Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Moje cure i ja svake godine imamo svoje rituale za božićne blagdane.
Nemamo tradicionalnu jelku.
Uvijek neka drukčija instalacija ukrašena lampicama i ručno izrađenim ukrasima.
A počelo je zbog psa, kad je bila štene, da ne napravi previše štete takva mala, razigrana.
Svidjelo nam se i odlučile kako ćemo tako svake godine.
Na Badnjak ne jedemo bakalar, jer ga ne volimo.
Volimo krumpir salatu i kuglice od tune u bijelom umaku.
Poklone si dajemo na Badnjak nakon večere.
Kad su bile mlađe, dio poklona za bratiće, sestrične, tete, ujake su redovito bili iz naše kućne radinosti.
A izrada je trajala negdje od listopada.
Nakit, okviri, kutijice za sitnice, pletenina, decoupage vaze, slike, svijećnjaci, razni likeri, sapuni, ukrasni jastuci...
Na Božić se skuplja cijela obitelj kod mojih roditelja.
Oko ogromnog stola.
Svi se držimo za ruke dok moj otac zahvaljuje i blagoslivlja sve nas.
Jedemo u dvije smjene jer nas je puno.
Prvo unučad jedu, onda oni uzimaju darove i odlaze u svoju sobu, svojevrsnu graonicu kod bake i djeda.
Nakon tradicionalnog ručka, pijuckamo, razgovaramo, moj otac u polusnu u svojoj fotelji tiho drijema.
Moj otac nije čovjek od puno riječi, ali nakon kratkog sna voli ispričati neku anegdotu iz svoje mladosti, klinci ga obožavaju slušati.
Često ga podsjete da im ispriča onu priču kad su on i brat zapalili jelku ili kad je ministrirao u crkvi jedne zime skoro svaki dan radi jedne Jele koja je pjevala u zboru.
Čak je pristao glumiti u predstavi za Sv.Nikolu, sve radi nje.
Sav jadan bio kad mu je rekla da će u časne.
Onda je iz protesta bježao od crkve, ko vrag od tamjana, jako dugo.
Jela nikad nije otišla u časne.
Udala se za njegovog prijatelja.
Nakon ručka redovito svrati ujak sa ženom.
Danas je donio vijest da će drugi put postati djed.
I da se mlađi sin ne vraća iz Kanade.
Tamo je bolje.
Otišao je za djevojkom prošle godine ponukan neuspješnim traženjem posla nakon diplome.
I lijepe i malo manje lijepe vijesti.
Ne staje život na Božić.
Samo mi malo zastanemo i podsjetimo se što nam je važno.
Meni, moja obitelj.
Glasna, brojna, nesavršena, sa svim mogućim manama i vrlinama.
Ali je tu.
U njoj nalazim mir, kad je sve oko mene nemirno.
Zato je dobro nositi nešto staro iz obitelji i stvarati neke nove priče koje će neko tamo u budućnosti pričati svojoj djeci.

Lijepa priča, kjut, :)

Ti još uvijek imaš divnu, veliku obitelj... To tradicionalno (kod najstarijih) ima svoju poseban štih, baš u ovim danima posebno. Prođe me sjeta (no i u njoj ima ljepote), pri sjećanju na moju baku gdje smo se na dan Božića iso tako okupljala.
Divim se kreativnosti tvojih kćeri i tebe, pri ukrašavanju prostora i izradi darova. Ma tako treba.

Kako mi cure rastu, sve manje su doma, sve manje me "trebaju".
Najstarija s dečkom i društvom otišla večeras.
Srednja sa svojim curama.
Samo ova osnovnoškolka sa mnom i psom doma, gledamo TV.
Znam da je neminovno i normalno da odrastajući stvaraju svoje male svijetove, ali želim da znaju koliko god godina imale, što god im se desi, obitelj je uvijek tu.

kod mene je bilo svakakvih Božića, leteći borovi, s normalnim borom, bez bora, bez pure, s tri pure, pospanih i depresivnih, pijanih, masa školski odrađenih jer to tak treba, niti jedan doduše bez hrpe kolača,a ovaj je bio pun iznenađenja i dobrih vibri..doma i vani
večeras smo jedva dočekali da proradi birtija, sretan Božić smo preimenovali u drugi pozdrav, totalno neprimjeren trenutku, pa šutim, od pusa ipak nitko nije htio odustati...:))

To je važan osjećaj za djecu, za njihovu stabilnost i sigurnost. Naučili smo to od naših starijih, pa nam je i dužnost prenijeti ga...

moji su sretni i zadovoljni, cijeli dan guguču i vrlo su pristojni, šteta kaj i sutra nije Božić (sačuvaj bože) :))

Plava, sjećam se ja jednog Božića kad smo se bivši i ja posvadili radi ukrasa na vrhu jelke, pa na kraju nije bilo ukrašenog drvca, a zapravo nije bilo zbog jelke, vrha, ukrasa...bilo je jer nije bilo mira, jer nam je krivi pogled ili kriva riječ bila dovoljna za početak beskrajne svađe.
Ima svakakvih Božića.
Takve nelijepe ostavljam zaboravu, neka tamo trunu.
A ovaj poput tvog, sa puno dobre vibre je poželjan.
:))

svaki ima svoj faktor :)

nego sad ....vidjela sam si susjeda na onom vrtuljku, stariji od mene 6 godina, bio je jaaaaaaaako zgodan kad je bio mlad, sad zgleda grozno...uhhhhh, a još si je i dobru sliku stavio ovdje...

Foraaaa :)

što htjedoh reći, htjela bih
ženskoj populaciji uštediti vrijeme ako im padne na pamet izaći s njim, al ne mogu otkriti nick, nije fer, hahaha, shit...

Ipak je obitelj temelj svega,sve iz nje dolazi,i dobro i manje dobro.

ovci .. :)
ovo procitah u jednom dahu i podsjetilo me na Hollywoodske filmove idile na tu temu.
Tvoj film je lijep i bolan, veseo i tuzan. Tvoj film je realan.
Zelim ti da plivas dalje s glavom iznad vode s pogledom u naprijed kako bi preduhitrila lose valove koji nas zapljuskuju.
Hvala ti na dio intime koju si podijelila s nama.

hahaa da ne ostane 13. komentar kao zadnji ovime te samo pozdravljam :))))
nisam praznovjeran, ali sam morao....

Da Bud,nikad se nezna,ziher je ziher!

Uživajte :-)))))))))))))))))))))))))))))))))