta koja biraš. A tko bira mastrubira.

"Uopće mi se ne sviđa što to radim"

bok ovco :)
život tvoje princezice, ne samo fizički..već onaj bitniji-psihički je upravo u ovom trenutku u tvojim rukama..
kućnim pritvorom misliš da si je zaštitila.....
zabranama si otvorila vrata psihozama drito do tvog djeteta...i to nije dobro
i sama znaš koliko su pubertetske emocije jake
ona te sad ne doživljava pozitivno...misli da si protiv nje
vani je svijet koji će ona istražiti prije ili kasnije...i koji će često boljeti
razlika može biti samo u njenom osjećaju dal si uz nju ili nisi...
i u ovom trenutku nije problem ekipa iz kvarta...
naglasak je na izgradnji odnosa s tvojim djetetom
sretno...!

ko ne masturbira- nema pojma s kim i kako se ševi.

ček, ne lovim poantu tvojih komentara... osudjujmo roditelje, jer djeca nisu za osudu?

nije li to oduzimanje prava djeci na sva, odrasloj osobi, pripadajuća prava? hm. ajmo reći ovako, kako ja to vidim... kad ljudi pokazuju razumijevanje kod drugih za svaku moguću pizdariju- to je automatsko traženje razumijevanja za vlastite pizdarije. djeca to i mogu furati- odrasli ne.

hm...love, inspirativan si mi, pa da zna da hoću.

Bravo ekipa,oduševili ste me,mislio sam da ste samo zajebanti,a ustvari,kad treba spremni ste uskočit,a uostalom,svi smo u sličnim govnima.1

Jano, kužim ja to...
I već duže na različite načine doprijeti do nje.
Razgovor, zajedničke aktivnosti, pomoć kod učenja, razgovor sa stručnim osobama, drugim autoritetima.
Znam da ovo nije dobro rješenje ali možda ju prisli da mi se ipak počne otvarati
Jer sam joj rekla ajdemo surađivati.
Jednostavno želi me isključiti iz svog života jer mislim da je svjesna da srlja u glupost ovakvim ponašanjem.
A ja ju je mogu pohvaliti za gluposti.
Prerano je da slobodno eksperimentira
Za par godina, kad malo bude više koristila mozak,ok...ali sada ima kolektivnu svijest.
To je najveći problem.
Ove dvije starije su tvrdoglavo svoje, ali misle glavom i kod gluposti.
A ona povodljiva strašno.

vjeruj mi i ja sam imala sreću sama odgajati troje
i to mi je najbolji posao koji sam ikad odradila u životu
i nemam pojma kako mi je to uspjelo :)
al sam se najčešće služila obrnutom psihologijom
samo nemoj dozvoliti da dijete misli da si protiv nje
nađi balans...ti najbolje znaš, najbolje poznaješ svoje dijete
jer sva ljudska s*ebanost proizlazi iz obitelji
daj joj klopati više voća i povrća...probaj bez mesa dva-tri dana..bude se ona primirila :)

Ofca, prerano je za tebe da se pustiš ptića iz gnjezada. Ali nisu svi ptići jednaki. Neki su ranije spremni, a neki jednostavno nikada ne polete.

Najmlađa djeca su uvijek priča za sebe.

S jedne strane iza nas stoji stanvito iskustvo i mi imamo osjećaj tog iskustva, njegove rutine, pa smo u startu sa
najmlađima daleko opušteniji nego li sa prvima.

S druge strane upravo to najmlađe ima dovoljno primjera koji nisu mama i tata, dakle braća i sestre koji su stariji i po
prirodi stvari zreliji. Zbog toga se ranije počinju ponašati onako kako mi ne očekujemo.

Moje iskustvo govori da je dosljednost u odlučivanju daleko važnije od strogoće. Dosljedan roditelj je u dječjoj glavi,
ma koliko se činilo da nije tako, svetonik po kojem se djete lako orjentira

Nedosljedan roditelj je gubitak tla pod nogama i potpuna dezorjetiranost.

Naravno da i mi kao roditlji moramo znati prepoznati svoje greške i pažljivo ih ispravljati, ali opet na način da djete nema
osjećak kako se kolebamo.

he jano, suglasna...i sama mislim da je najbolje što sam u životu učinila jest odgoj te dvije kćeri! no, zanimljivo je što one o tome misle...koliko je too bilo dobro ili ne? nažalost, to njihovo mišljenje me pokolebalo...i rekle smo si sve što je trebalo...a nije bilo ugodno...i još uvijek taj govor traje...obično ljudi šute sa djecom i ne pričaju istinski pa se čini da je sve ok. naša druženja su obično završavala priličnim prijeporima, razgolićenjima i uvijek smo se rasstajale s pomalo muke u želucu...ponekad je bolje prešutjeti i ne reći sve...no, kako onda znati?

no ne mogu ne pitat.....koje su to godine vaše djece? jesu li to doista odrasli, samostalni ljudi...godinama, obrazovanjem, samostalnošću, vlastitom djecom, poslom, bračnim partnerima...u mom slučaju, davno su mi "djeca" odrasla...mlađa 32 a starija i bliže 40! ha ha...sad se uživljavam u ulogu bake a ne roditelja!

Ljudi su sebična bića. Ljubav uvijek gledamo isključivo kroz vlastitu prizmu i uvijek se čini da više dajemo nego što primamo.
No pustimo ljubav na stranu. Ona je samo nebitna floskula.
Svi mi mislimo da su naši životi savršeni i da život ne može biti drugačiji. Stoga želimo da naša djeca nastave živjeti naše
živote. Svaka devijacija stvara paniku. Djeca koja nastavljaju živjeti naše životu su potvrda da smo mi sami živjeli ispravno.
Dakle radi se o vlastitoj nesigurnosti.

Poštovanje svoje djece stičemo isključivo svojom dosljednošću.
Sjetite se svojih profesora (dakle ljudi s kojima nemamo emotivne odnose po prirodi stvari).
Moje iskustvo je da su najveći autoritet imali dosljedni i pravedni profesori.
Strogost nije bila parametar koji se cjenio.
Postojali su vicevi o strogim profesorima, ali nitko nije pričao viceve o dosljednim i pravednim profesorima.

Isto je i s roditeljima. Biti dosljedan i pravedan je najveća odgovornost kojoj trebamo težiti.

ja sam ko pubertetlija bila ko da sam vragu iz torbe ispala
a u odgoju svoje djece bila trgovac...ti meni daš 'to'...ja tebi 'to'
nema muljanja...i nema popuštanja
ocjene-izlazak, uredna soba-pinkica, itd
danas mi moji klinci vele da su ponekad poželjeli da ih izmlatim...umjesto razgovora :)
uglavnom...ja demokratski vražičak sam rodila dvoje težih 'konzervativaca'
tak da nema pravila...odnosno ima....djeca često nastoje biti drugačiji od roditelja
al bitno tj. najbitnije je da je odnos roditelj-dijete zdrav

jana, ti si uspjela svojom metodom kao što bi uspjela i nekom drugom. Konzervativnost svoje djece si donekle i ti odredila svojim postupcima, bez obzira u tvoja uvjerenja. Uostalom netko sasvim neovisam bi bio daleko pozvaniji da kaže nešto o tvojim stavovima.

Kao što sam rekao na početku ne postoje pravila. Odgoj djeteta je velika hrpa tjesta koju svojim postupcima mi nastojimo
oblikovati. Kao i o bilo čemu drugome tako ni o tome nemamo pojam. Samo urođeni instinkt i metodu pokušaja i promašaja.

Drži se :-)).
Probaj svejedno puno razgovora, ostat će joj nešto u glavi :-)).

'Samo urođeni instinkt i metodu pokušaja i promašaja.'
slažem se...
a nekako mi se čini da zmeđu pekara i tijesta postoji onaj jedan djelić koji nas u stvari u životu određuje - otpor

sretno, ovči

sretno i držim fige :)))

ali neko je spomenuo dosljednost?
to je glavno i osnovno
ne voliš me?
ne moraš
slušati me moraš..pa ako kažem da je vrijeme za biti doma u 22h jer je sutra ujutro škola...izvoli se pojaviti?!
a to sa mobitelom?
ako je baš potrebno..kao opomena pred jaku kaznu...
nema ga u slobodno vrijeme, (osim škola iz škole i u školu) jer slobodnog vremena ni nemaš
jer imaš za učiti, čitati lektiru, zadaće,spremiti,oprati, peglati itd
a ako nećeš, nema para za mobitel..ni za bon
i uglavnom pričati na taj način
da svi imaju svoje dužnosti i zadatke
i da je tvoja i zakonska napokon obaveza isfurati nju kao odgovornu osobu, sa zadovoljavajućim uspjehom u školi itd itd..
pa to i činiš
i niko te ne pita jel ti se to sviđa i dal ti plješću i milke po glavi
jer život je takav

a sad me upucajte:)):PP

Biraj kalibar :P