Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Svako malo, dok se vozim u tramvaju ili busu čujem razgovore klinaca, uglavnom srednjoškolaca.
"On ti je elita "
Pitam svoje klinke tko spada u taj čarobni elitni klub.
I dobijem opise klinaca koji imaju dosta novaca, svaki dan imaju kod sebe 50, 100 kn, nisu baš najbolji učenici, izlaze na IN mjesta, dobro se oblače, popularni su među većinom, mogu imati dečka ili curu koju požele.
E sad, jedna se na to samo nasmije i odmahne rukom :" Ma glupi su uglavnom, samo imaju love i mogu se praviti face".
Ona je i tako osobenjak,uvijek je išla van svih struja,solerica sa vlastitim stilom i idejama i njoj nije problem ako nije u čoporu.
Ima najbolju prijateljicu i super se kuže.
A druga je nedefinirana, vidim da se malo bori u sebi, njoj su elite zanimljive, malo bi bila popularna, malo su joj bezveze.
Kod nje u razredu i društvu svega toga još nema ali kad priča o starijima iz škole, kuži se da bi radije bila sigurna u odabranom društvu, popularnom.
Pita ona mene kako može ostati svoja, a biti prihvaćena u društvu.
To me pitala uplakana, nakon svađe sa prijateljicom.
Detalje nisam ni tražila, razgovarala je sa sestrom.
Velim joj kako je to i nama odraslima teško.
Ostati svoj, drugačiji, originalan, autentičan, a biti prihvaćen.
Kad tako razmišljam, čitam i gledam što se klincima dešava radi toga što nisu dio čopora, što ne igaju po nametnutim pravilima, što se usude biti svoji, nisu to dječja posla.
To se djeca okrutno i nadmoćno igraju igre moći sa životima vršnjaka s takvom lakoćom da je to jezivo.
I sve se na kraju svodi u roditeljstvu, razgovor, razgovor, razgovor.
I kad ste umorni i kad boli glava i kad ste opterećeni poslom i brigama, razgovarajte s djecom ili bar pustite njih da vama pričaju dok peglate, skupa idete do dućana, s treninga, šećete psa, vozite se u autu.
Nekad se smrznem od priča koje čujem.
Nekad se nasmijem.
Ali, slušam i tu sam.
I za najbanalinije priče i za one jezive o trudnoći jedne petnaestogodišnjakinje.
A ovo je počelo kao priča o eliti...

Ostati svoj, a biti prihvaćen.
Imamo solidno god i svakodnevno vidimo kako su ljudi raznorazni, a prihvaćeni su. Tu mislim na neke ne baš ugodne karakterne osobine poput sebičnosti, nepristojnosti.
Ili se prihvaća sve? Kakav si da si, ako se potrudiš bit ćeš prihvaćen.
Budi malo ljubazan, reci poneku lijepu riječ, pozovi van.
Treba malo.
Usput, temu sam ti okljaštrila :-)).

Jutro, Zlica :)
To i jest tema, ostati svoj a ne osjećati se kao da si ovog trena pao s Marsa...

Samo da ne izrastu u hejtere.

A elite i bla?
Svaka struja izgradi svoju elitu :)

Vazno je biti član elitnije elite :-D

Pa elita elitnije elite..

Evo, bas gledam curu koja ima dobre cizme i kaput.
I kosu..i kratku suknju i lijepu dolčicu.
Ona je u elitnijijoj eliti od moje.

Kurbetina :))

Sad bi moja elita prebila njezinu elitu.
Al mi guzva malo.

Mislim da se može ostati svoj kakav god jesi.
Treba se truditi oko drugih ljudi.
I ne prodati se, ali poboljšati se :-)).
Usput, Ovco, mislim da ću te ženiti :-)).
Jedna od rijetkih koja me tjera na razmišljanje :-)).

Sad vec malo buljim u nju :-D

Kad si u elitnijoj eliti moras malo afektirati dok pricas.

Ali malo..elegantno.

To mi je malo tlaka.
Da mogu birati, na vrh bih odmah.
U najelitniju elitu. Oni nis ne moraju.
Sve je prekul.

:)Gibam

Boža :))))
Zlica,budemo na pvt o ženidbi, ma makar o suživotu kao rezerva jedna drugoj ak nam s muškima ne upali...

Vic:
Pita učiteljica na satu malog Ivicu: "Što želiš biti kada odrasteš?"

Ivica prilično samouvjereno odgovori: "Bit ću biznismen, imat ću gomilu love, kupit ću najskuplji Mercedes, otić u najbolji disko, izabrat najbolju pičku i s njim se sexat tri puta na dan."

Učiteljica zgrožena odluči ignorirati ovo i pita Maricu: " A ti Marice, što ti želiš?"

Marica reče: "Želim biti ivičina pička."

Kraj vica.

Ovaj "vic" ilustrira način razmišljanja popularan u medijima.

Svi bismo mi, bez iznimke, htjeli da naša djeca budu pametna i uspješna.
Svi mi vidimo samo onaj materijalni aspekt uspjeha. Stan, auto, jahtu, viksu, odjelo, fensi tulume ...

Nitko, tko nije na vlastitoj koži osjetio "uspjeh" nikada neće biti svjestan koliko netko tko se penje po piramidi uspjeha
mora pojsti govana da bi nešto napravio.
Nitko tko nije na vlastitoj koži osjetio "uspjeh" nikada neće znati koliko ih je pri tom usponu palo.

Na žalost ima mnogo puteva do "uspjeha". Svako ponaosob bira kojim će krenuti. Nema recepta.
Izbor je velik, a sreća okrugla lopta.

Čak ni ne mjerimo svi uspjeh istim aršinom.

Čini mi se da pokušavaš saznati recept kako zaštititi djecu od svega toga.
Nema recepta. Sve je stvar sreće i sitnih detalja koji mogu pretegnuti na jednu ili drugu stranu. Hod po oštrici.

Već si sama skužila da s djecom treba puno razgovarati, družiti se, biti dosljedan i primjeran. To nije lako, ali može biti veselo ako mind set staviš na tu vrijednost.

dan :)

grupe kao lakši način identifikacije, pa i elitne ili "elitne"?

i definitivno ja danas klincima puno teže nego kae nama bilo kad smo odrastali

Ovca, to je bolje od one da uzmemo mačku :-)).

i neš ti elite, ove naše...koju diktira lova u džepu ili na računu staraca :P

Love, ja sam davno shvatila da moja djeca moraju proći svoj put, makar bio i teži, meni neshvatljiv, ja ne mogu za njih odraditi njihovo djetinjstvo i mladost.
Pokušavam ih samo naučiti da misle svojom glavom u svemu tome.
Da ih ne asmilira Borg ;)

Uvijek je svima bilo teško odrastati, samo smo mi sve prošli pa nam sada izgleda smješno.

Ali znam neke koji su zaglavili. Njima nije smješno.

Naše bake i prabake su u petnaestoj godini već imale jedno ili čak dvoje djece, nama je to danas nezamislivo i
strašno.

Vremena se mjenjaju, samo ljudi uvijek ostaju isti.

Meija, elite i elitice, o da !

Predrasude.
Sve su to predrasude.
:)

love, lakše je bilo jer nismo toliko bili bombardirani svim glupostima koje su kao nužne za nekakav kvalitetniji život koji ima i svoju cijenu
objasni klincu da nije niš manje vrijedan ako ima tenisice za 200 kn, u odnosu na onog koji fura 100 eura na nogama

Zapravo smo isti svi. Bazično.
Svi jedemo, mislimo, dišemo, kakamo..

Nije smiješno da roditelji klinki od 16 god dolaze u posjet u bolnicu jer je već na odvikavanju od droge.
Gdje su bili kad je povukla prvi dim sa 11 ne znam, ali...

Ma..i to je isto bilo.

božo, a varijacije na temu? upravo one nas čine drugačijim (ne nužno i boljim)

Ne sekiraj se.

Mislim da je danas taj imperativ imati, a ne biti prevelik.
A klinci ko spužvice...

Ako imas ne znaci da si los.
Isto tako siromasi nisu dobri.

Svi :)

Ofca, vidim da barataš već sa svim potrebnim instrumentima.

Sve je stvar sreće. Mi uvijek želimo najbolje, ali ne napravimo uvijek sve najbolje. Ljudi smo i griješimo.

Ali na kraju sve uvijek ispadne kako mora.

Znam neke ljude koji su bili sjajna djeca. Odgovorna, samostalna, vrijedna ... da bi u nekom trenutku živtoa pukli i otišli k vragu.

Znam i obrnute slučajeve, sa huncutima samo takvim koji su se pretvorili u odlične roditelje i prilično primjerne članove društva.

Život treba isprobati, ali oprezno, sve u svoje vrijeme. Treba nastojati naučiti djecu da moraju držati stvari pod kontrolom koliko god je to moguće, ali kako si već primjetila, ipak sve na kraju ovisi o njima samima.

Najvažnija stvar koju moraju naučiti je strpljivost i čekanje.
Život je uvijek predivan ako mu se dozvoli da sam dozrije.

Imaju ljudi. Grah im pao.
Jbg.

božo, bazično smo isti, veliš. je, jesmo
ali sve ono kaj je nadogradnja itekako nas međusobno razlikuje, svidjelo se to nama ili ne

Skoro sve droge sam probala do šesnaeste.
Osim onih za koje se pika.

I svašta još nešto.
Pa sam ok.
:)

Ok..rado bih LSD jos probala..
:D

Ali me strah malo.

Meija, i naša generacija je imala Levisice, Wranglerice, Simonice, komandosice, patchouli, i ostala sranja po koja se išlo u Trst.

Mi smo pušili ploče, a danas klinci puše mobitele.

Danas je izbor šarenih bombona nešto veći, ali sve je to isto u konačnici. .

nešto jazz? samo?
jako puno!

nismo toliko bili bombardirani svime i svačime kaj se prodaje kao nužnost kvalitetnog života (koje ima i svoju cijenu)

Moj frend iz škole, vršnjak je sa četrnaest završio kod Sakomana jer ga je stari uhvatio kako snifa Tigera.

Uvijek je bilo eksperimentiranja, samo nas mediji onda nisu plašili time.

Big Ben je bio zatvoren osamdesete jer su navodno našli hrpu droge tamo.

Nemojte me uvjeravati da je nekad bilo drugačije jer sam osjetio na vlastitoj koži da nije.

i nije isto!
možeš o tome tako s pozicije zrelog čovjeka koji je odavno formirao svoju osobnost
probaj razmišljati kao klinac od 15 godina...kaj ti je sve na dohvat ruke, a nedostupno jer ti mama radi u konzumu kao blagajnica, a tata za nekog lavata od privatnika i nije dobio plaću dva mjeseca

a daj..danas se znaju adrese di možeš ispod pulta nabaviti drogu, uz colu
droga nikad nije bila dostupnija. i cjenovno

Meija, ljubavi, ne zanosi se, stvari su se samo drugačije reklamirale.

Ali dobro se sjećam EPP-a na malim srebrnim ekranima.

I dan danas imam doma petsto, šesto vinilnih LP ploča. One su u naše vrijeme bile nešto najvrijednije što je mlad čovjek mogao imati. A zapravo se radi o šarenom bombonu koji nam je kreirao način razmišljanja, života i svega ostalog.
Danas u eri MP3-ca i youtube-a su gotovo bezvrijedne.

Tko nije u onoj dobi želio biti poput Čole, Brege, Purplovaca, Clashovaca i ne mogu se više ni sjetiti svih tih imena.
Danas su estradu preuzeli političari, modni mačci i ostala žgadija.

Meija, u centru Zagreba si osamdesete ili osamdeset prve imao bar dvadeset konobara kod kojih si mogao nabaviti sve što si htio.

Tebe to očigledno nije zanimalo pa nisi ni znala.

jazz ljubavi, ne zanosim se...možda malo u desno :P
uvjeri me da je bilo isto!
ali ne osobnim pričama...

:)

mediji stvaraju pritisak na sve,pa i na djecu i mlade. nekada je bilo
po tom pitanju lakše roditeljima...ak' si zeznuo,batine slijede i pedagogija
na vrhuncu...

ako me nekaj ne zanima ili ignoriram, ne znači da ne postoji. samo selektiram svoju potrebitost :)

e pa da, o tome pišem bezi...mediji su ti koji diktiraju puno toga. kroz medije se sjajno manipulira masama, pa i u segmentu potrošačkog društva kroz konzumerizam
a da ne govorim o svemu ostalom, ni malo benignom

Meija, odgojio sam troje djece koji su danas odrasli i samostalni ljudi. Osim kroz svoju adolescenciju prošao sam to tri puta sa njima. Bilo je boljih i lošijih perioda u našim životima. Radio sam za tisuće maraka, ali i za dvjesto maraka mjesečno.

Bez obzira koliko imali novca moji klinci su znali da mogu dobiti sve što požele pod uvjetom da pola love skupe sami. Ako oni skupe pola love naučit će da se nečega treba odreći da bi nešto drugo imao.
I da ako oni skupe tu polovicu, mi bi svakako našli načina da skupimu drugu polovicu. To je uvijek odlično funkcioniralo.

frendica je svoje klinke, kad su bile male, otfurala u Trst, da vide di su se mama i tata oblačili :D
i nikako im nije bilo jasno da benetton nije uvijek bio u zg-u :P

jazz srećico, sad bum ja kao ti meni - pročitaj još jednom moj komentar, pa bumo dalje ;)
osobni primjeri nisu mjerodavn, ma koliko bili dobri i zanimljivi, da pričamo o nečemu kao relevantnom

Mediji su krivi onoliko koliko im dozvolimo. Mi smo izbacili telku prije dvadest godina. Ne kupujem i ne čitam novine. Sve loše vijesti ionako dođu do nas.

Slažem se da je našim starcima bilo lakše, ali samo utoliko jer su nakon što su odradili svojih osam sati ostatak dana bili sa obitelji. Danas su ljudi prisiljeni raditi dva ili tri posla kako bi prehranili obitelj, a to djeci otvara gomilu nekontroliranog prostora, a da ne pričamo o napuštenosti koju osjećaju.

Sve to nekako klapa ako se klinci dobro osjećaju doma, da mogu reći ako je bilo neko sranje, da neće dobiti izgon iz stana, da moraju svoje obaveze odrađivati i kad im se baš ne sviđa i da život nije uvijek fer.
Ali može biti silno zabavan i lijep ako ne lutamo previše gore - dolje tražeći svoje mjesto pod suncem.

meija, daj mi reci što je relevantnije od osobnog primjera. koji drugi primjer možeš dati, a da bude pouzdan i relevantan.

Ono što pišu mediji?
Pa njima je ionako samo stalo da prodaju priču i uzmu nam lovu.

e vidiš kak se ipak možemo naći na sredini...klinci su danas izloženiji nego mi nekad!
točka.
nema nastavka!


:)

jedan mladi liječnik,svojoj bebi od prvih dana daje jesti
svakakva jela...grašak,mahune,slaninu,šunku...raznoliko
...danas taj dečko jede sve i uživa u tome.moja djeca već u
poodrasloj dobi još grašak jedu kao da on jede njih....
i vidim,pogriješio sam...još kada su bebe bili.nadam se
samo da manje griješim sada...

Ovca, danas, nakon svega mi se čini da klincima treba najviše dosljednosti i da današnji roditelji najviše griješe što mjenjaju mišljenje svakih pet minuta.

Djeca moraju osjetiti toplinu i sigurnost, ali i autoritet. Ako ne postoji ništa čega bi se bojali onda neće valjati.

jazz...porast maloljetničkog alkoholizma, npr.
nekad ak si došel doma cugoš, stari je zveknul pedagošku, zabranil izlaske, ukinul đeparac

danas?

"tužit ću te jer me tučeš, a to je kazneno djelo"

osobni primjeri nikad kao pojedinačni ne mogu biti presjek sociološke slike neke sredine

Meija, ja sam oduvijek bio jako izložen, ali to je dio moje nemirne istraživačke prirode, a opet uvijek sam uspjevao stvari držati pod kontrolom, a to je dio sreće koju sam imao.

Svaki put se lupim po glavi kad im popustim, svjesna sam da sam nesavršena.
Dosljednost je najvažnija nakon ljubavi, love.
U pravu si :))

društvo s kojim djeca provode vrijeme je jedan od
jako bitnih čimbenika koji utječu na razvoj i osobnost
djece. roditelji,birajte društvo svojoj djeci,nedopustite
da društvo bira njih. biti će muke,ali se isplati.zbog njih.

jazz..meni su na moru dečki ponudili travu. imala sam 16 godina. zahvalila sam se i nisam imala potrebu na taj način istraživati
ok?
ako ćemo o osobnim primjerima...

Jednom je moja najstarija rekla da će zvati plavi telefon.

Gurnuo sam joj telefon u ruke i rekao:"Zovi, ako misliš da će ti u domu biti bolje nego ovdje"
Nikada poslije to nije spomenula.

Kad je sin imao nekih sedamnaest nešto smo se zakačili, a on je rekao: "Jedva čekam da odem odavde.", računajuči na
moje emocije.

Na to sam mu odgovorio : "I ja isto.", što ga je potpuno iznenadilo.

Ne kažem da se svi tako trebaju ponašati i da je to recept za uspjeh, ali mi smo imali sreće i kod nas je tako fnkcioniralo.

Bezo, koji roditelj može birati društvo djeci?
Jesu tebi birali tvoji?
Možeš ih usmjeravati na bavljenje sportom, glazbom, hobijima, odlučivati kamo i do kad mogu izlaziti, ali birati društvo nikako.
Ne znaš s kim će se skompati u razredu, u klubu, na putu do škole u parku u kvartu.

najs...
i ja sam jednom rekla da idem od kuće..a mama je izvadila kofere, da mi pomogne da se što prije spakiram :D

A da je društvo bitno, bitno je.
Dinamika grupe formira pojedinca.

vrijednosni sustavi su se promijenili!

meija, to znači da su tvoji starci imali sreće.

Osobno se nisam drogirao iako sam se kretao u društvu koje je poprilično konzumiralo te stvari.
Pušio sam maricu dva tri puta i nije me nešto oduševilo.

Nisam nešto ni pio, jer sam naprosto takav, iako se oko mene vrtila gomila alkohola i večina frendova je cugala opako.

Jesu li moji starci sa mnom imali sreće, ili sam ja imao s njima. Svakako držim da smo bili sretni.

S druge strane moji su bili prilično liberalni i nisu dramili pretjerano (poput staraca nekih mojih frendova).

Meni je stari čak i kupio pljuge kad je skužio da pušim i pri tom mi rekao: "evo ti , ali znaj da ti to nije dobro."

Kasnije sam prestao čak i s tim.

Jedino još imam grdu naviku da svaki dan jedem i pijem. Toga se nikako ne mogu rješiti.

oifco, ne kažem da i mi ne bi bili drugačiji, ali zbog limitiranih mogućnosti, ne samo materijalnih, nego svih onih kroz dostupnost, bili smo ipak drugačiji. generacijski.

jazz, ali znam i one koji nisu imali sreće. ti i ja nismo primjer, iako smo sasvim dobro ispali :D

Moja najstarija je imala "izlet" od doma.
Ne radi svađe, nego, bilo je ljeto, frendica sama ide ona kod nje na dva tjedna, mala je radila preko učeničkog servisa tada...
Uglavnom, vrativši se rekla je kako neće tako skoro odseliti.
Nisam pitala.
;))

hoću reći da je normalno da klinci u nekim godinama traže sebe, da su ko spužve i upijaju sve kaj im je zanimljivo, bilo to dobro ili loše. da žele isprobati svoje granice. da...
ali danas je lakše doći do ruba, pa i skliznuti s njega

o tome ja..

Meija, ja se slažem da je današnjim klincima teže.
Brže se živi, jede nas tempo sve skupa.

faka k..palcu na udarcu da me barem netko kuži .... :)

meija, ja tebe kužim, ali mislim da ni nama nije bilo lako, a oni koje spominješ kao "neuspjele" su ti najbolji dokaz.

jazz...ma znam da se kužimo i pišemo o istom slično razmišljajući

ono kaj je meni grozno, iako o tome tu nije riječ - izokrenuta seksualnost mladih ljudi. bit će potrošeni..emotivno prije svega, prije vremena. i to zato kaj si žele nekaj dokazati hvatajući korak s drugima

Meija, to je prolazna faza života.

Svi smo mi u određenoj životnoj dobi želje biti netko drugi, ili bar kao netko drugi. Svi smo htjeli biti primjećeni i šokirati.

S vremenom smo "odrasli" i te nam stvari više nisu zanimljive. Eto, meni na promjer su sva ta nastojanja postala smješna.

Ali svatko od nas je individua i mora naći svoj put i svoj način djelovanja.

Ima tome par godina kako sam odlučio jednostavno biti sretan i ne dozvoliti da mi bilo što pokvati uživanje u životu. Od tada su se dogodile neke ružne stvari, ali ništa me nije pokolebalo u toj odluci.

Drugi ljudi to tek trebaju spoznati, ali i ja još trebam spoznati mnogo toga.

Mladima j teže je su spoznali puno manje od nas.

Vidim da ću morati mjenjati tipkovnicu, ili prste. :)

misliš da je mladima lako naći svoj put, a istovremeno su ko glina podatni na svakakva (pre)oblikovanja?

Nekima lakše, nekima teže. Nema pravila po kojem bi to mogli definirati.

No samo tvrdim da ni našoj generaciji nije bilo drugačije. Sve se to uglavnom svodi na isti obrazac.

ma gle, ajmo se vratiti par koraka - mogućnost izbora nas može staviti u poziciju u kojoj ćemo znati odabrati, ali i fulati
o tome kvocam
danas je klincima sve na dohvat ruke. nama nije bilo...

idem, da se ne ponavljam i ne hvatam svoj rep

(blog može biti i ugodno mjesto za razgovor, ne samo psihijatrijska ordinacije za neke)

mah-mah društvo...čitamo se :)

Tu je ključ spoticanja.

Mislim da je i nama sve tada moguće bilo na dohvat ruke.

Nije postojala knjiga ili ploča koju nisam mogao nabaviti. Skupljao sam bugare i kupovao marke, pa ih onda slao u pismima po raznim belosvetskim adresama ne bih li dobio željeni predmet. Danas je to lakše internetom, ali princip je
isti.

Znam da nisu svi radili to što sam ja radio i da nisu ni znali da se to može, ali to i dalje ne znači da nije bilo mogučnosti.

U međuvremenu se proces ubrzao. Pojavilo se još malo šarenih igračaka, i svi se trude da ti te igračke stave pod nos.

Znam da večina to mora još naučiti, ali moje je geslo:"Sve što vidim i svidi mi se kupit ću za mjesec dana."
Ako za mjesec dana i dalje budem mislio na to onda mi svakako treba. No devedeset devet posto stvari koje mi se učine zgodnima za mjesec dana ispare iz moje glave.

Pokušavam i djecu naučiti tome. :)

htjeli mi ili ne htjeli novac, školovanje (nije nužno danas se s novcima kupi bilo kakva škola), radno mjesto, političko djelovanje, obitelj određuje naš društveni status i određuje naš životni krug u kojem se krećemo i koji nas uključuje u razne elite.
Prvo treba posložiti što je vrijednost elite. Da li je elita iz opanaka u kavijar (zato što su neki rekli da je kavijar in i što si danas isti mogu priuštiti)? Zlatna mladež tajkuncica koji se voze u Hamerima i obilaze narodnjačke klubove?
Naše društvo smotano i ne definiranio kakvo već je izbacilo je razne kvazi elite koje privlače našu djecu jer u njima vide bezbrižan i lagodan život. Ne moraju učiti, raditi, samo se zabavljaju i prikazuju na raznim eventima i postaju idoli.
Da li je danas elita pripadnost nekom kulturnom, znanstvenom, stručnom, glazbenom, sportskom, humanitarnom, odgojno obrazovnom krugu? Da li su naši dragovoljci i branitelji elita (osim onih koji su još i danas u ratu sami sa sobom i među sobom)?
Kako djeci objasniti pravu vrijednost elite kada su bombardirana kvazi elitama od škole, društva, medija?
Jbg ovco provocira me tema, sve elite prošao od Vile Weiss do pučke kuhinje, jedino narodnjačke klubove nisam obišao jer nema tamo budvara.
Najljepše se osjećam ne u elitama već među ljudima, a njih sve manje.

Love, ja sam jednom išla maloj kupiti hlače koje je tako silno htjela,bit će najsretnija ako ih ima, danima me žicala.
Kupimo mi, ona ih doma obuče, ode u školu u njima, neopranima, sutradan ju pitam jel sretna.
Ona ih gleda i veli : " sretna sam ko prije dva dana, ni manje ni. više."
Poanta :NEMA SREĆE U HLAČAMA, MA ŠTO GOD MI MISLILI :)))

Bud :))

Ovco i Boža, što se tiče školske elite, to klinci najbolje sami rješe...sami nađu rješenje. Bio sam daleko ispod elite. Seljak. U gimnaziju sam dolazio deset km , na biciklu, čestu u gunenim čizmama, nikad se doma nisam žalio, a u cijeloj školi je postojala jedna prijateljska atmosfera oko mene. ( ok, s djevojkama je malo drugačije...ja sam preko sporta imao elitu, zajebanu elitu!!! )
Sada imam nećakinju koja je jako slična meni...prelijepa plavuša koje to nevjerojatno dobro koristi. Poslao sam joj jučerašnji blog o ženama ( Tajči ) i dobio odgovor da se je nasmijala ali i da je sve istina...da sve to radi. ( " Uopće mi nije stalo do tuđeg mišljenja, pa ja sam plavuša!" )

dobar vam dan !
obični iskričari piju pivo u medi...a elite
u šeratonu
pivo ko pivo :)

za djecu ne znam..

da ne bi mislili na kavijar iz trgovačkih centara, mislio sam na Beluga kavijar i Don Perignon.
A neš ti sreće od toga osim trčkalice

bud, viš kak marketing čini svoje. Dom Perignon je jedan prilično prosječan pjnušac i elita ga uopće ne pije. Ali je u narodu prisutan preko sapunica.

Moet & Chandon Dom Perignon Charles i Diana 1981. - 4.309 dolara
nebitno kaj je u flaši love, bitno je da košta

Jedan svjetski priznat degustator je rekao da se dobro vino pije dva dcl cijelu noć....nema čovjek potreba za većom količinom....svaki gutljaj je ponovo novi užitak. E... to bih volio probati.

Ili je to obična samoreklama degustatora a ne vina?!

Nastavite bez mene, s kavijarom ili bez.
Po volji vam.
Pozdrav :))

100!

bud cjenu određuje ponuda i potražnja, a ne kvaliteta i klasa.

love .. zato napisah da nije bitno kaj je u flaši

Ja bih rekao da je to malo napumpano za snobove, a prava elita ionako ima druge izvore.

hmm...krenula sam od kraja...pa zapela na vinu i pivi? pivo je piće puka a vino nektar bogova! e sad,, tako je odvajkada. to što ne volim pivu i što svaki dan popijem barem čašu vina (onak crveno rashllađeno bez obzira kaj se tak ne servira, al ja ga volim...obavezno u čaši s nožicom, a vikendom u kristalnim čašama)! jel to elitistički ili snobovski, zabole me. meni je gušt. i drago mi je da je vega objasnila bitnu razliku između elite (duha prventveno) i snobova. ovi potonji većinu toga čine jer ses od njih očekuje ili da drugi vide, čuju etc. uvijek sam težila elitizmu (al ne u onom lošem smislu)...a to znači za mene biti...bolji, veći, jači...postići najbollje od sebe. iako sam ja često znala reći da ne znam bog zna što, al to što znam i radim radim (ili nastoji) vrhunski!

to je lijepo znao reći moj pok, bivši suprug...težio je aristokraciji...duha!

e moj bad, dobro si to primijetio...društv...država ne cijeni prave vrijednosi, već je svako znanje, sposobnost, iznaprosjčnost, pamet...umjesto da se teži elitizmu (sposobnosti) cijeni se po lovi..koja je btw stečena na nezakonit način. i onda takvi nnesposobni onesposobe sposobne u ovakvom društvu gdje se niti u školi niti u društvu propagiraju etika i moral i vjeokvne vrijednosti. eto npr ova vlada...silno su pričali da žele vladu stručnjaka i ja danas čitam ta imena i...tabula raza? nemam pojma niti za jedno ime tko je i što je. nikad čula? a jako pratim i politiku i društvo i čitam koješta...od znanstvenika u svijetu koji su nešto postigli (hrvati) ili pak tu u hr...ovo kaj je predloženo za ministre su valjda po stranačkim "mjerilima" sstručnjaci. ono, ima 2 godine staža i rada u nekoj firmi i bavi se ekonomijom pa je odmah ekonom. stručnjak? ha ha....no, poanta je da bi mogao izabrati nekog i procijeniti, moraš znati više nego on! a kako ovi koji su birali nemaju pojma, njima je sve dobro. pa i ovi anonimusi, osim što je jedna moja kolegica rekla da ippak nekog zna od svih tih mminisstara...eureka...zna ovu ex časnu sestru! super! barem nekog (btw cura je imoćanka i vjernica tak da sam se pokrila po uhima)