Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Kad jednom umre osoba koju ste voljeli, ne umire ljubav s njom.
Odlazak je težak, bolan, ostaje mjesto prazno i hladno.
Ruke bi i dalje grlile, usne ljubile.
Ljudi dodiruju zrak pored sebe, obraćaju se zidu, pričaju sami sa sobom.

Nedavno sam saznala da je poznanici poginuo muž.
Morala sam ju nazvati.
Ne živimo u istom gradu, a silno sam imala potrebu čuti kako je.
Jer...prije par godina, u razgovoru oko mog razvoda i života bez muškarca, rekla je kako ne može zamisliti život bez njega, bilo bi joj kao da joj je netko oduzeo ruke, noge, govor, vid.
Govorila sam da pretjeruje, uh, što sam ja mislila da ne mogu, ne znam, a vidi me, vozim ove tri prikolice najbolje što znam i po magli i po vedrom, svašta bude ali može se
A ona stalno govorila da ne bi ona to mogla, jer je on sve što joj treba od života, ljubavi, prijateljstva.
Sve.
Mislila sam, možda sam ja malo ljubomorna na to što imaju, pa relativiziram, ko da je on nešto posebno.
A bio je zbilja drag, vrijedan, pozitivna osoba, dobar čovjek.
Imali su svoj mali svijet, mali svemir, dovoljni jedno drugome.
Zato sam se zabrinula kako će sada.
Jer je on zbilja bio centar njenog svijeta.
Prošlo je tri tjedna od pogreba.
Ona spava u njegovim majicama.
Sestra je preselila privremeno u njen stan jer ona ne može sama.
Ne ide na posao.
Koliko će još moći biti na bolovanju...i to je pitanje
Tiho veli : " Svjesna sam ja kako moram nekako dalje, ali svako jutro se probudim sa istim pitanjem, zašto?"
Samo sam joj rekla da zbilja mislim kako ona to može, samo nek negdje nađe snagu u sebi i skupi svu tu ljubav koja su godinama njegovali, a sada se čini daleko.
A nije...i dalje je tu.
Sinoć sam je se sjetila dok je Josipa pričala o Karlu.
I pjevala o ljubavi.
Uvijek sam voljela Josipu i njenu glazbu, još kao klinka.
Njene lude instalacije na glavi, njene odjevne kombinacije, njenu hrabrost da radi i živi po svom, bez obzira što ljudi govore.
Ona je radila po svome.
Jedino mi ta ljubav za čovjeka kojeg više nema dugo mi nije bila jasna.
Ljubav je konkretna, ljubav je potrebno gledati u oči, strasno grliti, jutrom poljupcima buditi, satima razgovarati, tješiti kad dođu teški trenuci, sretno plesati kada je sreća u zraku.
Što sam starija shvaćam da se može i tako.
Živjeti i kad čovjek umre.
Jer ljubav se ne da samo tako.
Nju ne zatrpamo zemljom koja lupa o lijes.
Ne ona koju smo davali i primali i dušom i tijelom, svakim dahom.
I ljubav je odluka.
I život je odluka.
Iskreno se nadam da će moja pretužna poznanica naći način da krene dalje.
I bude sretna jer je silno voljela i bila voljena.
Baš kao u Josipinim i Karlovim pjesmama.
:))

Josipa Lisac za JL:

"Pričate priču o velikoj ljubavi...

- Ja živim tu ljubav.

Uplašili ste se kad je Karlo zaspao zauvijek?

- Jesam. Moram priznati.

Vjerujete li da ćete Karla jednom ponovno sresti?

- Ja to ne znam. Kad saznam, ako se sretnemo, ja ću vam to javiti... Da li bih to željela? Vrlo sam svjesna što je smrt. Jedino u što silno vjerujem je - ta energija koja ostaje. Energija ne može nestati. Osjećam to. I sada dok razgovaramo. I vi ste svjedok tog vremena. Pitate me stvari koje ja, zapravo, živim i koje su istinite...."

:)

to su te duše koje se sretnu u životu...i traju i dalje u dvoje ;)

jutro :)

Mnogi su pisali i pjevali o bezuvjetnoj vječnoj ljubavi, nažalost samo rjetki je osjete. Da bi čovjek našao tu ljubav prvo se treba rješiti ega.

Tvoja prijateljica, bar koliko se da naslutiti iz priče, nije našla tu ljubav, ona je samo bila jako ovisna o svom pokojnom i sada
je preneražena njegovim nestankom.

neobično, kako jedna 'ovca' pogodi intonaciju u zapisima... hvala ovco na tekstu koji se lagano čita.
https://www.youtube.com/watch?v=7tiCROFoGPg

Poneki ne traže više od onoga što su imali.

Tko bi gori, doli bi' će ili samo mjena vječna jest.

Tražiti ono što smo imali znači zakovati se za prošlost i biti nepošten prema sebi i budućnosti,
a nadasve prema onima kojima više ne dajemo šansu da nas vode na nova mjesta.

Tvoji tekstovi navode na razmišljanje.
Umre partner i hop, lako ga zamijenimo drugim jer ljubav ne umire.
Ima ljubavi i ljubavi.
Mrzim ovo pomisliti, kamoli napisati, ali što je sa smrću djeteta? Neki isto tako idu na drugo, neki ...
Je l' čudno voljeti partnera bezamjenski?