Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

"Halo, kokoši, ne možeš u tenisicama na spoj.
Jesi ti luda?
Kosu pusti, nemoj je vezati onak blesavo, izgledaš ko časna tako.I nemaš klempave uši, to samo ti vidiš, nitko drugi.
Kokoš! "
Slušam svoju kćer kako objašnjava prijateljici kako se treba srediti za izlazak s dečkom.
I ko da me vremeplov vratio u davnu '88 kad sam se spremala za kruženje po Korzu i šetnju uz Savu sa jednim Marinom.
On mene pozvao van, preko prijatelja, mog susjeda.
A gledala ja njega mjesecima..
Stojim ja pred ormarom, najdraže traperice, levisice 501, a koje druge. .majica sa natpisom koju sam nažicala od tete, da mi ju donese iz Trsta i dolje, marte.
Naravno, tu je najbolja frendica, koja se križa i rukama i nogama na moj izabrani outfit, moram izgledati ko žensko, zavodljivo, da me poželi zagrliti, poljubiti.
Pa, imam minival, malo ću se igrati kosom, našminkat ću se, staviti parfem.
Ajd sve nekako, ali marte kod nje ne prolaze.
A ja u Clash fazi, buntovnoj, stavila tri naušnice u jednu rupu u uhu, jer me tada još bilo frka probušiti još koju rupu, treba starcima doći na vrata.
I tak se nas dvije natezale kakva ću ja ići van s Marinom.
Naravno, ja tvrdoglava, napravila po svom.
Stari me iskrcao kod Vesne i rekao da će me pokupiti oko ponoći, pamet u glavu i nek pazim nek ne radim gluposti.
On čeka na dogovorenom mjestu, dogovor gdje ćemo na sok, pa... dalje.
Danas nemam pojma gdje smo i što pili, znam da smo šetali uz Savu, on je pričao o svojoj košarci, planovima da ide u Ameriku jednog dana u NBA ligu, ja slušala sva opčinjena, negdje kod Vatrogasnog doma me poljubio, prvo u obraz, pa onda smo se malo dohvatili, ne znam kuda bih s rukama, on visok, ne mogu ga zagrliti kako bih htjela.
Srce tuče, puno cura bi htjelo biti s njim, a on baš mene ljubi...
Tu pored Save, gdje se rađaju i umiru prve ljubavi.
Gdje se povuče prvi dim.
Popije prva piva.
Sjedi na keju uz društvo s gitarom.
Tu, mene, malu čupavu, ljubi onaj o kome sam samo maštala.
I tiho uzdisala, kada bismo se mimoišli gimnazijskim hodnicima.
Nisam tu noć spavala, sretna, presretna...
U ponedjeljak u školi uopće ga nisam vidjela.
Tek nakon zadnjeg sata, u prolazu je dobacio da žuri na trening, ali će me nazvati.
Nije nazvao.
Nakon tri dana mi je moj frend,onaj susjed, preko kojeg me i pozvao van, malo uvijeno rekao da Marin ne misli izlaziti sa nekom klinkom pankericom.
Šok, nevjerica, ljutnja, tuga...
Jebi se ti, Marine trećašu, košarkašu, šminkeru !
I na sljedeći spoj sam išla u martama.
S drugim dečkom.
Tvrdoglavo svoja.
Ovaj put bez mini vala.
Lijepa je mladost.
Moram pitati kćer kako je prošao spoj njene frendice.
I jel išla u tenisicama.
:))

.......

Marte su Zakon!

Ako je ključno bilo Tvoj način odjevanja/obuvanja.... onda je bolje da je tako završilo....Iako se čudim, čemu tolika njegova priča o planovima...a i poljupci?

Fato, ma ko bi znao, dječja posla...
Al baš me vratilo u prošlost :))

:)

simpa su te prve ljubavi kad su nas zdrmale, a zemlja se prestala gibati ;)

Eh :-)). Pankerica? Ili nisi dovoljno plazila za njim nakon prve poljupca :-)).

a kaj fali martama ???

Bud :))
Nekima fali daska u glavi.
Martama ništa.
I danas imam marte.
Ne one s kapicom, ali su crne klasične marte.
I jedne zelene...i jedne smeđe
I jedan se zaljubio u mene, a ja u zelenim martama :))))
E,da....

Na žalost većinu stvari kupujemo radi ambalaže, svjesno zanemarujući sadržaj.
Tek kod kuće shvatimo da smo izigrani i iz toga ne izvučemo pouku i dalje nastavimo kupovati ambalažu :(

sareni artikal...
lip sam ka slika..
nigdje kvaliteta...
samo etiketa...

volim razocarati takve :))